Svijet ultramaratona: María u sandalama i suknji najbolja na 50 km

María Lorena Ramírez, dvadesetdvogodišnja pripadnica indijanskog plemena trčećeg naroda Tarahumara, odnosno  Raramura, pobjednica je Ultra-Traila Cerro Rojo održanog 29. aprila u meksičkoj saveznoj državi Puebla. Na trci dugoj 50 km, učestvovalo je 600 trkača iz 12 zemalja a ono što je posebno neobično vidjeti jeste da se u paradi ultramaratonaca u najsavremenijoj opremi za trail trčanje, kao pobjednica u ženskoj konkurenciji ističe ova Meksikanka koja je do cilja stigla prva trčeći u sandalama „huaraches“ koje njeno pleme izrađuje od starih automobilskih guma.  

Tim Jahorina Ultra Traila odličan na brdskoj trci Mostar Challenge

U subotu, 20. maja, HPD Prenj 1933 Mostar i studij fizičke kulture Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti su uspješno organizovali peto izdanje brdske trke Mostar Challenge na kojoj je nastupilo ukupno 96 takmičara. U kategoriji Hobby takmičilo se njih 60 tako što su od starta ispred tržnog centra Mepas u Mostaru do mjesta Goranci udaljenog 12 km trčali u paru dok je 36 učesnika nastupilo individualno u kategoriji Challenge na stazi dugoj 22 km s 1100 m kumulativnog uspona.  

Biljana Bursać: Trčite li iz ljubavi prema sportu ili hrani

Biljana Bursać je doktorica bioloških nauka i sjajna trkačica, jedna od onih iz kategorije „sve sam brža“. Rođena je 1985. godine u Pakracu, Hrvatska, živi u Beogradu. Trčanjem se bavi tek nekoliko godina, počela je kao rekreativka ali se sad sve češće penje na pobjednička postolja pa je tako i na Prvenstvu Srbije u ultramaratonu održanom 07.05.2017. godine, u kategoriji 50 km osvojila treće mjesto i postigla rezultat kojim se kvalifikovala za Svjetsko prvenstvo u ovoj disciplini. Ovo su njeni najbolji rezultati na dugim prugama: 

Lični rekord na polumaratonu - 1:34:32 

Lični rekord na maratonu - 3:12 

Lični rekord na 50 km - 3:48:54

ITRA: Novosti, mogućnosti i pogodnosti za trkače

ITRA (International Trail Running Association) je organizacija koja je na globalnom nivou ključna za razvoj trail trčanja, njegovo pozicioniranje unutar svijeta sporta (posebno u odnosu na atletiku), umrežavanje organizatora trail trka i trkača širom svijeta te kreiranje jedinstvene zajednice koja okuplja profesionalnce, amatere i entuzijaste koji se takmiče ili predano rade na profesionalizaciji trail trčanja.

Proteklih mjeseci je jako mnogo novina stiglo iz ITRA-e pa ovom prilikom obrađujem neke od najvažnijih. Takođe, pokušaću pojasniti neke od nedumica u vezi s rangiranjem trkača na osnovu ITRA Performance Indexa, dati svoje mišljenje o razvoju traila u BiH i šire.

Da znate s kim imate posla – oblast, pravac i domet djelovanja TjŠ

„Trčim jer štrčim“ je online medij koji više od 3 godine aktivno promoviše trčanje, pokreće projekte na bh i regionalnom nivou, inicira saradnju između udruženja, klubova, regija, zemalja, zagovara što bolje uslove za razvoj profesionalnog i rekreativnog trčanja na svim nivoima. S obzirom da su sve ideje koje zastupam putem bloga odraz mojih ličnih uvjerenja i stremljenja, osjetila sam potrebu da okvirno definišem oblast, pravac, domet djelovanja kako mog ličnog tako i djelovanja medija koji zastupam.
Prvenstveno, cilj mi je da se što bolje razumijemo, da znate s kim imate posla ali i da smanjim prostor spekulisanja koji neki koriste kako bi jednodimenzionalno, uskogrudno, površno okarakterisali, osudili ili prikazali mene, inicijative koje pokrećem ili probleme trkačke zajednice koje artikulišem. 

Dugoprugaška balavurdija: tek ispali iz pelena a trče (polu)maraton

Budia Sin (Budhia Singh) je dječak iz Indije čije ime možda nećete lako zapamtiti ali ćete se njegove životne priče sjećati zauvjek. On je najmlađi maratonac, dječak koji je s 4 godine već imao istrčan maraton. Tačnije, s četiri godine je imao preko 40 istrčanih maratona! S navršenih pet godina istrčao je 65 km za 7 sati i 2 minuta.

Popust na adidasove helanke za čitaoce bloga TjŠ

U okviru kampanje „Žene i tene“ najvaljujem još jednu akciju kojom vam želim preporučiti odličan adidasov proizvod i omogućiti vam da ga nabavite po povoljnijim uslovima.

Trikovi koji pomažu trkačima

U svojoj knjizi „O čemu govorim kada govorim o trčanju“, japanski pisac Haruki Murakami je prepričao anegdotu kada je kao novinar imao priliku razgovarati s olimpijskim maratoncem Toshihiko Sekom i upitao ga: „Da li se trkaču tvog kalibra desi da mu se taj dan ne trči, da ne želi trčati i radije bi ostao da spava“. Uslijedio je vrlo jednostavan odgovor: „Naravno. Svo vrijeme.“ 

Po znanje pa na trčanje: Pomocija „Abecede trčanja“ u Mostaru i Sarajevu

03. i 04. marta 2017. godine, u Mostaru i Sarajevu će biti održana promocija knjige „Abeceda trčanja“ autorskog dvojca Pavao Vlahek i Ladislav Havaš. Mostarska prezentacija će se održati u petak, u 19:00h, na 6. spratu hotela Mepas, u dvorani Princess (ulaz iz tržnog centra Mepas) a organizuju je udruženje „Zdrav život – Kinezis“, Studij fizičke kulture FPMOZ i Sportski savez grada Mostara. Dan kasnije, u subotu, u 18:00h, blog Trčim jer štrčim, organizuje promociju knjige i predavanje autora u artkinu Kriterion, u Sarajevu.  

Nebesko trčanje: zašto samo po tlu kad možete trčati i po oblacima

Nebesko trčanje (eng. skyrunning) je sport koji će vas preko planinskih vrhova odvesti do visina na kojim će vam se učiniti da vam je nebo na dohvat ruke ili da trčite po oblacima. Ova sve popularnija disciplina je kombinacija trčanja i planinarenja a rekreativni nivo se od profesionalnog razlikuje samo u intenzitetu i trajanju. Start trke je uglavnom u podnožju a cilj na vrhu planine do kog takmičari stižu krećući se po terenu dužinom kog ne mora nužno biti utabana staza što ovakva takmičenja čini tehnički zahtjevnim.

BEOGRADSKO-PURGERSKA POSLA: jedi, pij, voli i trči

Belgrade Urban Running Team (BURT) i Zagreb Runners zajedno čine #LoveCrew, odnosno #442crew, neobičnu družinu koja okuplja trkače i trkačice dva grada: Beograda i Zagreba! Zajednička strast prema trčanju, putovanjima, druženju i dobroj zabavi ih je odvela na brojne trke, pokrenula sjajne inicijative, izbrisala jedne granice, pomjerila druge, i što je najvažnije, inspirisala mnoge da obuju patike i postanu dijelom ove zajednice.

Iskreno da vam kažem

Nije se lako buditi u koži Sanje Kavaz. Nekad mislim da sam žrtva sopstvene energije koja pokreće strast za kretanjem i stvaranjem. Jednom osvještena, nije se više mogla zaustaviti. Trebalo ju je samo usmjeriti ka cilju a kompletno biće, postaviti kao posrednika. Ta energija je takva da sam je u jednom trenutku morala uštopati kao fudbaler loptu i dobro promisliti na koju ću je stranu usmjeriti, koliko jako i prema kome. Da se razumijemo, ne radim ja ništa što drugi već ne rade bolje od mene ili brže ako govorimo o samom trčanju. Nisam prva koja piše i uređuje blog o rekreativnom trčanju. Međutim ono što je drugačije u mom slučaju jeste da sam povrh svega namaštala i pokrenula Jahorina Ultra Trail kao međunarodnu trku koja afirmiše trail trčanje među bh trkačima i šire, promoviše planine koje nas okružuju te se pokušava pozicionirati kao jedno od respektabilnijih takmičenja u regionu.  

Volonteri na trkama

Koji je ovo kilometar? Kuda sad? Kakva je podloga do kraja? Gdje su prijave? Gdje je pasta party? Mogu li zamijeniti majicu za drugi broj? Gdje mogu ostaviti stvari? Uobičajena su pitanja kojima zatrpavamo volontere na trkama na kojima učestvujemo. Naša pretpostavka je da svi oni znaju sve o svemu i da trebaju u svakom trenutku imati spreman odgovor za nas. Vrlo često ćemo loše ocjeniti volontere na trci samo zato što nisu mogli udovoljiti našem zahtjevu, pružiti informaciju koju bi po nama trebali imati. S obzirom na iskustvo na trkama koje imam, te volontersko i organizatorsko, u nastavku ću iznijeti neka svoja zapažanja o međusobnom odnosu trkača, organizatora i volontera.

Živi bili i uz brdo brzi

S obzirom da je sve više trkača početnika koje privlače nebeske (sky running) ili trail trke, te da je takođe dosta iskusnijih trkača koji učestvuju na takvim trkama ali na jakim usponima dobijaju grčeve ili gube snagu, vrijeme je da se pozabavimo treninzima koji će vas odvesti na uzbrdice i sprijateljiti s ovim, mnogima, mrskim neprijateljem. Može se desiti da ih čak zavolite ili da vam iskustvo koje steknete na njima da samopuzdanje tako da vas nijedan uspon, na stazi i u životu ne uplaši. Korak po korak, savladaćete prepreke koje su do sada stajale između vas, strme staze i nepristupačnog vrha, naučićete da ih vidite kao izazov koji će za kratko vrijeme postati pređeno gradivo. Razmišljajte o simbolici koju usponi imaju i vama kako trijumfalno stojite na vrhu i sa smješkom gledate na nesigurnu verziju sebe koju ste ostavili u podnožju brda.

Put motora ili put maratona?

Nakon što sam s prijateljicama sa sjevera evropskog kontinenta pokrenula dijalog o rekreativnim navikama Norvežana, Šveđana, Danaca i Holanđana koji se ubrajaju u najaktivnije narode u Evropi, jedna od njih mi je prepričala zanimljivu anegdotu koja je otvorila novu polemiku i razmišljanje o motivaciji i trkačkim izazovima. U nastavku uvoda ću vam prepričati situaciju koja je potakla dilemu iz naslova. Direktor moje prijateljice Azre koja živi u Oslu svaki dan dolazi biciklom na posao tako prelazeći ukupno 50-ak km u oba smjera. Nju je zanimalo otkud mu ta istrajnost da svaki dan, čak i po kiši, na posao dolazi dvotočkašem pa je jednom prilikom i započela razgovor na tu temu. Disciplinovani Norvežanin joj je objasnio da muškarci ulaskom u svoje četrdesete dođu u iskušenja koja ih mogu odvesti u dva smjera. Jedan je „put motora“ a drugi „put maratona“.

Korporativna kultura i sport

 

Korporativna kultura podrazumjeva sistem vrijednosti koji se poštuje unutar kompanije ili organizacije a može da integriše i odnos koji menadžment i zaposlenici imaju prema sportu. Promjena koju sport u kolektivu može donijeti je ujedno i pozitivan iskorak u poslovanju jer entuzijazam koji sport generiše podiže timski i radni moral, utiče na produktivnost. Ovakva praksa takođe doprinosi u izgradnji imidža i brendiranju kompanije ili organizacije.

Mladen Plakalović i JUT Team na postolju Sokolovog puta

U subotu, 15. oktobra, na Suvoj planini kod Niša, je održano treće izdanje trke Sokolov put kojim je završena ovogodišnja serija takmičenja u trail trčanju organizovanih od strane Skyrunning asocijacije Srbije. Izuzetno tešku stazu dugu 22 km s 2200 m kumulativnog uspona je savladalo ukupno 211 takmičara a do cilja  je kao član Jahorina Ultra Trail Teama prvi stigao najbolji bh biatlonac Mladen Plakalović. Plakalović je od starta u Niškoj Banji do ciljne kapije na vrhu Trem stigao za 2 sata i 36 minuta ostvarivši prednost u odnosu na drugoplasiranog Nenada Živkovića od nepunih jedanaest minuta dok je treće mjesto zauzeo Dušan Bazić s Kopaonika s vremenom 2 sata i 51 minut.

Zašto trčanje ne može biti dosadno

Kako trčanje učiniti zanimljivijim? Na pomen nevježbačima da se aktivno bavite trčanjem, veoma često ćete prvo zapaziti njihov začuđeni izraz na licu koji odražava nevjericu da neko uopšte može da trči a da još nije odustao. Nakon toga slijedi komentar da je njima trčanje jednostavno dosadno i da tu nema ništa zanimljivo. S obzirom da takve sitaucije nisu nimalo rijetka pojava dala sam sebi izazovan zadatak da stanem u odbranu trčanja i argumentovano dokažem da svi koji slično tvrde nisu u pravu. 

Krali Marko Trail: Gore dolje stazama Kraljevića Marka

Sve oko Prilepa je golemo. Ali za razliku od Skopja koje svoj postsocijalistički urbanistički makeover doživljava kreirajući predimenzionirane fontane i skulpture, priroda je ovdje u svom pretjerivanju kreirala golemost koju čovjek želi istražiti, upoznati, prigrliti i s kojom se lako identifikovati. Za razliku od Skopja u kojem sam se osjećala kao da sam upala u bizarnu holivudsku scenografiju za  kakav epski film, oko Prilepa sam trčala trku koja oživljava istinski mit i otkriva duh jednog prostora: Krali Marko Trail.

Zašto ne odustajem

Organizovati međunarodnu trku u Bosni i Hercegovini nije ni malo lak zadatak! Posebno ako se radi o takmičenju u trail trčanju koje je nedovoljno promovisano, posebno ako trke prolaze kroz više administartivnih jedinica, opština i entiteta, posebno ako uz samu organizaciju takmičenja uspostavljate i uređujete staze, pokušavate omasoviti planinarenje i trčanje i tako stvoriti nove trail trkače, tražite pouzdane partnere. Jahorina Ultra-Trail nije samo trka. To je već pokret koji se bori za određene vrijednosti u društvu, zalaže za zaštitu životne sredine, razvoj lokalnih zajednica kroz razvoj outdoora, promociju bh planina kao destinacija za aktivan odmor, volonterizam i zajedništvo, trčanje kao oblik rekreacije za sve!