Zašto je dobro trčati solo

Veliki broj trkača se učlanjuje u klub ili upisuje u školu trčanja, pridružuje grupi ili pronalazi stalnog partnera za trčanje jer im zajednički treninzi prije svega donose podršku i ohrabrenje. Međutim, trčanje u grupi ne odgovara svim tipovima trkača, niti je najbolji izbor u svim životnim okolnostima. Nekim trkačima su solo treninzi navika i potreba jer ih doživljavaju kao jedino vrijeme kada se mogu posvetiti samo sebi. Međutim i rekreativci koji su naviknuti isključivo na vježbanje u grupi, bi trebali bar povremeno otići sami na trčanje i steći samostalnost na stazi.

Šta će vam samostalnost na stazi

Trčanje je individualni sport pa je poželjno izgraditi sebe kao trkača koji je spreman za samostalne treninge i nastupe na trkama. Prije svega, solo trčanje nas mentalno jača jer tad pronalazimo unutrašnju motivaciju da istrajemo do kraja ili damo svoj maksimum. Ovo iskustvo je jako važno za trkače koji planiraju učestvovati na trkama na kojima će najvjerovatnije trčati sami. Čak i kada imate partnera za trčanje s kojim planirate nastupiti na trci, može se desiti da iz ko zna kog razloga osoba na čiju podršku ste računali otkaže učešće nakon čega ćete morati trčati samostalno. Takođe, sasvim je prihvatljivo to što nakon višemjesečnih priprema, želite na trci dati sve od sebe i ostvariti najbolji mogući plasman pa ste odlučili trčati sami jer bi vas grupa mogla usporavati. 

Nema prilagođavanja drugima

Zajednički treninzi zahtjevaju dosta veću fleksibilnost i prilagođavanje kako bi se dogovorio termin, mjesto ili vrsta treninga. Mnogo je jednostavnije ukoliko trening trčanja uklapate u sopstvene obaveze nego kada sve svoje obaveze i treninge prilagođavate terminu grupe. Na samostalnom treningu vi birate mjesto, vrijeme, brzinu i dužinu koju ćete trčati.

Vrijeme samo za sebe

Zbog obaveza i užurbanog tempa življenja, često je vrijeme provedeno na treninzima jedini dio dana kada je moguće posvetiti se sebi. Ovo ne podrazumjeva isključivo posvećenost konkretnoj fizičkoj aktivnosti i vježbanju već i introspekciju čak i meditativno stanje koje će nam pomoći da sredimo misli i ostvarimo vezu sa svojim unutrašnjim bićem. Trčite sami sa sobom. 

Istražite svoje druge potencijale

Sa svojih samostalnih treninga se uvijek vraćam s nekom novom idejom ili boljom verzijom stare koja mi se već neko vrijeme mota po glavi. Nerijetko, stvari o kojima bih trebala razmisliti i donijeti odluku, namjerno ostavim za trening dužine na kojem ću provesti dosta vremena pa ću natenane sagledate sve opcije i trezveno pokušati donijeti pravu odluku. Moji treninzi su okidač za kreativnost. Istražite i vi svoje druge potencijale na prvom solo LSD-u.

Nije vam do priče

Trčanje u grupi ili paru je mnogim rekreativcima istovremeno prilika za druženje pa se često na zajedničkim treninzima prepričavaju anegdote i komentarišu aktuelnosti koje možda nisu predmet vaših interesovanja. Ili jednostavno, niste za priču a stalno vas neko nešto zapitkuje. A ima i trkača koji se prosto ne gase, koliko god vi dodavali gas i ubrzavali tempo. U takvom okruženju će vam biti mnogo teže fokusirati se na vlastite misli i potrebe zbog čega možete osjetiti nezadovoljstvo jer treningom niste postigli to što ste željeli. Slobodno, solirajte na trčanju i uživajte u tišini. 

Nije vam ni do takmičenja

Na grupnim treninzima vam može smetati nečiji prenaglašen takmičarski duh ili nametljivost. Nekada je prosto preteško iskulirati trkačke bogove koji su sebi dali zadatak da vode čopor i drže glavnu riječ o svemu. U takvim situacijama je dobro postepeno preći na samostalne treninge ili bar povremeno trčati solo.

Nije vam do sređivanja

Kao i u ostalim životnim situacijama kada idete "među ljude", u ovom slučaju trkače, vodite računa šta ćete obući, jesu li vam čiste patike ili je još uvijek na njima blato s ko zna koje trke. Kad idete sami, sasvim vam je svejedno imate li bijele tragove znoja na majici ili rasporen šav na helankama, raspar majicu. Pride, među trkačima je uvijek neko s najnovijim patikama i kompresijama koje su stigle iz Amerike, specijalnim rukavicama za trčanje, čarapama koje koštaju boga oca i svemirskim satovima koji mjere kilometre, uspone, kalorije, otkucaje i koji vlasniku daju samopouzdanje ober trkača. Iskulirajte situaciju solažom u svojim starim, poluraspadnutim patikama.

Još manje do poziranja 

Niste taj tip, ne volite fotografisanje, neprirodno vam je da pozirate prije, tokom ili poslije zajedničkog treninga jer grupa želi da objavi 468 fotografija sa zajedničkog treninga. Takve okolnosti prosto zahtjevaju od vas ili da se prilagodite grupi i stanete pred objektiv s tupim pogledom i usiljenim osmjehom ili da stojite sa strane i navučete sebi podozrenje grupe i titulu čudaka ili čudakinje. Ne radite stvari zbog kojih ćete se osjećati nelagodno. Trčite sami, uživajte u prizorima koji vas okružuju, nek vam se urežu u sjećanje radije nego na Instagram.
 

Ostale prednosti:

1. Nema žurbe na zakazane termine grupe i stresa da stignete na vrijeme.

2. Nema otkazivanja, ni vi drugima, ni drugi vama.

3. Možete slušati muziku a da se ne izvinjavate nikome što niste za konverzaciju.

4. Bez pardona, možete pljunuti a da ste pri tome vi jedina osoba koja se zgražava nad sopstvenim prostaklukom.

5. Bez pardona, možete podrignuti, obrisati nos rukavom, rukavicom, ili bandanom a da niko ne vidi i trajno vas etiketira među trkačima.

6. I najvažnije, možete ispuštati proklete gasove koji se često javljaju na trčanju a da ne morate pred drugima glumiti da patika škripi ili da ste upravo njome zaparali po asfaltu. 

Foto: Miroslav Mandić, TjŠ

© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.