Igor Yovanovitch: Leteći Španac u Sarajevu

Koliko god da vam se prodajem za neku sveznalicu, vjerujte, JA O TRČANJU NE ZNAM MNOGO. Dobro, bilo bi preoštro reći da baš nemam pojma! Ja sam vam dobar motivator, pišem iz ličnog iskustva jer mislim da i ono može nekome da pomogne, da usmjeri zajednicu u dobrom pravcu. Tu sam da vam ukažem na neke trendove, preporučim dobre trke, pomognem da istrajete, nađete vrijeme za svoje treninge, namagarčite onog netrkača u sebi. Prolazila sam različite faze, eksperimentisala, otkrivala nove stvari što još uvijek radim. I što sam više, duže i ozbiljnije u ovome, sigurnija sam da sve manje znam jer je materija kompleksna, a nova saznanja kao i u svim drugim oblastima smjenjuju stara. Ni nauka još nije sigurna u mnoge stvari, o mnogima vodimo debate, pa mi je onda lakše prihvatiti činjenicu da mi znanja o trčanju uvijek fali. Međutim, o treninzima, tehnici, vježbanju mnogo više od mene zna osoba o kojoj ću vam pisati, koja svojim rezultatima i angažovanjem višestruko doprinosi razvoju trčanja trenirajući druge.

Iskreno da vam kažem

Nije se lako buditi u koži Sanje Kavaz. Nekad mislim da sam žrtva sopstvene energije koja pokreće strast za kretanjem i stvaranjem. Jednom osvještena, nije se više mogla zaustaviti. Trebalo ju je samo usmjeriti ka cilju a kompletno biće, postaviti kao posrednika. Ta energija je takva da sam je u jednom trenutku morala uštopati kao fudbaler loptu i dobro promisliti na koju ću je stranu usmjeriti, koliko jako i prema kome. Da se razumijemo, ne radim ja ništa što drugi već ne rade bolje od mene ili brže ako govorimo o samom trčanju. Nisam prva koja piše i uređuje blog o rekreativnom trčanju. Međutim ono što je drugačije u mom slučaju jeste da sam povrh svega namaštala i pokrenula Jahorina Ultra Trail kao međunarodnu trku koja afirmiše trail trčanje među bh trkačima i šire, promoviše planine koje nas okružuju te se pokušava pozicionirati kao jedno od respektabilnijih takmičenja u regionu.  

Što nam trebaju snažne i izdržljive noge

Vrlo je jednostavno: Nema ozbiljnog trčanja bez treninga snage i mišićne izdržlivosti! Trkačima nisu dovoljni isključivo treninzi trčanja. Vjerovatno se kao i velika većina bavite trčanjem rekreativno, nemate mnogo vremena za dodatne termine i odlaske u salu za vježbanje pa izostavljate jedan jako bitan segment priprema. A istina je da ako želite biti brzi na stazi i sačuvati se od povreda, poraditi na držanju, odgoditi mišićni umor, poboljšati trkačku ekonomičnost, morate jačati i graditi mišićne grupe važne za trčanje. 

Gost bloger: Moja Akonkagva

Aleksandar Damnjanović

Šatorsko platno je ludački lupalo na vetru koji je sa zapada donosio vlagu sa beskrajnog Pacifika. Grizao je naše obraze dok smo čekali na znak za pokret. Odužilo se već previše. Prošla je čitava večnost od kad smo napustili udobnost toplih vreća, stavili već spremne rančeve na leđa i pogleda uprtih u mrkli mrak čekali. Raše[1] još nema. Baš je našao kad će da se uspava, Berlina[2] je pravo mesto za malo dužu dremku dok te drugari čekaju na vetrometini i debelom minusu. Cupkam u mestu da zagrejem već hladne nožne prste ali sa malo uspeha. Utom Šuki[3] izranja iz mraka: 

Tok svijesti tokom intervala

Nikad sporije se vozim kući nakon posla kako bih se presvukla i otišla na trening. Navlačim helanke a imam utisak da mi se nogice same neposlušno izvlače iz nogavica. Neće da idu. Neraspremljen krevet od jutros i termo čarape na njemu izgledaju privlačno. Napolju je -3°C. Čeka me hladnoća, adaptacija, zagrijavanje, kidanje intervalima a moja kreativna strana bi da piše i čita u toplom domu. “Idemo, idemo. Bez razmišljanja”, govorim sebi.

Volonteri na trkama

Koji je ovo kilometar? Kuda sad? Kakva je podloga do kraja? Gdje su prijave? Gdje je pasta party? Mogu li zamijeniti majicu za drugi broj? Gdje mogu ostaviti stvari? Uobičajena su pitanja kojima zatrpavamo volontere na trkama na kojima učestvujemo. Naša pretpostavka je da svi oni znaju sve o svemu i da trebaju u svakom trenutku imati spreman odgovor za nas. Vrlo često ćemo loše ocjeniti volontere na trci samo zato što nisu mogli udovoljiti našem zahtjevu, pružiti informaciju koju bi po nama trebali imati. S obzirom na iskustvo na trkama koje imam, te volontersko i organizatorsko, u nastavku ću iznijeti neka svoja zapažanja o međusobnom odnosu trkača, organizatora i volontera.

Živi bili i uz brdo brzi

S obzirom da je sve više trkača početnika koje privlače nebeske (sky running) ili trail trke, te da je takođe dosta iskusnijih trkača koji učestvuju na takvim trkama ali na jakim usponima dobijaju grčeve ili gube snagu, vrijeme je da se pozabavimo treninzima koji će vas odvesti na uzbrdice i sprijateljiti s ovim, mnogima, mrskim neprijateljem. Može se desiti da ih čak zavolite ili da vam iskustvo koje steknete na njima da samopuzdanje tako da vas nijedan uspon, na stazi i u životu ne uplaši. Korak po korak, savladaćete prepreke koje su do sada stajale između vas, strme staze i nepristupačnog vrha, naučićete da ih vidite kao izazov koji će za kratko vrijeme postati pređeno gradivo. Razmišljajte o simbolici koju usponi imaju i vama kako trijumfalno stojite na vrhu i sa smješkom gledate na nesigurnu verziju sebe koju ste ostavili u podnožju brda.

Izazov sedmice: STEPENICE

Ako vam je dosadila monotonija dugih treninga na traci ili cesti, zamaraju vas intervalni treninzi na stadionu, nemate vremena za odlazak na brdski trening ili jednostavno vam treba nešto novo, prihvatite izazov i trčite uz stepenice. Uz dobar intenzitet, potrošićete mnogo kalorija, a potraje li vaš trening stubama, skalama, štengama,  odnosno stepenicama, dovoljno dugo, dovešćete potrošnju kiseonika, glikogena i masti do vrhunca, tačnije, anaerobni prag ima da gori!  

Put motora ili put maratona?

Nakon što sam s prijateljicama sa sjevera evropskog kontinenta pokrenula dijalog o rekreativnim navikama Norvežana, Šveđana, Danaca i Holanđana koji se ubrajaju u najaktivnije narode u Evropi, jedna od njih mi je prepričala zanimljivu anegdotu koja je otvorila novu polemiku i razmišljanje o motivaciji i trkačkim izazovima. U nastavku uvoda ću vam prepričati situaciju koja je potakla dilemu iz naslova. Direktor moje prijateljice Azre koja živi u Oslu svaki dan dolazi biciklom na posao tako prelazeći ukupno 50-ak km u oba smjera. Nju je zanimalo otkud mu ta istrajnost da svaki dan, čak i po kiši, na posao dolazi dvotočkašem pa je jednom prilikom i započela razgovor na tu temu. Disciplinovani Norvežanin joj je objasnio da muškarci ulaskom u svoje četrdesete dođu u iskušenja koja ih mogu odvesti u dva smjera. Jedan je „put motora“ a drugi „put maratona“.

Korporativna kultura i sport

 

Korporativna kultura podrazumjeva sistem vrijednosti koji se poštuje unutar kompanije ili organizacije a može da integriše i odnos koji menadžment i zaposlenici imaju prema sportu. Promjena koju sport u kolektivu može donijeti je ujedno i pozitivan iskorak u poslovanju jer entuzijazam koji sport generiše podiže timski i radni moral, utiče na produktivnost. Ovakva praksa takođe doprinosi u izgradnji imidža i brendiranju kompanije ili organizacije.

Mladen Plakalović i JUT Team na postolju Sokolovog puta

U subotu, 15. oktobra, na Suvoj planini kod Niša, je održano treće izdanje trke Sokolov put kojim je završena ovogodišnja serija takmičenja u trail trčanju organizovanih od strane Skyrunning asocijacije Srbije. Izuzetno tešku stazu dugu 22 km s 2200 m kumulativnog uspona je savladalo ukupno 211 takmičara a do cilja  je kao član Jahorina Ultra Trail Teama prvi stigao najbolji bh biatlonac Mladen Plakalović. Plakalović je od starta u Niškoj Banji do ciljne kapije na vrhu Trem stigao za 2 sata i 36 minuta ostvarivši prednost u odnosu na drugoplasiranog Nenada Živkovića od nepunih jedanaest minuta dok je treće mjesto zauzeo Dušan Bazić s Kopaonika s vremenom 2 sata i 51 minut.

Zašto trčanje ne može biti dosadno

Kako trčanje učiniti zanimljivijim? Na pomen nevježbačima da se aktivno bavite trčanjem, veoma često ćete prvo zapaziti njihov začuđeni izraz na licu koji odražava nevjericu da neko uopšte može da trči a da još nije odustao. Nakon toga slijedi komentar da je njima trčanje jednostavno dosadno i da tu nema ništa zanimljivo. S obzirom da takve sitaucije nisu nimalo rijetka pojava dala sam sebi izazovan zadatak da stanem u odbranu trčanja i argumentovano dokažem da svi koji slično tvrde nisu u pravu. 

Krali Marko Trail: Gore dolje stazama Kraljevića Marka

Sve oko Prilepa je golemo. Ali za razliku od Skopja koje svoj postsocijalistički urbanistički makeover doživljava kreirajući predimenzionirane fontane i skulpture, priroda je ovdje u svom pretjerivanju kreirala golemost koju čovjek želi istražiti, upoznati, prigrliti i s kojom se lako identifikovati. Za razliku od Skopja u kojem sam se osjećala kao da sam upala u bizarnu holivudsku scenografiju za  kakav epski film, oko Prilepa sam trčala trku koja oživljava istinski mit i otkriva duh jednog prostora: Krali Marko Trail.

Zašto ne odustajem

Organizovati međunarodnu trku u Bosni i Hercegovini nije ni malo lak zadatak! Posebno ako se radi o takmičenju u trail trčanju koje je nedovoljno promovisano, posebno ako trke prolaze kroz više administartivnih jedinica, opština i entiteta, posebno ako uz samu organizaciju takmičenja uspostavljate i uređujete staze, pokušavate omasoviti planinarenje i trčanje i tako stvoriti nove trail trkače, tražite pouzdane partnere. Jahorina Ultra-Trail nije samo trka. To je već pokret koji se bori za određene vrijednosti u društvu, zalaže za zaštitu životne sredine, razvoj lokalnih zajednica kroz razvoj outdoora, promociju bh planina kao destinacija za aktivan odmor, volonterizam i zajedništvo, trčanje kao oblik rekreacije za sve!

Žene i tene: Teško nogama pod ludom glavom

Marina Nikolić je tridesetjednogodišnja ultramaratonka iz Beograda koja se rekreativnim trčanjem bavi svega dvije i po godine ali je za to kratko vrijeme uspjela ostvariti zapažene rezultate pa se uz preko 60 završenih kraćih trka može pohvaliti i finišerskim medaljama sa sljedećih takmičenja:

Tara Grab: Trail obodom najdubljeg kanjona u Evropi

U subotu, 17. septembra, održan je Tara Grab kao deseta trka ove godine organizovana u sklopu Skyrunning lige Srbije. Takmičari su mogli birati između dvije staze, odnosno dva formata: Tara Grab SkyTrail od 33 km s 1450 m kumulativnog uspona i Tara Grab Ultra SkyMarathon od 45 km s 1600 m kumulativnog uspona. Obje trke su startovale iz kampa Grab i odvijale su se obodom najdubljeg kanjona u Evropi i najlepšim dijelova Pivske planine. 

Trkači kao turisti: Upoznajte svijet trčeći

Trke nisu jedini razlog zašto se bavite trčanjem ali svakako jesu prilika da učešće na nekoj odredite kao cilj a onda prema njemu isplanirate pripreme. Osim toga, moguće je da ćete uspjeti nagovoriti prijatelje da vam se pridruže u novom izazovu i tako okupiti ekipu koja će zajedno trenirati. Međutim, ukoliko se trka dešava u drugom mjestu ili državi od one u kojoj živite, onda učešće donosi novu dimenziju jer podrazumjeva organizaciju samog putovanja, smještaj i boravak kao i susret s novom kulturom.

Best Running Buddies: s kim dijelite kilometre?

Best Running Buddy (BRB) je osoba (uglavnom) s kojom najradije idete na trčanje. Ne postoje univerzalne karakteristike koje krase trkače s kojima volimo odlaziti na trening ali bi se kao najčešće i osnovne mogle navesti sljedeće:

Situacije u kojima je OK biti nepristojan na stazi

Trčanje je mnogim rekreativcima „izduvni ventil“, prilika da se kroz vježbanje riješe štetnog uticaja stresnih situacija, da se vrate u fokus i osnaže za suočavanje s novim životnim izazovima. Volimo reći da se s treninga uvijek vraćamo zadovoljniji, da brige i problemi nakon trčanja izgledaju manji ne zato što smo ih relativizovali već prosto što smo treningom osnaženi i spremniji da s njima nosimo,  ili što nam je trening pomogao da sagledamo njihovu stvarnu prijetnju. Kao i u ostalim životnim situacijama, trudimo se biti pristojni na stazi i poštovati ostale vježbače ili osobe koje su neposredno uključene u naš trening. 

Trkačka zajednica: Ima nas raznih

Svi poznajemo momke i cure sa staze koji se savršeno uklapaju u trkački stereotip prema kom su to uglavnom sportski tipovi koji vode uredan život, redovno treniraju, disciplinovani su, ulažu u opremu, spavaju redovno. Takođe, vjerovatno svako od nas poznaje i neke koji su daleko od očekivanog. Ovo je moja grupa takvih.

Ah te stepenice i Avaz Tower Running

U Sarajevu je 28.05.2016. godine po šesti put održana vertikalna trka Avaz Tower Running na kojoj se uz 780 stepenica najviše zgrade na Balkanu  takmičilo 350 trkača i trkačica. I ja među njima!

Trebević Challenge: od udobne sofe do vrha Sofe

Neobično takmičenje u kojem ne pobjeđuje najbrži!

Trebević Challenge je izazov u kojem mogu učestvovati rekreativci i sportisti koji vole planinu, trčanje, zabavu, takmičenje i prevazilaženje vlastitih granica. U cilju promocije Trebevića, trail trčanja i Midi Trail trke koju PD Javorina organizuje 30-31. jula 2016. godine u okviru Jahorina Ultra-Traila, kreirano je jedinstveno takmičenje u kojem ne pobjeđuju najbolji. Cilj je unijeti zabavu u sport i podstaći što više vježbača da savladaju uspon od Sarajeva do Trebevića, odnosno od vlastite sofe do najvišeg njegovog vrha Sofe, a da pri tome mogu poboljšati kondiciju, pratiti lični napredak i osvojiti vrijedne nagrade.

Jahorina Ultra-Trail® 2016: Poziv za volontiranje

Jeste li spremni za novi izazov?

Za potrebe organizacije drugog izdanja Jahorina Ultra-Traila® koje će se odvijati na stazama između Sarajeva, Han-Pijeska, Višegrada i Jahorine, PD Javorina uz podršku Kancelarije volontera Ujedinjenih nacija u BiH, objavljuje poziv za prijavu volontera/ki koji su spremni za rad na okrepnim stanicama, kontrolnim tačkama, na prijavama, na mjerenjima prolaznog vremena i u cilju. Angažman ne zahtjeva posebne vještine. Dobrodošli su svi bez obzira na starosnu dob ukoliko imaju želju da ličnim angažovanjem i dobrim raspoloženjem doprinesu organizaciji jedinog takmičenja ove vrste u Bosni i Hercegovini na koje se do sada prijavilo preko 100 trkača iz 13 različitih zemalja. 

Ultramaratoni: trkački izazovi bez granica

Ultramaratoni su trke koje se trče na stazi dužoj od 42 km ili trke koje se trče do određenog vremenskog limita unutar kojeg se predpostavlja da ćete preći više od maratonske dužine. Mogu se odvijati na cesti i to na način da se trči razdaljina od jednog mjesta do drugog ili da se na kružnoj stazi koja je najčešće duga par kilometra, sabiraju krugovi i mjeri prolazno vrijeme do određenog kilometra. Na evropskim i svjetskim prvenstvima u cestovnom ultramaratonu to je uglavnom 50 i 100 kilometara. Ultramaratoni čiji je osnovni parametar definisani vremenski limit se trče na 6, 12, 24, 48 ili više časova i odvijaju se na kružnim stazam na kojima je moguće pratiti i evidentirati prolaske učesnika, organizovati kontrolu, pružiti medicinsku pomoć i okrepu. Najčešće se trče na ravnim stazama bez uspona. (foto: 24hlauf)

Zašto 100 milja?

Prije ravno tri godine sam u zanosu svoje očaranosti polumaratonom kao savršenom dugoprugaškom disciplinom, pretražujujući internet, naišla na video s prvog izdanja trke 100 milja Istre. Vjerovatno na isti način kao što mnogi još uvijek reaguju kada čuju dvocifrene ili trocifrene dužine koje predstavljaju standarde ultratraila, tako sam i ja u tom trenutku s nevjericom gledala u čudne ljude s još čudnijom opremom i pitala se od čega su kad trče 100 km! Ili 100 milja! Pa imaju li oni posao, djecu, kuću? Ja sam se zarekla polumaratonu na vjernost jer uz njega lako usklađujem svoje obaveze na poslu, prema porodici, mogu da pišem i uređujem blog! Do tog trenutka sam bila sigurna da je u našem okruženju najduže što se trči 42 km! Znala sam da tamo neki Ameri trče te stomajlerice ali pojma nisam imala da tamo neki nevjerovatni Alen Paliska organizuje ultratrail trku na koju dolaze ljudi iz cijelog svijeta! 

Race Report: 100 Miles of Istria

Two key reasons why anyone in love with trail running should consider this competition for their race calendar are as follows: first, it`s one of the eighteen elite ultra-trail races that fall into the Ultra-trail World Tour, second, it can also be an occasion for a holiday adventure since it takes place in one of the most beautiful tourist destinations at the Adriatic Sea. 100 Miles of Istria is actually much more than these two facts. It`s a trail running event which provides an amazing experience of the Istrian coastal scenery and continental countryside, it`s a multi race competition which offers a wide range of long distance races suitable for runners of most diverse preferences, varying from 42, 69, 110 kilometers and 100 miles. There are also two road races, 5 kilometers for amateurs or fast and furious runners and 1 mile for the toddlers and youngsters. It`s a perfect place to be whether you`re a family type travelling with your spouse and kids, or a trail running maniac travelling around with your crew searching for good run and fun.

Trči(m) za bolje sutra

“Mama, moraš se i ti uključiti! Podijeli ovaj humanitarni broj na svom profilu, prati te dosta ljudi, neko će vidjeti”, opomenula me kćerka koja se mnogo prije mene uključila u humanitarnu akciju prikupljanja pomoći za Miloša Božovića, mladog fudbalera koji je tokom meča zadobio tešku povredu glave zbog koje je u komi više od godinu dana i kojeg je bilo potrebno poslati na skupo liječenje u Njemačku. Kritika je bila na mjestu jer se cijela zajednica angažovala, ja nisam znala kad i kako, niti sam imala vremena da o svemu ozbiljno razmislim. Odlazak na jedan od dugih treninga je bio prava prilika da o svemu dobro promislim.

Proljetno zaljubljivanje u vertikalni kilometar

(Ako ste prvi dio izvještaja s Vertikalnog vikenda čitali na portalu trcanje.rs, skrolajte na tekst ispod crte. Hvala!)

(photo: Skyrunning Serbia)

Po standardima nebeskog trčanja, vertikalni kilometer je format kratke trke, ne duže od 5 km s 1000 m uspona. Proteklog vikenda, 19-20.03.2016. godine, u okviru SkyRunning lige Srbije su održane dvije takve: prva u Kotoru, duga 2,8 km s usponom od 1007 m, i druga u Trebinju, duga 5,2 km s 960 metara uspona. Dvije izazovne trke i dvije atraktivne turističke destinacije su spojene u aranžman nazvan Vertikalni vikend kojem su zaljubljenici u nebesko trčanje, njih ukupno 102 na prvoj i 85 na drugoj, teško mogli odoljeti. Uz idealne vremenske uslove, vikend na jugu se pokazao odličnim izborom za prvi dan proljeća ili skyrunning ravnodnevnicu. 

Akcija: 80 km za život!

Živim u maloj zajednici, čiji su stanovnici, baš kao i većina mojih zemljaka, izuzetno pasivni, inertni, bez ideje o promjenama i svijesti o snazi zajedništva. Razjedinjeni su, otuđeni, prepušteni sebi i svojim strahovima, nesigurni u vlastitu vrijednost zbog koje će osporiti svaki lični napor pojedinca da bilo šta promjeni. „`ta će on?! komentar je koji se izgovara s posebnom intonacijom, s puno ironije, komentar kojim će živog pokopati svakog pokretača, svaku ideju, svaku inicijativu. 

Nedjeljom s Jahorine: najava Jahorina Ultra Traila 2016

"Gospođa zadužena za trčanje u Istočnom Sarajevu, Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, i prvenstveno na Jahorini", kako me voditelj emisije, sportski novinar Dragiša Ćorsović najavio, promoviše trčanje, učešće Jahorina Ultra Trail Teama na trci 100 milja Istre, najavljuje saradnju s Jelen pivom na projektu Jahorina Ultra Trail 2016 i sve što ćemo raditi tokom ove godine da nam na planini bude još ljepše.

Emisija "Nedjeljom s Jahorine", RTRS, 13.03.2016. godine, trajanje gostovanja, 7 min

  

Žene i tene: Đurđica Orepić

Đurđicu Orepić sam prvi put vidjela 2014. godine u Istri, na Wine Runu. Uvijek je u centru pažnje, tamo gdje je zabava, ne možete da je ne primjetite. Vesela, energična, njena strast za životom prosto plijeni i očarava. Povezale smo se preko Facebooka i od tada pratimo jedna drugu. Majka je troje djece, uspješna  preduzetnica i trenutno treća na svijetu u kategoriji trijatlonki koje su završile Ironmana u starosnoj grupi 50-54. Naredni naš susret se desio na Danima Istre u Sarajevu kada je promovisana monografija izdata povodom 18 godina uspješnog poslovanja vinarije Matošević koju predvodi njen partner Ivica. To veče u Sarajevskoj pivnici, pile smo istarska vina, jele mirišljave mediteranske poslastice i pričale o počecima i planovima te dogovorile priču za blog. Javila sam joj se prije par dana, objasnila joj da je mart na blogu posvećen ženama u tenama i zamolila je da mi odgovori na pitanja koja sam za nju pripremila na šta mi je rekla: Ljepoto moja, svakako ću ti sa guštom odgovoriti, totalno sam ZA da se svakako uzdamo (mi žene) u se i u svoju snagu! Nadam se da ću večeras odgovoriti na tvoja pitanja jer uz sve obaveze, čeka me tehnički pregled, knjigovodstvo, domaćinstvo, imam za odraditi 10x500m sprint i bajk 40km no plivanje sam riješila 3,800m juhuuu! 

Tako izgleda jedan njen dan. Upoznajte Đurđicu Orepić. 

Povratak trčanju nakon pauze

Razlozi za kraće ili duže pauze od trčanja mogu biti sezonske prehlade, povrede, pretreniranost, rizična trudnoća i postporođajni oporavak, zdravstveni problemi, vanredne porodične ili poslovne obaveze ili ništa od navedenog već vaša potreba za odmorom tokom kojeg želite potpuno zaboraviti na trčanje. 

Februar 2016: Sanja, životinjo!

Ukratko, osvrt na februar 2016

Tokom priprema za prvih 100 milja pratim program ekipe Ultra trkač Srbija, ali pošto program nije pravljen za cujice poput mene već trkače poput Dalibora i Škabe, koji vjerujem mogu mene sve s klupom dizati iz benča, prilagodila sam program sebi i svojim obavezama, oduzela koji kilometer tako da je odstupanje na mjesečnom nivou -90 km. Mislim da je 463 km istrčana u februaru sasvim dobar temelj za dalje pripreme.

Roditeljski sastanak u promociji rekreativnog trčanja @ bht1

Emisija za porodicu, Roditeljski sastanak, bht1, 14.02.2016. godina

Trajanje priloga 6 min

 

Zašto je dobro trčati solo

Veliki broj trkača se učlanjuje u klub ili upisuje u školu trčanja, pridružuje grupi ili pronalazi stalnog partnera za trčanje jer im zajednički treninzi prije svega donose podršku i ohrabrenje. Međutim, trčanje u grupi ne odgovara svim tipovima trkača, niti je najbolji izbor u svim životnim okolnostima. Nekim trkačima su solo treninzi navika i potreba jer ih doživljavaju kao jedino vrijeme kada se mogu posvetiti samo sebi. Međutim i rekreativci koji su naviknuti isključivo na vježbanje u grupi, bi trebali bar povremeno otići sami na trčanje i steći samostalnost na stazi.

Hrana za trkače: datula, datulja, urma ili hurma

Datule imaju širok spektar zdravstvenih i nutritivnih vrijednosti, zbog čega se smatraju najzdravijim voćem na zemlji. Više puta sam čula da je to jedina hrana koju tokom dana možete jesti bez unosa ičega drugog a koja će vašem organizmu dati sve što mu je potrebno. Izvor su prirodnih vlakana koji su neophodni za dobar rad crijeva. Prirodni šećer koji se nalazi u njima je savršena alternativa običnom šećeru. Lako se vare i smanjuju osjećaj gladi. Ako su dobro skladištene, ne kvare se i rok trajanja im je 2 godine. Po svom sastavu datule su prava prirodna multivitaminska i energetska bomba, superhrana, savršena za klince i odrasle ali i neizostavna namirnica na meniju aktivnih vježbača.

I kissed a girl and I liked it

Sve češće poznati svjetski brendovi putem kampanja ili podrške koju daju organizacijama koje se bave seksualnim manjinama otvoreno promovišu prava LGBTIQ populacije. Povodom Valentinova, odnosno Dana zaljubljenih, adidas je, na svom nalogu na Instagramu, uz poruku „The love you take is equal to the love you make" objavio fotografiju koja nagovještava dvije djevojke u trenutku u kojem najvjerovatnije razmjenjuju poljubac. Nimalo slučajno, obje akterice na fotografiji nose novi model adidas Pure Boost X, patike za trčanje dizajnirane samo za žensko stopalo čija je globalna promocija započeta nekoliko dana ranije. I nimalo slučajno u poruci koja je preuzeta iz pjesme Beatlesa „The End“ stoje riječi "ljubav" i "jednakost" kojima se zapravo sažima ideja ravnopravnosti za koju se LGBTIQ agenda zalaže. Nimalo neočekivano, objavljeni sadržaj je već do ponedeljka imao skoro 100.000 komentara među kojima je bilo onih koji su s odobravanjem podržali akciju ali i homofobnih stavova protiv kojih se adidas borio šaljući im emotikon s poljubcem. :-*

Kalendar trail, nebeskih i treking trka u 2016

Kalendar trail, nebeskih i treking trka od Vardara do Triglava.

Vjerujem da još dosta trka nedostaje, pošaljite podatke na sanjakavaz@yahoo.com kako bismo ažurirali bazu. 

Puno sreće i lake vam noge uzbrdo, nizbrdo!

© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.

Trail & Skyrunning: sličnosti, razlike i šta trčati u 2016

Cilj mi je da ovim tekstom sve brojnijoj populaciji trkača koji treniraju i učestvuju na trkama u prirodnom okruženju, predstavim dva osnovna pravca u kojima se trčanje u prirodi razvija: trail i skyrunning. Zbog velikog prodora skyrunninga u Srbiji s jedne strane i izuzetnog uspjeha i masovnosti trail trka u Hrvatskoj s druge strane, sagovornici su  Marko Nikolić, sportski direktor Skyrunning lige Srbije i Alen Paliska, direktor trail trke 100 milja Istre i član Upravnog odbora Međunarodne organizacije za trail trčanje,  koji između ostalog objašnjavaju trenutne pozicije jednog i drugog sporta unutar svjestkih saveza kojima pripadaju. Poseban dio predstavlja osvrt na trke svjetskih kupova i neke od domaćih trka koje preporučujem u 2016. godini čime želim podstaći veću mobilnost trkača i njihovo učešće na takmičenjima van nacionalnih ili lokalnih liga a sve u cilju prevazilaženja predrasuda i boljeg upoznavanja jednih s drugima. 

Trčanje na minus petrnaest

Uslovi za trčanje zimi su rijetko idealni jer su napolju uglavnom bljuzgavica ili magla ili pada snijeg. Niska temperatura je najčešći izgovor da se trening preskoči ili čak da se vježbanje na otvorenom suspenduje do proljeća. Sveprisutna je i zabluda da ne treba trčati zimi jer se vježbač može prehladiti zbog hladnog vazduha koji tokom treninga udiše direktno u pluća. Međutim, istina je sasvim drugačija jer upravo trčanje zimi donosi benefite kojih trkač postaje svjestan već prilikom prvog učešća na nekoj proljetnjoj trci.

Višestruki benefiti

Kao i tokom ostalih godišnjih doba, i zimi vaše tijelo treba kretanje i redovno rekreiranje što mu ne trebate uskratiti ni kad je vani temperatura ispod nule. Adekvatna odjeća i obuća će vas zaštiti od hladnoće a trčanje na oštrom zimskom zraku donijeće novu dimenziju vašem vježbanju. Ne samo što će osnažiti vaše tijelo i adekvatno ga pripremiti za trke predsezone, zimski treninzi na otvorenom će ojačati i vaš karakter. Odluka da istrajete u svojim treninzima trčanja čak i kad se temperatura spusti par stepeni ispod nule, pripremiće vas za situacije na treninzima i trkama kada će se pojaviti realne okolnosti koje će vam nametnuti ideju odustajanja kao opciju. To može biti zamor tokom trke ili neočekivano loši vremenski uslovi koji će vam smetati u ostvarenju ličnog cilja. Upravo u takvim trenucima, neće vam biti teško pronaći unutrašnju snagu i ne odustati jer ste kroz ranije iskustvo, odoljevajući većim preprekama tokom zimskih treninga, naučili gospodariti sobom i svojim odlukama. 

Zimski treninzi kao samoprevazilaženje

Zimski treninzi po pravilu nisu uvijek ugodno iskustvo. 

Uglavnom se morate nositi s hladnoćom, promrzlim prstima jer će vam trebati neko vrijeme da se zagrijete, izborite s vjetrom ili poledicom. Međutim, osjećaj nakon istrčanog zimskog treninga će zasjeniti većinu ranijih situacija samoprevazilaženja, jer ćete po povratku u topli dom, sami sebe doživjeti kao superheroja ili heroinu. Ovakva iskustva ojačaće i vaše samopouzdanje koje će vam trebati kada se budete suočavali s problemima u realnim situacijama. 

Mali trikovi

Uz podsjećanje na pravilo višeslojnog oblačenja i nošenja sintetičke odjeće tokom zimskih treninga, otkrivam vam i par trikova kojima ćete bar djelimično minimizirati neželjene efekte koje sa sobom nosi vježbanje na temperaturama ispod nule (od -3 do -15). 

Dijelove tijela koji su jako osjetljivi na hladnoću i ekponirani poput nosa, obraza, brade ili ušnih školjki doooobro namažite vazelinom jer će ih on zaštiti od niskih temperatura i vjetra. Ruke zaštitite rukavicama, sintetičkim ili vunenim. Dosta trkača radije nosi rukavice s jednim prstom jer su bolja zaštita od hladnoće ili kombinuju oboje. Umjesto sintetičkih, nosite čarape od merino vune. Muškarcima je potreban topli veš koji će od hladnoće zaštiti genitalije, ženama topla suknja za trčanje da zaštiti jajnike, bedra i debelo meso gdje je cirkulacija slabija. 

Iz ličnog iskustva, trkačicama preporučujem radije tople duge gaće ispod običnih helanki (dakle dvoslojno) nego samo termo helanke. Moja najveća briga tokom spremanja za trening na jako niskim temperaturama je kako da zaštitim bedra od hladnoće jer je to dio koji, vjerovatno zbog loše cirkulacije, jedini promrzne. Što se tiče patika, kada se trči po suvom utabanom snijegu, trčim u adidasovom modelu kanadia u kojima trčim i ljeti ili terrex boostu. Od skoro nosim i Saucony Arctic, idealan za utabani snijeg i klizavu pokoricu. Za trčanje po dubokom snijegu će vam trebati GTX (goretex) modeli i gamašne koje će spriječiti upadanje snijega u patike.

Možda niste znali

Ako vam se učini da je napolju prehladno za trčanje, pomislite da se već trinaest godina na Sjevernom polu održava trka u okviru koje se na maratonskoj i polumaratonskoj distanci takmiče trkači i trkačice, individualno i timski. Maraton na Sjevernom polu je do sada završilo oko 400 osoba iz 45 zemalja. Zbog brutalnih vremenskih uslova gdje se temperatura spušta i na -30, teško je predvidjeti i planirati pobjedničko vrijeme. Rekord u muškoj kategoriji je 2007. godine postavio Thomas Maguire s vremenom 3:36:10 dok je rekorderka Anne-Marie Flammersfeld 2014. godine završila trku za 4:52:45.   

Za ostale najcool trke, pratite link! 

Foto: Sanja Kavaz, Zoran Prekogačić
© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.