Žene i tene: Željka Šaban Miličić

Željka Šaban Miličić je profesorica kineziologije i članica triatlon kluba Swibir iz Zagreba.  Od 2005. godine se bavi triatlonom a prvu trku Ironman distance je završila 2009. godine u Austriji. Potom 2011. godine završava Challenge Roth, a 2012. IM Frankfurt. Nakon što je 2013. godine iz braka s Markom Miličićem koji je ujedno i njen trener dobila sina, Željka je nastavila s takmičenjima i uspješno završila još četiri IM. Challenge Almere 2014. a 2015. godine se na trci Ironman Vichy sa 7. mjestom u ukupnom plasmanu i 2. mjestom u kategoriji 30-34 kvalifikovala za Svjetsko prvenstvo u Ironmanu na Havajima. 2016. godine, Challenge Venice je završila s vremenom 9:45:26 što joj je donijelo titulu hrvatske rekorderke u Ironman distanci koju će nešto kasnije iste godine preuzeti Maja Urban s rezultatom 9:45:17! Godinu je krunisala nastupom u Koni gdje je trku završila za 10:42. Razgovarale smo o ženskim temama, njenom angažmanu, planovima. Mene je oduševila, sigurna sam da će i vas.

Po znanje pa na trčanje: Pomocija „Abecede trčanja“ u Mostaru i Sarajevu

03. i 04. marta 2017. godine, u Mostaru i Sarajevu će biti održana promocija knjige „Abeceda trčanja“ autorskog dvojca Pavao Vlahek i Ladislav Havaš. Mostarska prezentacija će se održati u petak, u 19:00h, na 6. spratu hotela Mepas, u dvorani Princess (ulaz iz tržnog centra Mepas) a organizuju je udruženje „Zdrav život – Kinezis“, Studij fizičke kulture FPMOZ i Sportski savez grada Mostara. Dan kasnije, u subotu, u 18:00h, blog Trčim jer štrčim, organizuje promociju knjige i predavanje autora u artkinu Kriterion, u Sarajevu.  

Nebesko trčanje: zašto samo po tlu kad možete trčati i po oblacima

Nebesko trčanje (eng. skyrunning) je sport koji će vas preko planinskih vrhova odvesti do visina na kojim će vam se učiniti da vam je nebo na dohvat ruke ili da trčite po oblacima. Ova sve popularnija disciplina je kombinacija trčanja i planinarenja a rekreativni nivo se od profesionalnog razlikuje samo u intenzitetu i trajanju. Start trke je uglavnom u podnožju a cilj na vrhu planine do kog takmičari stižu krećući se po terenu dužinom kog ne mora nužno biti utabana staza što ovakva takmičenja čini tehnički zahtjevnim.

BEOGRADSKO-PURGERSKA POSLA: jedi, pij, voli i trči

Belgrade Urban Running Team (BURT) i Zagreb Runners zajedno čine #LoveCrew, odnosno #442crew, neobičnu družinu koja okuplja trkače i trkačice dva grada: Beograda i Zagreba! Zajednička strast prema trčanju, putovanjima, druženju i dobroj zabavi ih je odvela na brojne trke, pokrenula sjajne inicijative, izbrisala jedne granice, pomjerila druge, i što je najvažnije, inspirisala mnoge da obuju patike i postanu dijelom ove zajednice.

Hrana za trkače: kokosovo ulje

Ako se ubrajate u trkače koji vode računa o ishrani, sigurna sam da ste mnogo puta bili u dilemi u vezi s određenim namirnicama ili vrstama, da li ih jesti ili ne. Jedna takva se odnosi na unos masti i nameće pitanja poput ovih: da li, kada, koliko i koje masti treba jesti. Na ova kao i brojna druga pitanja, postoje različiti odgovori i oprečna mišljenja koji se zasnivaju na različitim konceptima ishrane. 

Počni da trčiš: izaberi klub, školu, trenera, prijatelja ili treniraj solo

Dragi (ne)vježbači, s obzirom da je ovo doba godine kada veliki broj vas razmišlja da počne trčati, ovim tekstom želim da vas podstaknem da to i učinite ali i da vam pomognem da se odlučite kako ćete trenirati. Da biste trenirali redovno, postepeno i pametno važno je da imate neku vrstu nadzora od strane stručnih osoba, iskusnijih trkača ili da imate osnovno predznanje o trčanju, treningu, prevenciji povreda. Dakle, postoji više mogućnosti a evo šta možete uraditi:

SPREMNI ZA prvi bh trkački karavan WINGS FOR LIFE 2017?

Blog Trčim jer Štrčim i portal Moje trčanje u saradnji s Red Bullom Bosna i Hercegovina vam predstavljaju zajednički projekt organizovanog putovanja bh trkača na trku Wings for Life World Run (WFLWR) Zadar koja se održava 07.05.2017. godine.

Zašto trkačima treba snažna guza

Koliko puta ste čuli da je kod dugoprugaškog trčanja „sve u glavi“? I sami ste se u to uvjerili na treningu ili na trci kada ste mislili odustati a onda snagom volje učinili da vaše tijelo izdrži agoniju u koju ste ga uvalili i dovuče vas do cilja. Ah, da, srećni ste, istrčali ste polumaraton, sad ćete i maraton, nadate se da vas povreda neće omesti u tome i spremni ste ponovo stići do cilja makar četveronoške, makar pokidali sve tetive, jer „sve je u glavi“! Iskreno, ne znam zašto se ova konstrukcija toliko ustalila u svijetu trčanja kad je zapravo vježbačima na stazi od glave možda čak značajnija guzica.

Trčanje na drugi način (Another Way of Running)

Igor Yovanovitch, jedan od najbržih dugoprugaša u Sarajevu, je uz podršku bloga „Trčim jer štrčim“ i Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, u četvrtak, 26.01.2017. godine, u zgradi fakulteta održao prezentaciju pod nazivom „Another Way of Running“. Događaju otvorenog tipa su prisustvovali zainteresovani vježbači koji žele unaprijediti svoju trkačku formu, saznati kako i na koji način se mogu spremati za dugoprugaške trke ali i oni koji žele početi trčati i spremati se za svoje prve trkačke poduhvate. 

Snažno je lijepo bez obzira na boju, oblik i godine

Ženske magazine sam prestala kupovati još prije 20 godina nakon što sam primjetila da je tad najtiražniji među njima već nakon par izdanja počeo objavljivati iste tekstove. 

U međuvremenu, koncept ženskog magazina je evoluirao u slikovnicu i katalog pa sad razloga za pretplatu na takva izdanja imam još manje. Jedino vrijeme kada mi ti beauty, odnosno ženski, odnosno lifestyle magazini padnu šaka, jeste dok čekam u frizerskom salonu da nijansa farbe za kosu nazvana „slatka brineta“ pokrije sijedima prošaran izrastak istovremeno ko zna kakvim otrovima nagrizajući tjeme brinete koja je nervozna jer mora sjediti na jednom mjestu najmanje sat-dva. 

Mladi atletičar očistio snijeg sa staze da ne bi trčao na traci

Prenosim vam zanimljiv tekst koji je prije par dana, Washington Post objavio o Schneider Quinnu, mladom atletičaru, učeniku srednje škole u Sjevernoj Karolini, koji je učinio nešto neobično nakon što je pao snijeg i prekrio atletsku stazu na kojoj trenira. Pročitajte pažljivo a ja ću vam se ponovo javiti na kraju teksta da zajedno odgovorimo na par pitanja.

REKREATIVCI KREATIVCI: Šefice Ajle Huremović

REKREATIVCI KREATIVCI je nova rubrika kojom će vam TjŠ predstaviti trkače rekreativce koji takođe imaju talenat i vještine za lijepe i kreativne stvari. Neki od njih su na osnovu svog talenata razvili hobi a neki unosan biznis. Prva priča dolazi iz grada soli. 

Šefice, ranije poznatije kao Toto Couture, je bh brend iza kog stoji Ajla Huremović iz Tuzle.

Istezanje kao sastavni dio treninga i samostalni trening

Istezanje je prirodna i instinktivna aktivnost svojstvena čovjeku. Spontano se  javlja nakon sna ili perioda fizičke neaktivnosti. Podrazumjeva pokrete tijela kojima se mišići razvlače preko njihove fiziološke dužine koju imaju u stanju mirovanja. Prilikom istezanja, mišićno vreteno registruje promjenu dužine mišića i šalje tu informaciju do središnjeg živčanog sistema nakon čega se javlja refleks koji pokušava spriječiti produženje kontrahujućeg mišića. Na ovaj način se tijelo štiti od povreda pa se preporučuje da u trenutku kada osjetite da lagana bol koja se javlja prilikom istezanja postane jača, prestanete s vježbom.

Trke koje se ne završavaju u cilju

6. januara sam zajedno s Antom Živković, Igorom Yovanovitchem i Mirsadom Abdakovićem učestvovala na prekograničnoj štafetnoj trci na sto milja S1 Ipertrail. Osim u štafeti, na trci se moglo učestvovati pojedinačno ili u timovima od 2, 3 ili više članova. S obzirom da je početak godine, da nema mnogo trka, ideja je bila okupiti dobre trkače koji će kao Jahorina Ultra Trail Team, u štafeti pojedinačno savladati oko 40ak kilometara, prelazeći tako kružnu stazu koja je vodila kroz Italiju i Sloveniju. Start i cilj su u Portopiccolu, malom turističkom mjestu u Tršćanskom zalivu tako da prvi i zadnji dio staze vode obalom, dok je ostatak u unutražnjosti, brdovitom dijelu Slovenije u kojem je u to doba godine bilo moguće očekivati hladno vrijeme i jaku buru. Cijeli događaj se zapravo opravdano zove La Corsa della Bora, odnosno, Trka s burom. Osim trke na sto milja koju je organizator od ove godine po prvi put uvrstio u ponudu, dan kasnije su organizovane još dvije trail trke, i to na 21 i 57 km čije staze su pravolinijske i poklapaju se s trasom stomiljerice.

Igor Yovanovitch: Leteći Španac u Sarajevu

Koliko god da vam se prodajem za neku sveznalicu, vjerujte, JA O TRČANJU NE ZNAM MNOGO. Dobro, bilo bi preoštro reći da baš nemam pojma! Ja sam vam dobar motivator, pišem iz ličnog iskustva jer mislim da i ono može nekome da pomogne, da usmjeri zajednicu u dobrom pravcu. Tu sam da vam ukažem na neke trendove, preporučim dobre trke, pomognem da istrajete, nađete vrijeme za svoje treninge, namagarčite onog netrkača u sebi. Prolazila sam različite faze, eksperimentisala, otkrivala nove stvari što još uvijek radim. I što sam više, duže i ozbiljnije u ovome, sigurnija sam da sve manje znam jer je materija kompleksna, a nova saznanja kao i u svim drugim oblastima smjenjuju stara. Ni nauka još nije sigurna u mnoge stvari, o mnogima vodimo debate, pa mi je onda lakše prihvatiti činjenicu da mi znanja o trčanju uvijek fali. Međutim, o treninzima, tehnici, vježbanju mnogo više od mene zna osoba o kojoj ću vam pisati, koja svojim rezultatima i angažovanjem višestruko doprinosi razvoju trčanja trenirajući druge.

Iskreno da vam kažem

Nije se lako buditi u koži Sanje Kavaz. Nekad mislim da sam žrtva sopstvene energije koja pokreće strast za kretanjem i stvaranjem. Jednom osvještena, nije se više mogla zaustaviti. Trebalo ju je samo usmjeriti ka cilju a kompletno biće, postaviti kao posrednika. Ta energija je takva da sam je u jednom trenutku morala uštopati kao fudbaler loptu i dobro promisliti na koju ću je stranu usmjeriti, koliko jako i prema kome. Da se razumijemo, ne radim ja ništa što drugi već ne rade bolje od mene ili brže ako govorimo o samom trčanju. Nisam prva koja piše i uređuje blog o rekreativnom trčanju. Međutim ono što je drugačije u mom slučaju jeste da sam povrh svega namaštala i pokrenula Jahorina Ultra Trail kao međunarodnu trku koja afirmiše trail trčanje među bh trkačima i šire, promoviše planine koje nas okružuju te se pokušava pozicionirati kao jedno od respektabilnijih takmičenja u regionu.  

Što nam trebaju snažne i izdržljive noge

Vrlo je jednostavno: Nema ozbiljnog trčanja bez treninga snage i mišićne izdržlivosti! Trkačima nisu dovoljni isključivo treninzi trčanja. Vjerovatno se kao i velika većina bavite trčanjem rekreativno, nemate mnogo vremena za dodatne termine i odlaske u salu za vježbanje pa izostavljate jedan jako bitan segment priprema. A istina je da ako želite biti brzi na stazi i sačuvati se od povreda, poraditi na držanju, odgoditi mišićni umor, poboljšati trkačku ekonomičnost, morate jačati i graditi mišićne grupe važne za trčanje. 

Gost bloger: Moja Akonkagva

Aleksandar Damnjanović

Šatorsko platno je ludački lupalo na vetru koji je sa zapada donosio vlagu sa beskrajnog Pacifika. Grizao je naše obraze dok smo čekali na znak za pokret. Odužilo se već previše. Prošla je čitava večnost od kad smo napustili udobnost toplih vreća, stavili već spremne rančeve na leđa i pogleda uprtih u mrkli mrak čekali. Raše[1] još nema. Baš je našao kad će da se uspava, Berlina[2] je pravo mesto za malo dužu dremku dok te drugari čekaju na vetrometini i debelom minusu. Cupkam u mestu da zagrejem već hladne nožne prste ali sa malo uspeha. Utom Šuki[3] izranja iz mraka: 

Tok svijesti tokom intervala

Nikad sporije se vozim kući nakon posla kako bih se presvukla i otišla na trening. Navlačim helanke a imam utisak da mi se nogice same neposlušno izvlače iz nogavica. Neće da idu. Neraspremljen krevet od jutros i termo čarape na njemu izgledaju privlačno. Napolju je -3°C. Čeka me hladnoća, adaptacija, zagrijavanje, kidanje intervalima a moja kreativna strana bi da piše i čita u toplom domu. “Idemo, idemo. Bez razmišljanja”, govorim sebi.

Volonteri na trkama

Koji je ovo kilometar? Kuda sad? Kakva je podloga do kraja? Gdje su prijave? Gdje je pasta party? Mogu li zamijeniti majicu za drugi broj? Gdje mogu ostaviti stvari? Uobičajena su pitanja kojima zatrpavamo volontere na trkama na kojima učestvujemo. Naša pretpostavka je da svi oni znaju sve o svemu i da trebaju u svakom trenutku imati spreman odgovor za nas. Vrlo često ćemo loše ocjeniti volontere na trci samo zato što nisu mogli udovoljiti našem zahtjevu, pružiti informaciju koju bi po nama trebali imati. S obzirom na iskustvo na trkama koje imam, te volontersko i organizatorsko, u nastavku ću iznijeti neka svoja zapažanja o međusobnom odnosu trkača, organizatora i volontera.

Živi bili i uz brdo brzi

S obzirom da je sve više trkača početnika koje privlače nebeske (sky running) ili trail trke, te da je takođe dosta iskusnijih trkača koji učestvuju na takvim trkama ali na jakim usponima dobijaju grčeve ili gube snagu, vrijeme je da se pozabavimo treninzima koji će vas odvesti na uzbrdice i sprijateljiti s ovim, mnogima, mrskim neprijateljem. Može se desiti da ih čak zavolite ili da vam iskustvo koje steknete na njima da samopuzdanje tako da vas nijedan uspon, na stazi i u životu ne uplaši. Korak po korak, savladaćete prepreke koje su do sada stajale između vas, strme staze i nepristupačnog vrha, naučićete da ih vidite kao izazov koji će za kratko vrijeme postati pređeno gradivo. Razmišljajte o simbolici koju usponi imaju i vama kako trijumfalno stojite na vrhu i sa smješkom gledate na nesigurnu verziju sebe koju ste ostavili u podnožju brda.

Izazov sedmice: STEPENICE

Ako vam je dosadila monotonija dugih treninga na traci ili cesti, zamaraju vas intervalni treninzi na stadionu, nemate vremena za odlazak na brdski trening ili jednostavno vam treba nešto novo, prihvatite izazov i trčite uz stepenice. Uz dobar intenzitet, potrošićete mnogo kalorija, a potraje li vaš trening stubama, skalama, štengama,  odnosno stepenicama, dovoljno dugo, dovešćete potrošnju kiseonika, glikogena i masti do vrhunca, tačnije, anaerobni prag ima da gori!  

Put motora ili put maratona?

Nakon što sam s prijateljicama sa sjevera evropskog kontinenta pokrenula dijalog o rekreativnim navikama Norvežana, Šveđana, Danaca i Holanđana koji se ubrajaju u najaktivnije narode u Evropi, jedna od njih mi je prepričala zanimljivu anegdotu koja je otvorila novu polemiku i razmišljanje o motivaciji i trkačkim izazovima. U nastavku uvoda ću vam prepričati situaciju koja je potakla dilemu iz naslova. Direktor moje prijateljice Azre koja živi u Oslu svaki dan dolazi biciklom na posao tako prelazeći ukupno 50-ak km u oba smjera. Nju je zanimalo otkud mu ta istrajnost da svaki dan, čak i po kiši, na posao dolazi dvotočkašem pa je jednom prilikom i započela razgovor na tu temu. Disciplinovani Norvežanin joj je objasnio da muškarci ulaskom u svoje četrdesete dođu u iskušenja koja ih mogu odvesti u dva smjera. Jedan je „put motora“ a drugi „put maratona“.

Korporativna kultura i sport

 

Korporativna kultura podrazumjeva sistem vrijednosti koji se poštuje unutar kompanije ili organizacije a može da integriše i odnos koji menadžment i zaposlenici imaju prema sportu. Promjena koju sport u kolektivu može donijeti je ujedno i pozitivan iskorak u poslovanju jer entuzijazam koji sport generiše podiže timski i radni moral, utiče na produktivnost. Ovakva praksa takođe doprinosi u izgradnji imidža i brendiranju kompanije ili organizacije.

Mladen Plakalović i JUT Team na postolju Sokolovog puta

U subotu, 15. oktobra, na Suvoj planini kod Niša, je održano treće izdanje trke Sokolov put kojim je završena ovogodišnja serija takmičenja u trail trčanju organizovanih od strane Skyrunning asocijacije Srbije. Izuzetno tešku stazu dugu 22 km s 2200 m kumulativnog uspona je savladalo ukupno 211 takmičara a do cilja  je kao član Jahorina Ultra Trail Teama prvi stigao najbolji bh biatlonac Mladen Plakalović. Plakalović je od starta u Niškoj Banji do ciljne kapije na vrhu Trem stigao za 2 sata i 36 minuta ostvarivši prednost u odnosu na drugoplasiranog Nenada Živkovića od nepunih jedanaest minuta dok je treće mjesto zauzeo Dušan Bazić s Kopaonika s vremenom 2 sata i 51 minut.

Zašto trčanje ne može biti dosadno

Kako trčanje učiniti zanimljivijim? Na pomen nevježbačima da se aktivno bavite trčanjem, veoma često ćete prvo zapaziti njihov začuđeni izraz na licu koji odražava nevjericu da neko uopšte može da trči a da još nije odustao. Nakon toga slijedi komentar da je njima trčanje jednostavno dosadno i da tu nema ništa zanimljivo. S obzirom da takve sitaucije nisu nimalo rijetka pojava dala sam sebi izazovan zadatak da stanem u odbranu trčanja i argumentovano dokažem da svi koji slično tvrde nisu u pravu. 

Krali Marko Trail: Gore dolje stazama Kraljevića Marka

Sve oko Prilepa je golemo. Ali za razliku od Skopja koje svoj postsocijalistički urbanistički makeover doživljava kreirajući predimenzionirane fontane i skulpture, priroda je ovdje u svom pretjerivanju kreirala golemost koju čovjek želi istražiti, upoznati, prigrliti i s kojom se lako identifikovati. Za razliku od Skopja u kojem sam se osjećala kao da sam upala u bizarnu holivudsku scenografiju za  kakav epski film, oko Prilepa sam trčala trku koja oživljava istinski mit i otkriva duh jednog prostora: Krali Marko Trail.