SkySnow Jahorina – osvrt na najbrutalniju trku i zašto smo zamalo odustali

Bez srkleta: 3:01:58

U subotu, 26.02.2022. godine, u 05:15, na Poljicama se oglasila sirena za početak prvog izdanja trke SkySnow Jahorina u organizaciji Skyrunning Serbia & Montenegro. Sa starta je stotinjak trkača i trkačica krenuo uzbrdo skijaškom stazom gdje su ih čekali najgori mogući uslovi: mrak, magla, vjetar i meka podloga jer je snijeg u sitnim pahuljama padao cijelu noć a na -6 stepeni tabači koji su stazu prošli prije trkača nisu mogli za sobom ostaviti tvrdu i stisnutu snježnu podlogu pa je doživljaj bio kao da se trči po pijesku. Na nekim mjestima gdje je staza trke priječila preko padine ili se spuštala mimo skijaške staze, snijeg je bio dubok i upadalo se skoro do koljena. Zbog loših vremenskih uslova, organizator je na startu upozorio da je moguće da će trka biti skraćena te da se u drugom dijelu neće ići na drugu stranu planine, tačnije iza skijališta gdje je vidljivost bila izuzetno slaba. Tako se i desilo.

SkySnow: nova disciplina u svijetu trčanja stiže na Jahorinu

Zvanično, možemo proglasiti da ono što se nekad zvalo ”sezona trka” za mnoge od nas više ne postoji jer ćemo trčati i takmiči se tokom cijele godine. Ovo će posebno obradovati one koji vole trail i skyrunning jer od februara 2022. godine, Međunarodna federacija skyrunninga (ISF – International Skyrunning Federation) počinje nulto izdanje svjetske serije zimskih trka formata SkySnow. Poseban kuriozitet je da će se jedna od prvih trka te vrste 26.02.2022. godine održati upravo u Bosni i Hercegovini i to na Jahorini u organizaciji Skyrunninga Serbia.

Ja krpljanje BiH!

Gola Jahorina, 2021

Odavno nisam osjetila takvu energiju i strast za nekom aktivnošću kao za krpljanjem. S obzirom da je na planinama mnogo snijega, zimi je potrebno osmisliti alternativne aktivnosti za trail trčanje a pošto je najveća zabava na neuređenim stazama, krplje su mi za sad najbolja zamjena. Kako bih promovisala aktivnost, podijelila znanje i iskustvo te povela mnoge od vas na krpljanje, na Facebooku i Instagramu sam pokrenula stranicu Krpljanje BiH, zajedno s prijateljima započela organizovanje vođenih tura na krpljama i dogovorila organizaciju prve trke na krpljama koja će se u martu održati na Jahorini uz podršku Olimpijskog centra Jahorina.

Za one koji ne znaju mnogo o krpljanju, za početak da odgovorim na najčešće postavljana pitanja:

Akcija: 80 km za život!

Živim u maloj zajednici, čiji su stanovnici, baš kao i većina mojih zemljaka, izuzetno pasivni, inertni, bez ideje o promjenama i svijesti o snazi zajedništva. Razjedinjeni su, otuđeni, prepušteni sebi i svojim strahovima, nesigurni u vlastitu vrijednost zbog koje će osporiti svaki lični napor pojedinca da bilo šta promjeni. „`ta će on?! komentar je koji se izgovara s posebnom intonacijom, s puno ironije, komentar kojim će živog pokopati svakog pokretača, svaku ideju, svaku inicijativu. 

Nedjeljom s Jahorine: najava Jahorina Ultra Traila 2016

"Gospođa zadužena za trčanje u Istočnom Sarajevu, Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, i prvenstveno na Jahorini", kako me voditelj emisije, sportski novinar Dragiša Ćorsović najavio, promoviše trčanje, učešće Jahorina Ultra Trail Teama na trci 100 milja Istre, najavljuje saradnju s Jelen pivom na projektu Jahorina Ultra Trail 2016 i sve što ćemo raditi tokom ove godine da nam na planini bude još ljepše.

Emisija "Nedjeljom s Jahorine", RTRS, 13.03.2016. godine, trajanje gostovanja, 7 min

  

Jahorina Ultra Trail: kako sam ga preživjela

Sjedim u Rajlovcu, u kasarni Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, na sastanku sam s pilotima i starješinama i slušam sebe kako im iznosim satnicu startnih vremena četiri trke koje organizujemo u okviru prvog izdanja Jahorina Ultra Traila: „Start najduže je u Višegradu, pet minuta nakon ponoći... ujutro, u 7h Ravna Romanija... bla, bla... Sarajevo u 9... Jahorina u 11...“ i pitam sama sebe: „Pa jesi li mogla ovo ikako još više zakomplikovati“, kao da do tog trenutka nisam bila ni svjesna kompleksnosti same organizacije. Moji sagovornici su iskusni piloti koji upravljaju Medevacima, helikopterima za hitnu evakuaciju i u pripravnosti su tokom trke, na standbyu, u slučaju (za ne daj Bože) potrebe za evakuacijom trkača. Teren kojim se trči je zahtjevan, po prvi put organizujemo kompleksnu trku, trebalo je misliti o svemu. Dostavljene su im rute, na kartama se traže mjesta za slijetanje, dogovara izviđanje terena. Uspostavljamo liniju komunikacije, poseban broj samo za vezu s dežurnim pilotima, ko koga zove, ko je uzbunjivač, ko su kontakti Gorske službe za prihvat osobe za evekuaciju. „Šta ti je vojska“, razmišljam u sebi“. Upućuju me da najavim kliničkim centrima održavanje trke i eventualnu mogućnost za prihvat povrijeđenih ili kolabirajućih trkača, najavljujem da su u pitanju i strani učesnici što sve skupa smanjuje procedure oko prijema i osigurava najbrže moguće medicinsko zbrinjavanje.  

Jedan od ciljeva projekta Jahorina Ultra Traila je bio angažovati što veći broj subjekata, pojedinaca, iskoristiti raspoložive resurse civilnog i vojnog sektora koji na sreću postoji i da bi se uspostvljala civilno-vojna saradnja. Drugi segment koji pokrivaju Oružane snage je medicinska pomoć. Na telefonskoj sam vezi s dežurnim oficirom koji mi saopštava da su nam tri medicinska tima na raspolaganju tokom trke, njihova imena, kontakt telefone kao i da imam odobrenje da ih rasporedim na lokacije prema potrebi. Zahvaljujem se. „Dobro, ja ću praviti raspored u nekoj razumnoj satnici, od 8 časova dežurstva“. „Ne, Sanja, ovo su timovi koji su Vam na raspolaganju 48 sati. Iskusni su i na terenu pokrivaju zadatke dok se posao ne završi do kraja“. Tako je i bilo. Reagovali su naš poziv, kretali se prema trkačima kojima je trebala medicinska pomoć do dolaska posljednjeg ultraša u cilj. Iskreno, nisam ni mogla zamisliti da ću osim što po prvi put u životu učestvujem u organizaciji trke upravljati i jednim, za ovu priliku uspostavljenim sistemom podrške kakav su nam ustupile Oružane snage. „Pa ti komanduješ vojskom, Sanja“, rekoh sebi u bradu!

Hoćemo trku i naredne godine

„Ko misli da je lako organizovati nešto kod nas, nek organizuje rođendan pa da vidi na kakve sve probleme će naići“, riječi su podrške koje nam je uputio jedan od učesnika uz čestitke na hrabrosti da se upustimo u ovako kompleksan projekat. „Trebate biti zadovoljni“, „300 trkača na prvoj trci“, „4 trke ste imali“, „hoćemo trku i naredne godine“ – sve su to pojedinačne poruke učesnika koje su stizale nakon završetka trke. Ili bar onog oficijelnog završetka jer nama koji smo u organizaciji trke, ona još traje (10 dana nakon zadnjeg finiša). Objektivno jer je još puno posla koji se treba završiti i subjektivno jer se još budimo iz sna prije alarma s idejom da trebamo postavljati zastavice, provjeriti sistem za mjerenje vremena ili dočekati autobuse koji prevoze trkače do starta. Meni koja sam jako samokritična i control freak je bilo teško prevaliti da smo zadovoljni prvim izdanjem Jahorina Ultra Traila jer sam svjesna propusta koje smo imali tokom dva dana ali su me pohvale i poruke koje su stizale natjerale da revidiram svoj kruti stav i definitivno zaključim da imamo razloga biti zadovoljni učinjenim.

 

 

 

Trail u BiH

Moram biti zadovoljna jer smo uspjeli mobilizirati jako puno aktera. Održali smo ekipu koja se stalno osipala i nanovo uspostavljala. Uspjeli smo dovesti iskusne trail trkače iz regiona i nove koji su po prvi put na stazi imali priliku trčati  po stazama u prirodi. Na prvo izdanje Jahorina Traila došli su prije svega oni koji jednostavno vole Jahorinu i nisu opterećeni onim svojatanjem „naša“ ili „njihova“ planina, došli su oni koji vole trčanje i trkačka druženja bez onog „naša“ ili „njihova“ trka, došli su oni koji su bili spremni podržati nas u nečemu novom u zemlji gdje niko ništa ne radi, niti pokušava jer se unaprijed zna da je sve osuđeno na propast. Nas je sreća pratila i otvarali smo sebi neka vrata osmjehom, neka šarmom, a neka su za nas otvorili prijatelji koji ni ne žele da znamo da su nam pomogli. Izuzetnim uspjehom smatramo to što nas je trka spojila s takvima. A moramo biti zadovoljni i zbog sljedećeg:

·  Nagovorili smo nove trkače da probaju trail

· Doveli smo vrhunske trail trkače na trku (Hvala svima!)

· Napravili dvije sertifikovane trke

· Uspostavili smo mrežu podrške i senzibilizirali partnere prema trailu

· Ohrabrili smo domaće iskusne trkače da trče i uče druge trail runningu

· Počele su najave novih trail trka u BiH

· Doveli smo sponzore koji žele pružiti podršku razvoju outdoora u BiH

· Ukazali smo na resurse u koje treba ulagati

I još nešto. Što je ekipa koja je organizovala trku toliko zagrizla za trail da je sve više njih koji na sastanke koje dogovaramo uglavnom negdje po planinama, dotrče.

  

 

  

„Za prvu godinu, odlični ste“. „Pa mi na prvoj trci koju smo organizovali nismo ni imali okrepne stanice“. „Morate se okružiti trkačima i uključiti više volontera koji znaju šta im je zadatak“. „Trebate bolje markirati staze na mjestima gdje se staze ukrštaju ili prolaze kroz grad“. Sve su to prijateljski savjeti drugih organizatora ili trkača kojima smo malo išli na živce jer su izđirali par stotina metara više (neki i par kilometara), ili im nismo na vrijeme pružili informacije o izmjenama koje su se dešavale tokom samog događaja.

Poslije trke, sve može

Petak, subota i nedjelja. Moj telefon nije prestajao da zvoni. Dobavljači, sponzori, partneri, saradnici, trkači, vojska, policija, dizajneri, GSS, novinari, i povrh svega lik kojem sam dužna predati neku potvrdu za auto koje sam mu prodala. Bijesan je, kaže, „Daj ba, Sanja, kako ba, nemaŠ vremena da zavŠiŠ (ovo je „smekšano  Š“ karakteristično za čaršijski govor, nastaje strujanjem zraka između jezika i nepčanog svoda)  jedan piŠljivi papir? Pa ko si, Šta radiŠ? Mo`Š li u ponedjeljak?“ Kako ja njemu da objasnim šta ja već deset mjeseci radim prije i poslije posla, čak i za vrijeme posla, na pauzima, slobodnim danima i danima godišnjeg odmora?!  „Da, da, u ponedjeljak sve može“, govorim mu. „Samo da trka prođe, razmišljam, može sve“. U subotu, predveče, u nekom od rijetkih zatišja, zazvonio je telefon a ja bih se kao i svaki put skoncentrisala da skupim snage, pripremim se za suočavanje sa još jednom kriznom situacijom i energično i u stilu sve-je-u-redu izgorovila: „Moliiiim“. „Halo. Dobro veče Sanja. Amir Muminović na vezi“. Vođa helikopterske posade. „Kako ste? Samo da provjerim da li je sve u redu i da Vam kažem da smo Vam na raspolaganju“. Uredno se javio i u nedjelju da kaže da se njihovo dežurstvo završava kao i da im je žao što nije bilo letenja (mislio je na izviđanje). „Meni je drago što niste letjeli, jer bi Vaše polijetanje značilo povredu i opasnost na stazi ali u svakom slučaju, hvala na podršci“. Dežurni medicinski tim se u nedjelju nakon dolaska i zbrinjavanja posljednjeg učesnika ultre javio i izvjestio da su svi koje smo čekali stigli u cilj i zatražili da se ako dozvolim vrate u bazu. Tako to izgleda kada sarađujete s vojskom. Sljedeće godine, trebujem garnizon!

Nakon završetka trke, telefon je još par dana zvonio u mojoj glavi. Više puta sam se zatekla kako posežem za mobilnim da provjerim je l`stvarno zvoni ili je meni odzvonilo za stručnu pomoć.

To be continued...

A sad sve zamjerke na jednu stranu i priznanje onima koji su pomogli ovom projektu a njih je uz Oružane snage jako puno. Prvi bez kog jahorinskog traila ne bi ni bio je Alen Paliska, direktor trke 100 milja Istre. Uz njegovo ohrabrenje i podršku, upustili smo se u avanturu koja je imala za cilj afirmaciju novog sporta u BiH, angažovanje više lokalnih zajednica iz oba entiteta, talasanje o temama o kojima se nerado priča i puno posla za sve one koji se uhvate u kolo s nama. Prilika da trčimo i volontiramo na njegovim trkama, dolazak i savjetovanje što nas što turističkih radnika i hotelijera na Jahorini, preporuka sponzorima, partnerima, kontakti i odgovori na pitanja koji su stizali u rekordnom roku  nesebični su doprinos ovog jednostavnog i jedinstvenog Istrijana. Dugujemo mu zahvalnost ali i ispriku zbog svih pizdarija jer smo kao njegova škola trebali sve malo bolje pripremiti za finale.

Od Milada do Mon Blana

A onda su tu brojni drugi pojedinci i kolektivi koji su stali kao podrška. Sad ako krenem nabrajati spisak je podugačak. Salomon i GMS Vitez kao tehnički sponzori. Javno preduzeće Šume Srpske sa Šumskim gazdinstvom Sjemeć na čelu. I planinarsko društvo Stolac iz Višegrada, i Andrićgrad i Planinarski savez Republike Srpske i Terra Dinarica, i Olimpijski centar Jahorina, Turistička organizacija IstočnoSarajevo, Opština Stari Grad sa svojim fantastičnim osobljem koje ne liči na one stereotipe iz birokratskih sistema koji vam krv piju na slamku. Opštine Istočni Stari Grad i Istočno Novo Sarajevo. Uključili su se i donatori, USAID i UNDP koji su podržali uspostavljanje planinarskih staza i njihovu markaciju i koji će izraditi putokaze koji su nedostajali na stazama, Kancelarija volonteraUjedinjenih nacija. Ambasada Njemačke u Sarajevu koja kroz naš projekat želi podržati razvoj rekreativnog sporta, odnosno trčanja, traila i planinarenja. Cement Kakanj koji je bio tu da pomogne kada je trebalo graditi vidljivost i postaviti jake temelje za dobru promociju u Regionu. Toyota BiH da se lakše, udobnije i sigurnije vozikamo do odredišta. Canon da sve dokumentujemo. Zlatar Sead Sofić da replikama starog bosanskog nakita i novca nagradi najbrže. RTRS, radio Antena Sarajevo i Metromedia da se čuje i zna za nas širom BiH.

Red Bull, naši drugari. Ekipa koja nam je dala krila.

Za kraj, video!

Trail Carigradskom džadom: Opis i profili staza

Vrijeme je za malo detaljnii opis trka koje smo vam spremili za 01. avgust! Pročitajte, pogledajte profile. Razmislite i zamislite sebe na stazama koje vode kroz predjele izuzetne ljepote, uz izvore sa kojih se možete napiti čiste i hladne planinske vode. Odlučite se za izazov pomicanja ličnih granica i prijavite na prvo izdanje Jahorina Ultra Traila!

Mini Trail

MiNi je trka zadovoljstva za koju nije potrebna posebna fizička kondicija, odgovarajuća oprema niti visok stepen lične autonomije. Namjenjena je onima koji vole kratke i brze staze ali i porodicama koje vole aktivan odmor u prirodi pa je prema njima kreirana i posebna kategorija. Tri prvoplasirane porodice osvajaju nagrade. Slobodno, povedite mamu, tatu, klince osnovce i ove starije, tetku, bratića, pašenoga ili tasta – ovo je staza za sve! Vremenski limit je takav da imate dovoljno vremena da kombinujući hodanje i trčanje pređete stazu, uživate u druženju, zastanete na vidikovcu iznad Kalajidžine stijene, odmorite na klupici i uživate u pogledu. 

• Start/cilj: Jahorina, 01. avgust, 11:00h

• dužina: 10 km

• + 397 m

• - 381 m

• okrepne stanice: 1

• vremenski limit: 3 sata

• broj učesnika: max 200

• startnina: 35 BAM/18 EUR (Link na mapu)

Midi Trail

MiDi trail trka će vas iz starog dijela grada Sarajeva odvesti u neposrednu divljinu kroz koju ćete uskotračnom prugom vijugati iznad kanjona Miljacke i Bistrice, do Gornjih Pala i Jahorine. Ovo je trka zadovoljstva prvenstveno zbog ljepote i raznovrsnosti krajolika kroz koje prolazi ali i izdržljivosti jer je za nju potrebna dobra fizička kondicija, odgovarajuća oprema i određen stepen lične autonomije. Preporuka je da ponesete dodatnu okrepu, čeonu ili baterijsku lampu jer se na trasi nalazi 10 tunela od kojih su dva malo duža. Drugi dio staze je tehnički zahtjevniji pa ako ste početnik u trailu, ponesite štapove ili još bolje, potražite u prirodi dva štapa koja će vam olakšati kretanje i savladavanje uspona. Njih uvijek možete odbaciti kad vam više ne budu trebali. 

• start: Latinska ćuprija, 01. avgust, 09:00h

• cilj: Jahorina, Poljice

• dužina: 34 km

• + 1198 m

• - 228 m

• okrepne stanice: 3

• vremenski limit: 11 sati

• broj učesnika: max 200

• startnina: 45 BAM/23 EUR (Link na mapu)

Maxi Trail

Staza MaXi Traila će vas od Romanijskog platoa preko Gornjih Pala odvesti do Jahorine. Trail koji spaja dvije planine je savršen izazov za učesnike koji vole tehničke staze, trčanje u blizini vidikovaca, kretanje i izolaciju u planinskim dijelovima potpune divljine. Podloga po kojoj se trči je relativno mekana, trčljiva. Iako se krećete po planinskim masivima, staze su uglavnom zemljane. Očekuje vas veliki spust s Romanije a potom uspon do Ravne planine i Jahorine, pametno rasporedite snagu. Kilometri trke nisu označeni pa se morate strogo pridržavati službeno označene staze i izbjegavati prečice i staze bez markacije. Ovo je jedina trka od ukupno četiri čija staza doslovno prolazi kroz i preko cijele Jahorine i penje se do njenog vrha Ogorjelica. Niko vam neće zamjeriti selfie sa vrha sa kojeg se pruža fantastičan pogled na Trebević, Treskavicu, Romaniju, Visočicu, Bjelašnicu.

• start: Romanija, 01. avgust, 07:00h

• cilj: Jahorina, Poljice

• dužina: 51 km

• + 2126 m

• - 1849 m

• okrepne stanice: 4

• vremenski limit: 15

• 1 ITRA bod

• broj učesnika: max 100

• startnina: 55 BAM/29 EUR (Link na mapu)

Ultra Trail

Prva bh ultra trail trka startuje iz Andrićgrada a zatim vas staza sa obale Drine vodi preko vrha Ivice, Sjemeća, Stjenica, Glasinca i Romanije do olimpijske Jahorine. Staza ima trostruku markaciju: planinarske oznake, privremenu markaciju sa svjetlosno reflektujućim naljepnicama i po potrebi oznake BH MAC-a koje upozoravaju na mjesta većeg opreza zbog blizine područja sa minama kako se učesnici ne bi udaljili sa staze. Za ovu trku trebate imati izvanrednu kondiciju, predhodno iskustvo u kretanju u planinskom okruženju i praćenju markacija te visok nivo samostalnosti. Trebaće vam prikladna obuća i odjeća za kretanje po šumskim zemljanim putevima ili planinarskim stazama kao i dodatna oprema koja se sastoji od čeone lampe sa rezervnim baterijama, spremnika za vodu, astrofolije, osnovnog kompleta prve pomoći, zviždaljke, mobilnog telefona. Iako su vremenske prilike za doba godine kada se održava trka povoljne, preporučuje se i oprema koja vas može zaštiti u slučaju kiše, vjetra ili niskih temperatura pogotovo u noćnim satima u višim predelima. Kilometri trke nisu označeni pa se morate strogo pridržavati službeno označene staze i izbjegavati prečice i staze bez markacije. 

Upotreba štapova je dozvoljena. Ukoliko se odlučite koristi ih, o istima morate voditi računa od početka do kraja trke jer organizator tokom trke na okrepnim stanicama ni na bilo kojem drugom mjestu na stazi neće preuzimati na čuvanje dodatnu opremu koju procjenite suvišnom. Na pola puta će vas čekati stanica s toplom okrepom i po želji vlastita vreća sa odjećom i obućom koju možete presvući. 

• start: Višegrad, 01. avgust, 00:05h

• cilj: Jahorina, Poljice

• dužina: 114 km

• + 4733 m 

• - 3411 m

• okrepne stanice: 7

• vremenski limit: 33 sata

• broj učesnika: max 100

• 3 ITRA boda

• startnina: 80 BAM/41 EUR (Link na mapu)

Šta još trebate znati

Na početku svake trke, organizatoru dajete startni višak opreme koji će vas potom čekati na cilju. Startnina uključuje sljedeće:

· startni broj,

· pomoć i okrepu tokom trke,

· majica za trčanje Salomon,

· elektronsko mjerenje vremena s uploadom u realnom vremenu,

· prevoz do starta (s Jahorine),

· obrok nakon trke,

· poklon bon za panoramsku vožnju do Ogorjelice.

Vremenske prilike za doba godine kada se održava trka su uglavnom povoljne. Prema podacima Republičkog hidrometeorološkog zavoda, prosječan broj dana s padavinama u julu je 10 dana, a u avgustu 6-9. Ovo je načešće pojava lokalnih pljuskova koji su praćeni grmljavinom, obilnim kratkotrajnim padavinama, a ponekad i sa gradom. Ovo je najveći rizik i potencijalna opasnost za ljetne mjesece, pogotovo u brdsko-planinskim predjelima gdje su lokalni pljuskovi i grmljavina intenzivniji zbog uticaja orografije. Minimalna temperatura u ranim jutarnjim časovima može se spustiti do 0°C kako se povećava nadmorska visina. Maksimalna temperatura u Višegradu je poslednjih godina u stalnom porastu i u ovom gradu se sve češće mjere najviše ljetne temperature pa je tako u 2014. godini maksimalna temperatura bila 38°C, a u 2013. i 2012. godini čak 42°C. U višim predjelima, apsolutno maksimalna temperatura je malo niža.

Ponesite još: 

· kačket, vizir ili maramu,

· kremu za zaštitu od sunca i vjetra,

· majicu dugih rukava/vjetrovku u slučaju loših vremenskih uslova u višim predjelima,

· malo soli, izotonik ili magnezijum, za svaki slučaj.

Tokom boravka na Jahorini možete izabrati hotelski smještaj, smještaj u vikendicama ili u besplatnom kampu koji će biti lociran u neposrednoj blizini hotela Bistrica. Kamperi će moći takođe koristiti toalet i tuševe u hotelu Bistrica a u dogovoru s osobljem, i njihove restoranske usluge. Za rezervacije u hotelima po povoljnijim uslovima, obratite se na info@jahorinatrail.com ili se prilikom rezervacije u hotelu prijavite kao učesnik trke na osnovu čega možete ostvariti dogovoreni popust.

Dovoljno dobro za share?

Trail staze i bogaze: Uskotračna pruga Sarajevo-Pale

Nama koji živimo u Sarajevskoj kotlini planine su pod pendžerom. Volim reći da niko ko živi u šeheru nema više od 5 km od avlije do prve trail staze. Istina, kad imaš takvo izobilje staza oko sebe, onda ti je nepojmljivo da dva puta za redom trčiš istom pa si razmažen i prohtjevaš da svaki put trčiš gdje nisi nikad ili bar nisi dugo. A mnogi nisu nikad trčali stazom kojom su se nekada davno zahuktavale lokomotive na ćumur, od kojih je najčuvenija bio Ćiro, i za sobom između Sarajeva i Višegrada vukle vagone pune raje ili robe. Osim Ćire, vozio je ovom prugom i  „Ludi Spaho“ čiju kompoziciju su činila tri vagona, odnosno, prednja i zadnja motorna lokomotiva i restoran u sredini.

Prvi dio pruge od Sarajeva do Prače je otvoren 1905. godine a godinu dana kasnije i preostali dio do Dobruna. Imala je 99 tunela i kod Pala, tačnije kod Stambulčića, se dizala na 939,8m nadmorske visine što je bila najviša tačka pruge na prostoru buduće Jugostlavije građena za javni saobraćaj. U početku su vozovi koji su saobraćali uskotračnom prugom razvijali brzinu od 25 km/h, što je malo brže od prosječne brzine kojom je Dennis Kimetto, svjetski rekorder u maratonu, 28.09.2014. godine, istrčao Berlinski maraton (skoro 21km/h). Nakon što su ispravljene oštre krivine, brzina je povećana na  40 km da bi pred zatvaranje pruge 1978. godine dostizala i 60 km/h.

Pendžer – prozor, šeher – grad, avlija – dvorište, ćumur – ugalj, raja – narod

Hair i dever uz uske pruge

Navodim vam sve ove činjenice prosto da bih naglasila koliko je važna ova komunikacija bila i koliki berićet je predstavljala njena izgradnja. A da bi pozadina cijele moje priče bila potpunija dodaću još par zanimljivih podataka koje sam kod različitih izvora pronašla o željeznicama u BiH i ovom specifičnom dijelu između Sarajeva i Pala. Birvaktile, prve pruge u BiH su izgradili Turci a zatim su tokom okupacije, Austrougari podigli mrežu uskotračnih željeznica da bi, kao i svaki tuđinac prije i poslije njih, izvlačili rude i šumsko bogatstvo BiH. Ne znam koliko je tačno, ali kažu da je izgradnja pruga finansirana bosanskim parama i da je zemlja zbog tog projekta grcala od dugova (a kad nije).

S druge strane, ova komunikacija je oživila dominantno ruralni kraj koji je od nje imao najviše fajde. Povezala ga je sa velikim gradovima, dala mogućnost mladima da putuju i školuju se, mnogi su zahvaljujući čađavim lokomotivama dobili posao i hranili porodice. Tokom ratova, rodoljubi su je sabotirali kako bi spriječili neprijateljskim vojnicima prebacivanje i eksploataciju prirodnih resursa. Onda je nakon oslobođenja i godina oporavka partijska bratija proglasila prugu tehnološki prevaziđenom i sramnom za društvo koje treba da teži razvoju i dozvolila da se njen veći dio uništi. Zamrla je huka lokomotiva a golem kijamet zadesio hranitelje porodica koji su ostali bez posla.   

hair – sreća, dever – nesreća, berićet – uspjeh, birvaktile – u ono doba, fajda – korist, golem kijamet – velika nedaća

Ćiro danas

Baš kao što je Andriću most Mehmed paše Sokolovića nijemi svjedok vremena i života višegradske čaršije, tako je i ova pruga očevidac hairli ali i deverli vakta bosanskoga čovjeka. Dio te trase od Sarajeva do Pala vam želim predstaviti a razloga za to je mnogo.

·  Prvo, malo je srećkovića na dunjaluku koji poput nas mogu iz centra čaršije zakoračiti na trail stazu i osjetiti divljinu prirode u svoj njenoj zastrašujućoj silini i ljepoti. 

· Drugo, upravo je ta staza svojevrsan vremeplov koji pruža uvid u ostatke i sjećanja na istorijski period iza nas i sve naše nesporazume, haman da ne kažem ratove. 

· Treće, ogoljena i zapuštena staza sa koje su davno pokradeni pragovi i šine, na najbolji način oslikava naš odnos prema tekovinama i ostavštini prijašnjih sistema. Nije to obrazac ponašanja karakterističan samo za ovaj posljednji konflikt nas s drugima i samih sa sobom već i za vakat kada je bratija iz vremena socijalizma tvrdila da nam trebaju bolji i brži vozovi, poput onih u Japanu, pa nastala masovna ujdurma uništavanja svega starog i tehnološki prevaziđenog. Još ako vam kažem da su neke lokomotive koje su vijugale uskotračnim bh prugama nakon ukidanja ovih komunikacija po nečijoj odluci isječene u staro željezo ili iskorištene da bi se od njih napravili kokošinci, jasno vam je koliki su dometi naše svijesti i odgovornosti. 

· Četvrto, interesovanje za ovu stazu otkrilo mi je cijelu supkulturu koja okuplja zaljubljenike u željeznice a posebno tzv. bosansku prugu koju karakteriše jedan specifikum a to je da je razmak između tračnica uskotračnih pruga izgrađenih u BiH u vrijeme austrijske okupacije iznosio 760 mm. Tu su i biciklistička udruženje i pojedinci koji ovu stazu koriste godinama i žele da je sačuvaju od urbanizacije jer je doživljavaju kao transferzalu za prelazak u paralelni svijet divljine u neposrednoj blizini gradskog jezgra. 

· Peto, ovih dana je ponovo aktuelan projekat revitalizacije ove pruge čiji cilj je obnova trase, ili bar njenog prvog dijela od Bistrika do Pala, kako bi se mogla uvrstiti u turističku ponudu oba Sarajeva, i Istočnog i ovog drugog, bliskog Istočnom, jer prolazi kroz teritoriju oba. Vidim da se i predstavnici lokalnih samouprava dobro razumiju i raduje me da je vakat podizanja zidova koji nas razdvajaju iza nas. 

· Šesto, velike face su se okupile oko ove inicijative među kojima je i Visoki predstavnik kao najviša politička funkcija instalisana od strane međunaradne zajednice u cilju očuvanja mira u BiH, monitoringa rada bh vlasti kao i zavrtanja ruku kad zatreba.

· Sedmo, zajedno s entuzijastima i zaljubljenicima u trail koje upoznajete kroz grupu Trail Runnnig BiH, želim u avgustu naredne godine organizovati trku od Sarajeva do Jahorine koja bi se dijelom odvijala i na ovoj dionici, ako ne bude kakvih marifetluka.

dunjaluk – svijet, haman – za boga, ujdurma – pometnja, vakat – vrijeme, hairli – kako treba, , marifetluk – smicalica

S Baščaršije baš do Pala

Od Baščaršije se do nekadašnje pruge lako stiže preko Kozje ćupije (svi koji trče Sarajevski polumaraton dobro poznaju ovaj dio) i strmog Konstantinopoljskog puta,  nakon čega se kod tunela #2 penjete na „Ćirinu stazu“ i ubrzo potpuno skidate s asfalta. Kompletna staza preko Dovlića vijuga visoko iznad Miljacke, Paljanske Miljacke, Jahorinskog potoka i Bistrice. Najvećim dijelom je dobro utabani makadam. Ponegdje se gazi klasičnom trail stazom, na nekim mjestima kamenom podzidom.

Trčanje ovom stazom je kao dobro osmišljena avanturistička igrica koju prelazite penjući se s nižeg na viši nivo nakon što savladavate određene prepreke. A to izgleda ovako. Par kilometara nakon nekadašnje stanice u Dovlićima, stiže se do srušenog mosta koji je moguće zaobići krećući se kozjom stazom, kako bi rekli biciklisti, a u našem registru je to trail staza. Nakon obilaska, vraćate se ponovo na trasu nekadašnje željezničke pruge, nastavljate dalje i prelazite na sljedeći nivo.

Nedugo zatim dolazite do mosta na kojem su ostali samo pragovi. Prije par dana kada sam ovom trasom po prvi put sa ekipom trčala nedeljni dugi trening, na ovom mjestu smo se razišli jer jednima nije bilo više zanimljivo smišljati rješenja i prevazilaziti prepreke. Mi koji smo ostali, osjetili smo uzbuđenje i adrenalin i nikome nije palo na pamet da odustane! Klizav most nas je natjerao da smislimo plan kako da zaobiđemo prepreku pa smo se morali nešto ranije desno isključiti sa staze, popeti visoko iznad obližnje pećine, spustiti i preskočiti potok a zatim se druge strane popeti na Ćirinu trasu i nastaviti njome dalje. Nivo dva pređen.   

Taman kad smo pomislili da je to sve od iznenađenja i izazova, našli smo na nove, sve zahtjevnije. Stigli smo do kraja staze i suočili se sa klisurom rijeke Bistrice, do mjesta na kojem je nekad stajao most. U tom trenutku sve više liči na avanture Indijane Džons! Izgledalo je kao da ovog puta nema rješenja, ali samo na trenutak. Ponovo smo se prije mosta isključili i desnom stranom, preko prilično klizavog terena, spustili do rijeke, izuli patike i bosi pregazili Bistricu jer to je bezbeli najnormalnija i najdivnija stvar koju smo tog decembarskog dana mogli učiniti. Voda  ledena i divlja ostavlja trnke u stopalima. Kratko nakon što smo posušili noge, obuli se i nastavili dalje Ćirinom stazom, stopala su nam užareni  oganj a mi se smijemo ludo kao hrsuzna djeca koja su uspjela preći i treći nivo igrice.

Cijelom stazom prolazimo kroz tunele, kraće i duže. Imamo čeone lampe i svijetlimo sebi put. Po komentarima biciklista koje sam našla na forumima dok sam se spremala za ovaj izazov, očekivao nas je dugački tunel u kojem sam zamišljala da živi drekavac. Dočekuje nas tovar zemlje koji je dijelom zatrpao ulaz u tunel ali je dovoljno prohodan s lijeve strane tako da prolazimo bez problema. I koračamo mrakom. Kapljice vode se slijevaju sa svoda. Srećni smo jer znamo da smo prekucali sve nivoe izazova zvanog Ćiro! Do Pala je još par kilometara fenomenalne staze, ulazimo u naselja, prolazimo kroz grad a zatim stižemo do Šabanovića vile koja je naše odredište i odakle kreće nova avantura, trail staza do Jahorine. A to je već nova epizoda, to be continued...

bezbeli – dabome, hrsuzna - nestašna

Galerija Flat is Boring: Srajevo-Pale Railway

Flat is Boring - Jahorina Trail

Cijeli album pogledajte na sljedećem linku: Flat is Boring - Jahorina Trail