ponedjeljak, 11. travnja 2016.

Trči(m) za bolje sutra



“Mama, moraš se i ti uključiti! Podijeli ovaj humanitarni broj na svom profilu, prati te dosta ljudi, neko će vidjeti”, opomenula me kćerka koja se mnogo prije mene uključila u humanitarnu akciju prikupljanja pomoći za Miloša Božovića, mladog fudbalera koji je tokom meča zadobio tešku povredu glave zbog koje je u komi više od godinu dana i kojeg je bilo potrebno poslati na skupo liječenje u Njemačku. Kritika je bila na mjestu jer se cijela zajednica angažovala, ja nisam znala kad i kako, niti sam imala vremena da o svemu ozbiljno razmislim. Odlazak na jedan od dugih treninga je bio prava prilika da o svemu dobro promislim.





20 km večernjeg trčanja je bilo sasvim dovoljno da razmislim šta su resursi kojima raspolažam, šta su moje prednosti i slabosti pa primjenom SWOT analize (drilovana, šta ću?!) poredala stvari ovako:


Prednosti:


Lake noge

Jaka volja

Luda glava

Hrabro srce

Socijalni kapital na društvenim mrežama

Medij, odnosno blog



Slabosti:


Nemam vremana

Ne poznajem mnogo ljudi u zajednici, ja sam šumsko dijete

Stalno sam na trenizima, jedino od medvjeda mogu tražiti da se angažuju



Šanse:


Imam trening od 80 km iste sedmice kad i rođendan

Blog već privlači jako puno pažnje medija



Prijetnje:


Svi su već angažovani u zajednici, ili skupljaju ili daju novac



Šta kaže SWOT?


Kad su se stvari posložile, shvatila sam da je najbolje da svoju slabost okrenem u prednost i to što mi najviše vremena oduzima iskoristim pametno. S obzirom da me po programu čekao trening od 80 km zbog kojeg me cijeli dan neće biti kući, odlučila sam njega iskoristiti kao centralni događaj svoje mini kampanje u okviru koje sam prodavala svoje kilometre. Koliko god da volim prirodu i trčanje, izbivati od kuće tolike sate je jako sebično a na ovaj način ću ujedno dati smisla toj ludosti. Sad kada je sve prošlo mogu da zaključim da sam s ovom idejom na test stavila sebe i svoje trčanje, kredibilitet i uticaj koji imam, trkačku zajednicu u koju sam najviše vjerovala. Kada sam se javila u Crveni krst koji je pokrenuo humanitarnu akciju i tražila njihovu saglasnost da prikupljam sredstva na ovaj način, lako su pristali ali su pitali: „A kome ćeš ti te kilometre da prodaš“. Rekoh im: „Ništa ne brinite, imam kome“.


I imala sam. Toliko podrške, pohvala, bodrenja nisam u životu imala. Nisam tad kao ni sad mislila da lično radim nešto veliko. Ali jesam vjerovala da skupa činimo čudo jer smo se udružili, pokazali smo solidarnost, trkačku etiku, povezanost i spremnost da učinimo nešto dobro. 


Osim što je cilj bio pomoći Milošu, htjela sam da se na neki način i zabavimo, da promovišemo trčanje, da vam pokažem gdje treniram, da nevježbače motivišem na pokret, da iskoristim kampanju za kljucanje vlastima da urede neke staze za trčanje, da pokažem vježbačima da nisu sami i da udruženi možemo doprinijeti promjenama koje želimo u društvu. „Insipracijo“, tako ste me nazivali u svojim porukama. Čak je i mom direktoru stigao zvaničan zahtjev za saglasnost da studentima na Filozofskom fakultetu na odsjeku za psihologiju kao gostujući-predavač održim predavanje o motivaciji. Malo mi se manta od tog zadatka, moram priznati, ali sve su to poeni za nas trkače i razlozi više da nas u društvu gledaju s više uvažavanja. 

Koliko košta moj kilometar

    

Za samo 7 dana koliko je kampanja trajala, skupili smo 3600 KM ili oko 1800 EUR! A to je preko 1% od iznosa koji je bio potreban da bi Miloš bio prihvaćen na liječenje! Pa mi smo sjajni! Oduševili ste me! Iskreno, hvala svima koji su mi pisali, šerovali postove o akciji, medijima koji su prenijeli vijest o blesavoj trkačici koja prodaje kilometre, vama koji ste ih kupovali! Posebno mi je drago što su Trail MaratonPohorje, Banjalučki polumaraton, Savski polumaraton Hendrix, Jahorina Ultra-Trail učestvovali tako što su donirali besplatne startnine koje su poklonjene u zamjenu za kupljene kilometre. Podrška je stigla i od prijatelja iz ekipe Ultra trkač Srbija, Run Croatia, ordinacije Atleta, portala trcanje.rs, inicijative Rekreativna zona Banjaluka te od Fondacije Run for a Better Tomorrow koja pomaže djecu koja nemaju priliku da se redovno bave sportom. Tu su i kolektivi u kojima su trkači ili prijatelji trčanja InfoMedia Group, Prva apoteka, Constructa Geo iz Umaga, CityDeal koji je prodavao humane kupone i puno vas s imenom i prezimenom ili s NN oznakom ili šifrom koji ste kupili svoje kilometre i podržali me! 


I mediji su bili uz nas: TV N1, RTRS, TV SA, radio Antena Sarajevo, portali: Klix, i-sarajevo, enovosti, Oslobođenje, trcanje.rs


Posebnu zahvalnost dugujem onima koji su tog dana trčali sa mnom a najviše Zoranu Prekogačiću koji je iz Novog Sada doputovao da bi zajedno istrčali cijeli đir! Ne stigoh mu tokom trčanja pustiti pjesmu koju smo pjevušili jer mu se dopada, pa ovom prilikom, samo za tebe legendo!





Kako je izgledao đir oko Sarajeva, možete vidjeti na video grafici ovdje. (za pregled, treba vam WebGL)


Fotografije s posvetom pogledajte na sljedećem linku.



A ovo su bonus uradci koji će dopuniti ono što fotografijama nismo uspjeli prenijeti.




Trebevićkom bob stazom




Jarčedol


 
Preko Bistrice


Trkački, ovo je bio jak trening. Prvih 40 km smo išli sporo zbog kiše, blata, snijega do iznad članak koji smo prtili, fotkanja, uploadovanja snimaka. Drugi dio od Pala do Jahorine, Trvdimića i Lukavice smo sašili za nešto malo više od 4 sata tako da smo na kraju zasluženo sašili i po kojeg Rogonju.




Dužna sam vas obavjestiti da je sav prikupljeni novac uplaćen na račun Crvenog krsta. Uspjela sam saznati i da je evidentiran pomak kod Miloša već na samom početku medicinskog tretmana u Njemačkoj te da će ubrzo doktori koji o njemu brinu odlučivati o eventualno novom operativnom zahvatu.




Toliko napisah o samoj akciji, cijelom cirkusu koji sam pravila jer mi je lakše tako nego se zavući u svoje potpalublje i razmišljati o bespomoćnosti u koju bolesnici i porodice upadaju u slučaju teških oboljenja, povreda, kome i slično. Mogla bih satima zuriti i plakati zbog djece koja pate, roditelja koji napuštaju posao da bi se borili za izlječenje bolesnog čeda, nebrige sistema prema njima. Umjesto toga, stisnem zube, isprsim se i kažem sebi: smisli šta ćeš sad!

Jer sva su djeca naša i naša je obaveza da brinemo o njima. Ja o vašoj, vi o mojoj.  I da trčimo za njima, sa njima i za njih!



Nema komentara:

Objavi komentar