Volonteri na trkama

Koji je ovo kilometar? Kuda sad? Kakva je podloga do kraja? Gdje su prijave? Gdje je pasta party? Mogu li zamijeniti majicu za drugi broj? Gdje mogu ostaviti stvari? Uobičajena su pitanja kojima zatrpavamo volontere na trkama na kojima učestvujemo. Naša pretpostavka je da svi oni znaju sve o svemu i da trebaju u svakom trenutku imati spreman odgovor za nas. Vrlo često ćemo loše ocjeniti volontere na trci samo zato što nisu mogli udovoljiti našem zahtjevu, pružiti informaciju koju bi po nama trebali imati. S obzirom na iskustvo na trkama koje imam, te volontersko i organizatorsko, u nastavku ću iznijeti neka svoja zapažanja o međusobnom odnosu trkača, organizatora i volontera.

Ja trkač vs. volonteri

 

Na trci Trail Marathon Pohorje (Slovenija) sam promašila skretanjena kom se moja staza odvajala od staze duže trke pa sam nastavila do prve okrepne stanice kako bih s volonterima provjerila gdje sam. Imala sam par opcija u tom trenutku: 

1. da nastavim dužu trku i završim 44km umjesto 22 km,
2. da se vratim istom stazom i potražim skretanje koje sam fulila i 
3. da provjerim s volonterima kuda da nastavim kroz šumu do sljedeće okrepne stanice svoje staze.

Prva opcija je otpala jer nisam htjela da me pratnja u cilju čeka duplo duže od onoga na šta su pristali a nisam htjela ni da mi uz ime u rezultatima trke na kojoj se zvanično vodim stoji DNF, druga je bila bolna jer sam se trebala vratiti uzbrdo strmom, dugom stazom, ne znam ni ja koliko a treća mi se činila izvodivom jer po osjećaju, nisam mogla biti daleko od naredne okrepe na svojoj stazi. Iako najpoželjnija, treća opcija je bila nemoguća jer dva volontera sred šume nisu znali gdje je ta druga staza i gdje bi mogla biti prva naredna okrepna stanica na koju bih ja trebala stići. Oni su tu da mi naspu vodu, posluže hranu, ali im naravno niko nije rekao šta da rade ako se pojavi rasejana Bosanka koja se zamislila i fulila skretanje pa sad traži da prespoji dvije staze i vrati se na svoju. Koliko god mi nije bilo pravo, nisam im imala šta prigovoriti. Pa dobro, ko je onda kriv, morao je biti neko kriv za situaciju u kojoj sam se našla! Organizator? Nije dobro označio skretanje? Hm, staza je bila savršeno markirana i to je bilo jedino mjesto na kojem je falila pojačana signalizacija jer su osim mene istu grešku napravile još neke osobe, njih 2-3 što ja znam. Pa dobro, jesam li mogla sve svaliti na organizatora? Da, mogla sam reći da nije označio skretanje dobro, da je doveo volontere koji ne znaju pomoći na stazi i završiti priču. Ali, ima još jedan akter čiju odgovornost je potrebno preispitati: JA!

Glas razuma: Da li ste Vi gostođice Sanja Kavaz prije dolaska na trku pogledali trek i upoznali se sa stazom, mjestima gdje se trekovi ukrštaju, gdje su skretanja i slično?

JA: Ne.

Glas razuma: Da li ste Vi gospođice Sanja Kavaz prije dolaska na trku pogledali vertikalni profil staze kako biste se upoznali s konfiguracijom terena i lakše mogli pratiti stazu?

JA: Jedva.

Glas razuma: Da li  Vi gospođice Sanja Kavaz imate otvoren trek staze u svom telefonu kako biste mogli provjeriti gdje se sad nalazite?

JA: Ne.

Glas razuma: Da li  ste Vi gospođice Sanja Kavaz uopšte skinuli GPS zapis staze kako biste isti mogli pratiti tokom trke na svom telefonu ili sportskom satu?

JA: Ne.

A-ha, mislim da je očigledno ko je u navedenoj situaciji najveći krivac. Gospođica koja je došla da trčkara šumom i nije skinula trek, nije ni pogledala kuda tačno ide staza, niti koliko uspona ima i kako je raspoređen. Koga onda ja imam pravo kritikovati, i svi mi, a prepoznaćete se, koji dolazimo na trail trke a da ništa od navedenog nismo proučili. Organizator ima svoj dio odgovornosti, volonteri svoje zadatke ali i mi kao trkači imamo svoje koje često uzimamo zdravo za gotovo. Istina, nije baš uvijek da idem na trke a da se prethodno dobro ne informišem, pripremim  ali ova situacija mi je pokazala da ni mi trkači nemamo baš uvijek opravdanje za to što se bunimo jer volonteri ne znaju koliko još kilometara do sljedeće okrepne stanice. I da ne ostanem dužna kraj priče, nakon razgovora s volonterima, skoro na engleskom jer ovi mlađani Slovenci ne razumiju srpski, odlučila sam se za drugu opciju i istom stazom kojom sam se strmoglavila vratila nazad i našla skretanje koje sam promašila.

Ja volonter vs. organizator

Iako se od volontera na trci uglavnom ne traže posebne vještine,  volonterski angažman ipak treba shvatiti ozbiljno a zadatke obavljati odgovorno. Od volontera se očekuje da se pojave na dogovorenom mjestu, u dogovorenom terminu, da budu ljubazni i uslužni, profesionalni, fokusirani na zadatak. Međutim, više puta sam od samih volontera čula kako sebe amnestiraju od odgovornost sljedećim riječima: „Ali ovo se svakako ne plaća, ja nisam obavezan/na uraditi sve“. Veliki nesporazum! Naprotiv, biti volonter znači da ću se potruditi i dati sve od sebe da zadatak koji mi je dodijeljen obavljam na najbolji mogući način. Ne samo zbog organizatora koji je višemjesečnim pripremama omogućio da se jedno takmičenje održi već zbog trkača na stazi koje treba dočekati srdačno, uslužiti, pomoći im, potruditi se, imati samoinicijativnost pa iako direktor trke nije anticipirao da će trkačima na 120. km trke Coca Cola biti topla jer je vani +25C, u susjednom kafiću ohladiti par boca kako bi se napaćene duše okrijepile!

Sve vam ovo pišem a i sama sam zeznula jedan zadatak volontirajući na trci. Tačnije, markaciju (zastavice i trakice) koju sam trebala skupiti kao „metla“ na stazi nisam pokupila u cjelini jer sam poslušala drugog volontera koji  je obavljao isti zadatak i koji mi je rekao da ne trebam ići dalje da sam završila svoj dio posla. Toliko mi je bilo krivo što sam zabrljala, nisam sebi mogla oprostiti što nisam pozvala direktora trke i provjerila da li sam zadatak obavila do kraja. Naredne godine sam došla na istu trku da volontiram i rekla sebi da ove ne smijem zabrljati i da se moram ponašati kao da je trka moja. U frci u kakvoj su po pravilu svi organizatori tokom sportskih takmičenja, direktor trke mi je dao pogrešnu instrukciju uputivši me da skidam markaciju na dijelu staze kojim trkači trebaju tek kasnije trčati. Odmah mi je bilo sumljivo, pa sam izgubila sigurno sat vremena izučavajući kartu staza, konsultujući se s lokalnim stanovništvom dok nisam ustanovila koji su to dijelovi staza kojim su svi prošli i sa kojih mogu ukloniti markaciju. To je upravo to što se od volontera očekuje, da savjesno i odgovorno obavlja svoj zadatak i ako treba, s koordinatorom ili direktorom trke sve provjeri ako nije siguran/na.

Ja organizator vs. volonteri

Kao organizatoru trke, jedan od najvažnijih zadataka jeste okupiti dovoljan broj volontera koji će pomoći u realizaciji trke u različitim fazama a najviše uoči, na dan i neposredno nakon trke. Da se razumijemo, trke ne bi bilo bez sjajnih ljudi koji nam svoje vrijeme, znanje i vještine stavljaju na raspolaganje kako bi se takmičenje održalo, trkači bili zadovoljni, predstavile ideje koje svaki projekat iza sebe nosi a to su uglavnom aktivizam i zajedništvo. Volonterski duh je nešto što mene lično duboko dotiče pa svoju zahvalnost volonterima izražavam ne samo zbog toga što Jahorina Ultra Trail, trku koju organizujem, čine mogućom, već i zato što energijom, zajedništvom i nesebičnošću čine ovaj svijet boljim mjestom i vraćaju vjeru u ljude. Posebni su jer u uslovima u kojima se trka odvija pokazuju mnogo inicijativnosti i samostalnosti pa često u situacijama u kojima su se zatekli improvizuju, nekada jer smo im mi rekli: „snađite se“ a nekada jer su okolnosti takve.

 

Iako se kao organizatori trudimo da svim volonterima obezbjedimo smještaj, topli obrok i prevoz, nisu rijetki ni oni koji insistiraju da dođu čak iz susjednih zemalja da pomognu, preuzimajući brigu o svemu sami. Naš cilj je da svako naredno izdanje bude bolje i u segmentu rada s volonterima, promociji volonterizma, povezivanju volontera iz različitih krajeva zemlje i šire, ali i da trud i posvećenost zadatku adekvatno nagradimo. Imamo sreću da od početka sarađujemo s Kancelarijom volontera Ujedinjenih nacija u BiH te da možemo računati na partnera koji najbolje razumije značaj koji volonterizam ima u zajednici. 

Naravno, uvijek je lakše ako na stazi imate trkače kao volontere jer bolje razumiju sport i učesnike pa ako već ne trčite na nekoj trci, prijavite se i pomozite u organizaciji. Povedite i svoje ukućane, uključite najmlađe članove porodice, biće srećni ako se osjete korisnim a i ako su izloženi dobroj energiji koju sport generiše, biće to je još jedna prilika da se lakše „zaraze“ i zavole rekreaciju. Jedan od načina kako mi gradimo svoju volontersku bazu jeste da na druge trke šaljemo naše volontere kako bi stekli iskustvo i od dobrih organizatora usvajali dobre prakse. Trenutno je otvoren konkurs za volontiranje na Jahorina Ultra-Trailu 2017 pa ako ste slobodni, nećete tamo trčati a želite vidjeti Jahorinu, Trebević, Romaniju i Ravnu planinu, prijavite se i budite dio organizacije uzbudljivog bh trail takmičenja.  

  

      

Foto:  Adnan Bubalo, Inot Klemenčić, Dejan Hren, Novica Koroman, Stojka Šarović

© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.