Budia Sin (Budhia Singh) je dječak iz Indije čije ime možda nećete lako zapamtiti ali ćete se njegove životne priče sjećati zauvjek. On je najmlađi maratonac, dječak koji je s 4 godine već imao istrčan maraton. Tačnije, s četiri godine je imao preko 40 istrčanih maratona! S navršenih pet godina istrčao je 65 km za 7 sati i 2 minuta.
Budia je rođen 2002. godine u indijskoj državi Odisha. Još kao beba je ostao bez oca pa ga je majka 2004. godine zbog teških uslova u kojima su živjeli, prodala trgovačkom putniku za 850 rupija. S obzirom na loš tretman koji je Budia imao kod novog staratelja, majka je od lokalnog džudo trenera i upravnika dječijeg sirotišta, Biranči Dasa (Biranchi Das) zatražila da ga otkupi nazad od trgovca. Biranči je otkupio dječaka koji je zatim došao da živi s njim i ostalom djecom u sirotištu koje je bilo pod njegovom upravom. Jednog dana, Biranchi je dječaka za kaznu poslao da trči i potpuno zaboravio na njega. Kada se nakon 5 sati vratio, vidio je da Budia još uvijek trči.
Urađeni su ljekarski pregledi i ustanovljeno je da je s njegovim srcem sve uredu čak i poslije pet sati trčanja. Nakon ovoga, Biranči je počeo da trenira Budia koji je uskoro postao zvijezda i velika nada Indije. Kontroverze koje su pratile način na koji je Biranči trenirao dječaka umješale su institucije, državu i politiku u sve tako da je uskoro Budia prebačen u državni sportski internat, povjeren drugim trenerima i vaspitačima. Biranči je ubrzo ubijen a Budia danas trenira sprinterske dužine i daleko je od uspjeha koji su on, Biranči i cijela nacija priželjkivali a to je njegovo učešće na Olimpijskim igrama.
Više o njegovom životu možete pročitati u tekstu Čudo od dječaka (Wonder Boy, Bill Donahue). Takođe preporučujem dokumentarni film Dječak maratonac (Marathon Boy, Gemma Atwal) ili igrani film Budia Sin – Rođen da trči (Budhia Singh – Born to Run, Soumendra Padhi).
Najbrži najmlađi najslađi polumaratonci
Već na svom drugom po redu polumaratonu, tada desetogodišnji Džek Batler (Jack Butler) iz Sakramenta, se približio svjetskom rekordu kada je 07.03.2015. godine polumaraton The Lucky Run završio za 1:31:08. Bio je 16. u ukupnom plasmanu s prosječnim tempom na trci od 6:57min/mi, odnosno 4:30min/km. U januaru iste godine, na polumaratonu Rock ‘n’ Roll Arizona, trčao je 1:35:26 i završio kao sedmi u grupi učesnika mlađih od 14 godina a 353. u ukupnom plasmanu.
Batler je sad šesti razred a trčanjem se bavi već par godina u omladinskom klubu koji vodi njegova mama, Melisa Batler (Melissa Butler), vetaranka koja ima iza sebe preko 10 maratona među kojima je i Bostonski. Džek je često pomagao mami na treninzima brzine tako što bi pored nje vozio biciklo a kasnije se pridružio njenoj grupi koja je zajedno trenirala za Bostonski maraton.
Nerijetko bi na tim treninzima bio brži čak i od nekih iskusnijih trkača iz kluba.
„Ponekad treniramo zajedno. Prvo je krenuo trčati trke na 5km, a zatim i na 10. Vrlo brzo je postao prebrz za mene, ali još uvijek uglavnom trčimo skupa ili ja pored njega vozim biciklo njegovim tempom. Na trkama je obično rangiran u grupi dječaka 14-15 godina“, ispričala je Melisa Brajanu Metzleru koji je priču o Batlerima objavio na portalu Running Competitor.
Takođe je ispričala da njen sin trči 12-20 milja (19-32 km) sedmično, ali da ga ona na to ne tjera. Rekla je da on voli da trči a da mu ona samo pomaže da to što radi, radi na način da zaštiti svoje zdravlje.
„Jasno mi je da će neki ljudi reći da to nije zdravo za njega, ali ja se nikad nisam zbog toga brinula. Ako je umoran, on prekida, ako mu se ne trenira, kratimo trening. Ponekad uzme 3-4 dana odmora a tokom sedmica kada se osjeća odlično, istrči malo više. On vodi evidenciju o kilometrima istrčanim u jednim patikama i nakon 350 milja (560 km) ih ne nosi više. Trudim se da bar dio njegovih dugih treninga radimo na mekšoj podlozi.
Prema statistici ARRS-a (Association or Road Racing Statisticians), rekord u polumaratonu kod dječeka u uzrastu od 10 godina drži Jerome-Dino Daniels iz SAD-a, koji je 04.03.1984. godine istrčao polumaraton za 1:25:41.
Nisam ja nikakva princeza, ja sam maratonka
Kelan Glas (Keelan Glass) je jedna od najmlađih polumaratonki. Imala je 6 godina kada je 2013. trčkarajući uz mamu, završila polumaraton za 2:47:30. Kelan nije ni bila svjesna svog postignuća i koliko je veliko to što je uradila. Njeni roditelji su triatlonci i u početku su je tokom priprema gurali u kolicima. Ubrzo joj je to dosadilo pa je vozila biciklo pored njih da bi na kraju počela trčati s njima.
S 4 godine je trčala 5 km a godinu kasnije 10 km.
Inspirisana maminim trkačkim klubom Life Runners, Glas je tražila od roditelja da joj dozvole da trči polumaraton i da prikuplja sredstva za lokalni centar za podršku trudnicama. Nakon što su se sa stručnjacima posavjetovali, roditelji su joj to dozvolili pa se Glas prije same trke angažovala i obilazeći od vrata do vrata prikupila skoro 3000$.
Njeno učešće na polumaratonu je pobralo pohvale s jedne i kritike s druge strane. Nekima je od svega najdramatičnije to što je ona u cilj ušla s lakoćom, skoro da se nije ni zadihala. Drugi su opet kritikovali roditelje pitajući se kakve posljedice dugoročno može ostaviti trčanje polumaratona na kosti, mišiće i tetive šestogodišnjeg djeteta.
Prema zvaničnim podacima ARRS-a (Association or Road Racing Statisticians), ovo su rekorderi i rekorderke u disciplini polumaraton do 10 godina:
Inspirisana maminim trkačkim klubom Life Runners, Glas je tražila od roditelja da joj dozvole da trči polumaraton i da prikuplja sredstva za lokalni centar za podršku trudnicama. Nakon što su se sa stručnjacima posavjetovali, roditelji su joj to dozvolili pa se Glas prije same trke angažovala i obilazeći od vrata do vrata prikupila skoro 3000$.
Njeno učešće na polumaratonu je pobralo pohvale s jedne i kritike s druge strane. Nekima je od svega najdramatičnije to što je ona u cilj ušla s lakoćom, skoro da se nije ni zadihala. Drugi su opet kritikovali roditelje pitajući se kakve posljedice dugoročno može ostaviti trčanje polumaratona na kosti, mišiće i tetive šestogodišnjeg djeteta.
Prema zvaničnim podacima ARRS-a (Association or Road Racing Statisticians), ovo su rekorderi i rekorderke u disciplini polumaraton do 10 godina:
Dječaci
5 god 319 dana 3:02:57 Matthew Feibush (USA)
6 god 89 dana 2:06:51 Charlie Westrip (USA)
7 god 331 dana 1:43:36 Jaden Merrick (USA)
8 god 324 dana 1:38:22 Grattan O'Neill (USA)
9 god 353 dana 1:34:59 Liam Ballard (USA)
Djevojčice
5 god 328 dana 1:51:31 Nasiya Jobe (USA)
6 god 351 dana 2:40:22 Rosie Dunham (USA)
7 god 360 dana 1:40:59 Makenzie Kolvoord (USA)
8 god 304 dana 1:35:25 Tabitha Francks (USA)
9 god 297 dana 1:28:31 Tabitha Francks (USA)
U kategoriji djevojčica od 12 i 13 godina, svjetski rekord u polumaratonu drži Mira Preradović iz Prnjavora, Bosna i Hercegovina. 2000. godine je kao dvanaestogodišnjakinja u Beogradu 21 km istrčala za 1:21:45 a godinu dana kasnije, na istoj trci za 1:16:23.
Evo i priče moje prijateljice Đenite Bećar, polumaratonke, čiji sin se takođe okitio finišerskom medaljom.
5 god 319 dana 3:02:57 Matthew Feibush (USA)
6 god 89 dana 2:06:51 Charlie Westrip (USA)
7 god 331 dana 1:43:36 Jaden Merrick (USA)
8 god 324 dana 1:38:22 Grattan O'Neill (USA)
9 god 353 dana 1:34:59 Liam Ballard (USA)
Djevojčice
5 god 328 dana 1:51:31 Nasiya Jobe (USA)
6 god 351 dana 2:40:22 Rosie Dunham (USA)
7 god 360 dana 1:40:59 Makenzie Kolvoord (USA)
8 god 304 dana 1:35:25 Tabitha Francks (USA)
9 god 297 dana 1:28:31 Tabitha Francks (USA)
U kategoriji djevojčica od 12 i 13 godina, svjetski rekord u polumaratonu drži Mira Preradović iz Prnjavora, Bosna i Hercegovina. 2000. godine je kao dvanaestogodišnjakinja u Beogradu 21 km istrčala za 1:21:45 a godinu dana kasnije, na istoj trci za 1:16:23.
Imran Bećar, sasvim običan dječak polumaratonac
"Imran je s 11 godina istrčao prvi polumaraton.
S obzirom da je on dječak koji je uvijek aktivan, bez problema je podnio treninge. Suprug i ja smo redovno trčali u tom periodu i često je znao trčati sa mnom, međutim jednog dana mi je samo rekao: mama, ja bih trčao s babom. Kažem ja njemu: ali on ti je dosta brži od mene. Kaže: ja ću ga pitati.
Ja sam zaista kornjača i kasnije mi je priznao da sam mu bila spora. Njih dvojica su imali sličan tempo i perfektno su se uklopili. 2015, na dan polumaratona u Sarajevu je padala kiša, sjećaš se? On je laganim tempom s osmjehom istrčao polumaraton za 2:01.
Moj Mido (suprug) je inače trener karatea i radio je s djecom. Nikada ga ne bi izložio nekoj opasnosti. Oboje, a pogotovo ja, smo tokom priprema upozoravali da uvijek može odustati i da je to ok, ali on je sam želio i to mu je bilo super. Nakon trčanja ode da se igra i pored toga normalno ide i na svoje ostale treninge plus planina vikendom. Znači, niko ga nikad nije tjerao.
Imran voli trčanje,sport, kretanje, prirodu, biciklo.... Obično neobični djecak iz normalne porodice. On jednostavno voli da trči. Kada se nesto nasikira u školi, on navuče tene i sam ode na Vilsonovo da trči.
Mislim da djeca treba da trče, da se kreću i vode aktivan život kao i odrasli. Ako mogu više, to treba da im se omogući. Imran je možda specificno dijete, ali zašto ne bi bilo organizovano trčanje do 5, 10 km. Pa za to se svako može pripremiti. Tužno je da imamo generacije koje odrastaju, a da nije kročila u šumu ili na livadu, a visi satima za kompijuterom. Sve se može uskladiti. I naši sinovi igraju igrice i tipkaju na mobitelu, normalno, ali uvijek radije izađu vani nego da cijelo vrijeme sjede u kući".
Mislim da djeca treba da trče, da se kreću i vode aktivan život kao i odrasli. Ako mogu više, to treba da im se omogući. Imran je možda specificno dijete, ali zašto ne bi bilo organizovano trčanje do 5, 10 km. Pa za to se svako može pripremiti. Tužno je da imamo generacije koje odrastaju, a da nije kročila u šumu ili na livadu, a visi satima za kompijuterom. Sve se može uskladiti. I naši sinovi igraju igrice i tipkaju na mobitelu, normalno, ali uvijek radije izađu vani nego da cijelo vrijeme sjede u kući".
Foto: J. Carrier, Melissa Butler, Đenita Bećar
Nema komentara:
Objavi komentar