 |
| Branislav Pavić |
2016. godine smo u Istri zajedno završili 100 milja (tačno 173 km) s preko 7000 kumulativnog uspona za 32:58. Jedan je od trojice musketira zbog kojih mi je posljednjih 10 kilometre ove trke najbržih na stazi jer nisam mogla prihvatiti da se do cilja razvlače sa mnom zbog mog problema s ITBS-om a oni nisu htjeli bez mene. Dakle, džentlmen i izvrstan motivator. Rođen je u Zagrebu, živio je u Novom Gradu, trenutno je nastanjen u Gothenburgu. Trkač je s impresivnom statistikom iza sebe a povod za razgovor s njim je bio još jedan njegov prolazak kroz ciljnu kapiju UTMB-a na kom nemilosrdna statistika kaže da svake godine oko 40% učesnika odustane. Ne samo da ga je završio ove godine već ga je završio po treći put (3/3) pa sam ga zamolila da podijeli s nama svoje iskustvo i naučene lekcije kako bi budućim jurišnicima na ovaj trofej pomogao u planiranju, pripremama i realizaciji. Dragi prijatelji, predstavljam vam Branislava Pavića.
TjŠ: Završio si 3 UTMB-a. Možeš li podijeliti s nama neka svoja iskustva kako planirati tu trku, šta je bitno znati prije odlaska na start?
BP: Jeste, dosad 3x UTMB i 1x TDS (145k 9000 visinske. Prvi put UTMB sam trčao 2015. godine i to je bilo baš pionirski bez puno znanja. Drugi put ujedno moj najbolji rezultat dosad na UTMB-u sam trčao 2018. godine za 30:21. Ponovo sam se prijavio 2019. ne bi li uspio srušiti tu barijeru i ući u cilj ispod 30h i ta 2019. je bila jedina trail trka na kojoj sam odustao. Išao sam previše brzo u prvom dijelu trke, tako da sam na taj način uništio noge na nizbrdicama i morao sam odustati na pola staze.
Ove godine sam se prijavio s istim ciljem da pokušam da idem ispod 30h i u istom vikendu kad sam dobio startno mjesto za UTMB, dobio sam i povredu. Zbog upale pokosnice, koja jako sporo prolazi i postoji velika mogućnost da se ta povreda vrati, pažljivo sam trenirao samo da podignem formu na neki solidni nivo pred trku. Najjača sedmica u treningu mi je bila 90km s 2000 uspona, što nikako nije dovoljno za ovakve trke. Cilj mi je bio ići na osjecaj, slušati svoje tijelo i pokušati istrčati što bolji rezultat. Na kraju sam uspio ući u cilj za 34:41 sto je sasvim solidan rezultat na osnovu količine treninga i da mi se stomak počeo buniti već na 100. km. Planirana energija nije funkcionisala, tako da sam uz veliku pomoć i podrsku Veselina Bulajića i Jasmina Krhana prešao na plan B što se tiče unosa energije i uspio sam doći do cilja bez većih poteškoća.
Što se tiče planiranja za UTMB, ostaje sasvim dovoljno vremena za planiranje treninga i trke s obzirom da se startno mjesto dobije već krajem januara. Po mom mišljenju najvažniji dio priprema su konstantnost u treningu i treninzi dužine na kojima testiraš unos energije, opremu i kako se tijelo ponaša kad si već umoran. Trening trke su više nego poželjne ali pod uslovom da ne se ne ide na max, nego da se trče kao dio priprema. Visinske pripreme, tzv. brdski treninzi su važni jer na njima pripremaš noge i tijelo na nizbrdice gdje većina trkača napravi problem.
Ko dočeka drugu noć u trci, zagarantovano ima halucinacije i priviđanja. Ja obožavam da pijem kavu, ali mjesec dana pred svaku veliku trku prestajem s kavom i čistim tijelo od kofeina, tako da na trci kad popijem kavu, imam puno veći učinak od kofiena i borba protiv sna je puno lakša.
TjŠ: Šta su po tebi bili najčešći razlozi za odustajanja na UTMB-u ove godine?
BP: Ove godine kao i prijašnjih, oko 40% trkača je odustalo. Veliki broj trkača postavi sebi prevelik cilj i krene prebrzo, što rezultira pregorijevanjem prvenstveno quadricepsa (butnih mišića) i kad se nakupi mliječna kiselina u mišićima, tu popravka nema. Ključnu ulogu igra i motivacija, jer ako vidiš da ne stižeš u cilj za vrijeme koje si planirao, moral ti pada i negativne misli preuzimaju ulogu. Treći i jako važan dio je unos energije i mučnina koja se pojavljuje zbog promjene visine. Ako nisi dovoljno isprobao na treninzima koja energija ti odgovara. Dosta trkača voli trenirati na prazan stomak, a to na ovakvim ultrama je velika greška, jer energija mora da se unosi od samog starta, kad se uđe u deficit s kalorijama, teško je to nadoknaditi.
TjŠ: Tvoje najbolje finišersko vrijeme na UTMB je 30:20. Koji faktori su bili presudni za ovaj rezultat?
BP: 2018. je bila moja godina na UTMB-u. Od januara pa do augusta sam imao dosta sati i km u treningu. Sve je išlo po planu i programu, bez nekih većih prekida u treningu. Imao sam blokove gdje sam puno radio na količini pretrčanih km gdje je sedmična kilometraža išla do 170km. Skupljao sam visinsku na brdskim treninzima i isprobavao sam unos energije da vidim šta mi najviše odgovara. Naravno, sve se to poklapalo s porodičnim i poslovnim obavezama i mogu ti reći da svaka godina nosi nove izazove što se tiče balansiranja treninga i običnog života.
TjŠ: Kako planiraš svoje ultre kalendarski?
BP: Volim da planiram trke već u decembru/januaru za narednu godinu. Neke trke biram zbog društva i u dogovoru s prijateljima a drugi dio trka je određen preko reprezentacije i zavisno od normi koje sam ostvario. Većinom to bude 1 cestovna trka na 24h, 1 trail trka izmedju 100-170km i u zadnjih par godina sam testirao Backyard trke, gdje sam se dobro pokazao pa sad pokušavam i na tom frontu.
TjŠ: Koji format ultre ti najviše leži i zašto?
TjŠ: Imaš li neki novi izazov u planu?
TjŠ: Šta su po tebi bili najčešći razlozi za odustajanja na UTMB-u ove godine?
BP: Ove godine kao i prijašnjih, oko 40% trkača je odustalo. Veliki broj trkača postavi sebi prevelik cilj i krene prebrzo, što rezultira pregorijevanjem prvenstveno quadricepsa (butnih mišića) i kad se nakupi mliječna kiselina u mišićima, tu popravka nema. Ključnu ulogu igra i motivacija, jer ako vidiš da ne stižeš u cilj za vrijeme koje si planirao, moral ti pada i negativne misli preuzimaju ulogu. Treći i jako važan dio je unos energije i mučnina koja se pojavljuje zbog promjene visine. Ako nisi dovoljno isprobao na treninzima koja energija ti odgovara. Dosta trkača voli trenirati na prazan stomak, a to na ovakvim ultrama je velika greška, jer energija mora da se unosi od samog starta, kad se uđe u deficit s kalorijama, teško je to nadoknaditi.
TjŠ: Tvoje najbolje finišersko vrijeme na UTMB je 30:20. Koji faktori su bili presudni za ovaj rezultat?
BP: 2018. je bila moja godina na UTMB-u. Od januara pa do augusta sam imao dosta sati i km u treningu. Sve je išlo po planu i programu, bez nekih većih prekida u treningu. Imao sam blokove gdje sam puno radio na količini pretrčanih km gdje je sedmična kilometraža išla do 170km. Skupljao sam visinsku na brdskim treninzima i isprobavao sam unos energije da vidim šta mi najviše odgovara. Naravno, sve se to poklapalo s porodičnim i poslovnim obavezama i mogu ti reći da svaka godina nosi nove izazove što se tiče balansiranja treninga i običnog života.
TjŠ: Kako planiraš svoje ultre kalendarski?
BP: Volim da planiram trke već u decembru/januaru za narednu godinu. Neke trke biram zbog društva i u dogovoru s prijateljima a drugi dio trka je određen preko reprezentacije i zavisno od normi koje sam ostvario. Većinom to bude 1 cestovna trka na 24h, 1 trail trka izmedju 100-170km i u zadnjih par godina sam testirao Backyard trke, gdje sam se dobro pokazao pa sad pokušavam i na tom frontu.
TjŠ: Koji format ultre ti najviše leži i zašto?
BP: Što duže, to bolje. Nisam neki brz trkač i volim da testiram svoje granice. Naša tijela su fantastična šta sve mogu da izdrže kad probiješ mentalnu blokadu. Volim trke na 24h jer su kružne. Trči se na stazi dugoj do 2km i podrška ti je uvijek pri ruci. Takve trke su same po sebi dosta socijalne jer većinu trke srećeš trkače tako što ih prestižeš ili oni tebe prestižu.
Trail trke su za uživanje u prirodi i volim da na taj način putujem u razne krajeve i srećem stare prijatelje ali i da upoznajem nove ljude. Trkači su kao jedna velika familija.
TjŠ: Na koji rezultat si najviše ponosan i zbog čega je on poseban?
BP: Moram priznati da sam najvise ponosan na rezultat s UTMB-a iz 2018. S obzirom da mi nemamo uslove kao profesionalci pa da treniramo u Alpama mjesec ili više, da imamo porodicu, prijatelje, poslove. Sve to oduzima vrijeme a da bi se našao balans u svemu tome, potrebno je jako puno planiranja i sreće da ti sve planirano pođe za rukom. Živim u Švedskoj od decembra 2013. godine, u Gothenburgu sam od 2015. gdje najviše brdo ima 100 m visinske, tako da je veliki izazov trenirati brdski trening i nakupiti dovoljno visinske potrebne za trke od 10 000m uspona kao sto su UTMB. Srećom, svake godine u julu dolazim na godisnji odmor u BiH pa tada i koristim priliku za brdske treninge na Kozari i Plješevici s prijateljima iz Novog Grada i Bihaća. Skoro svake godine sam trčao i na Jahorina Ultra Trailu kako bih mogao odraditi poslednji test pred trku u Francuskoj. Baš te 2018. sam i pobijedio na Jahorini na stazi od 69km.
Trail trke su za uživanje u prirodi i volim da na taj način putujem u razne krajeve i srećem stare prijatelje ali i da upoznajem nove ljude. Trkači su kao jedna velika familija.
TjŠ: Na koji rezultat si najviše ponosan i zbog čega je on poseban?
BP: Moram priznati da sam najvise ponosan na rezultat s UTMB-a iz 2018. S obzirom da mi nemamo uslove kao profesionalci pa da treniramo u Alpama mjesec ili više, da imamo porodicu, prijatelje, poslove. Sve to oduzima vrijeme a da bi se našao balans u svemu tome, potrebno je jako puno planiranja i sreće da ti sve planirano pođe za rukom. Živim u Švedskoj od decembra 2013. godine, u Gothenburgu sam od 2015. gdje najviše brdo ima 100 m visinske, tako da je veliki izazov trenirati brdski trening i nakupiti dovoljno visinske potrebne za trke od 10 000m uspona kao sto su UTMB. Srećom, svake godine u julu dolazim na godisnji odmor u BiH pa tada i koristim priliku za brdske treninge na Kozari i Plješevici s prijateljima iz Novog Grada i Bihaća. Skoro svake godine sam trčao i na Jahorina Ultra Trailu kako bih mogao odraditi poslednji test pred trku u Francuskoj. Baš te 2018. sam i pobijedio na Jahorini na stazi od 69km.
 |
| 3/3 UTMB |
TjŠ: Imaš li neki novi izazov u planu?
BP: Sljedeći izazov je Individualno svjetsko prvenstvo “Big Dog Backyard” (prim.aut, autor trke Gary Cantrell aka Lazarus Lake, tvorac Barkley Marathonsa) koje će se održati 21. 10. 2023. godine u američkoj državi Tennesse, u gradu Nashvilleu. Backyard je jedan novi koncept ultre koji su Amerikanci popularizovali unazad 7 godina. Trči se krug od 6,7km koji startuje svaki puni sat i limit je 60 min da ga završiš. U slučaju da ne završiš krug u datom vremenu ili se ne pojaviš na startu sljedećeg kruga, slijedi diskfalifikacija. Na Backayrd trkama nema drugog i trećeg mjesta. Samo je jedan pobjednik ili pobjednica a svi ostali su DNF (did not finish). Pobjednik mora da istrči krug više od svog protivnika da bi se rezultat priznao. U suprotnom, ako su poslednje dvoje završili trku u istom krugu, nema pobjednika. Svjetski rekord je 102h a vidjećemo hoće li neko biti u mogućnosti da se približi tom rekordu. Samo je 75 trkača iz cijelog svijeta dobilo šansu da se takmiči na ovom prvenstvu i moram priznati da mi je izuzetno drago da ću biti dio toga.
Foto: Branislav Pavić, privatna arhiva
© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.
Nema komentara:
Objavi komentar