Trči(m) za bolje sutra

“Mama, moraš se i ti uključiti! Podijeli ovaj humanitarni broj na svom profilu, prati te dosta ljudi, neko će vidjeti”, opomenula me kćerka koja se mnogo prije mene uključila u humanitarnu akciju prikupljanja pomoći za Miloša Božovića, mladog fudbalera koji je tokom meča zadobio tešku povredu glave zbog koje je u komi više od godinu dana i kojeg je bilo potrebno poslati na skupo liječenje u Njemačku. Kritika je bila na mjestu jer se cijela zajednica angažovala, ja nisam znala kad i kako, niti sam imala vremena da o svemu ozbiljno razmislim. Odlazak na jedan od dugih treninga je bio prava prilika da o svemu dobro promislim.

Akcija: 80 km za život!

Živim u maloj zajednici, čiji su stanovnici, baš kao i većina mojih zemljaka, izuzetno pasivni, inertni, bez ideje o promjenama i svijesti o snazi zajedništva. Razjedinjeni su, otuđeni, prepušteni sebi i svojim strahovima, nesigurni u vlastitu vrijednost zbog koje će osporiti svaki lični napor pojedinca da bilo šta promjeni. „`ta će on?! komentar je koji se izgovara s posebnom intonacijom, s puno ironije, komentar kojim će živog pokopati svakog pokretača, svaku ideju, svaku inicijativu.