Prije ravno tri godine sam u zanosu svoje
očaranosti polumaratonom kao savršenom dugoprugaškom disciplinom, pretražujujući
internet, naišla na video s prvog izdanja trke 100 milja Istre. Vjerovatno na
isti način kao što mnogi još uvijek reaguju kada čuju dvocifrene ili trocifrene
dužine koje predstavljaju standarde ultratraila, tako sam i ja u tom trenutku s
nevjericom gledala u čudne ljude s još čudnijom opremom i pitala se od čega su
kad trče 100 km! Ili 100 milja! Pa imaju li oni posao, djecu, kuću? Ja sam se
zarekla polumaratonu na vjernost jer uz njega lako usklađujem svoje obaveze na
poslu, prema porodici, mogu da pišem i uređujem blog! Do tog trenutka sam bila
sigurna da je u našem okruženju najduže što se trči 42 km! Znala sam da tamo
neki Ameri trče te stomajlerice ali pojma nisam imala da tamo neki nevjerovatni
Alen Paliska organizuje ultratrail trku na koju dolaze ljudi iz cijelog svijeta!
