Koliko
puta ste čuli da je kod dugoprugaškog trčanja „sve u glavi“? I sami ste se u to
uvjerili na treningu ili na trci kada ste mislili odustati a onda snagom volje
učinili da vaše tijelo izdrži agoniju u koju ste ga uvalili i dovuče vas do
cilja. Ah, da, srećni ste, istrčali ste polumaraton, sad ćete i maraton, nadate
se da vas povreda neće omesti u tome i spremni ste ponovo stići do cilja makar
četveronoške, makar pokidali sve tetive, jer „sve je u glavi“! Iskreno, ne znam
zašto se ova konstrukcija toliko ustalila u svijetu trčanja kad je zapravo vježbačima
na stazi od glave možda čak značajnija guzica.