Staze za trail trčanje: Trebević Ridge Trail

Mom prvom odlasku na trčanje po planinskim stazama prethodilo je istraživanje po internetu i pronalaženje tekstova, trekova, opisa i fotografija koje bi mi mogle pomoći da pronađem obližnje rute za trčanje. Planine koje okružuju Sarajevo su zaista raj za sve koji vole trail ali se ne možemo baš pohvaliti mrežom označenih šetnica i staza a i ako postoje, teško je doći do informacija o njima jer ne postoje info tačke u gradu, sajtovi na kojima se mogu naći informacije o njima ili printane mape koje bi se distribuisale putem sportskih društava ili lokalnih zajednica. Na sve to, svijest o minama zaostalim iz rata poziva na još veći oprez i dobru pripremu prije nego što se s asfalta zakorači stazama i bogazama.

Nažalost, u vrijeme kada sam tragala za stazama nije se baš mnogo informacija moglo pronaći. Tek jedna, od Pala do Jahorine, koja će kasnije postati dijelom Jahorina Ultra Traila i poveznicom koja spaja Bijelu i Zelenu transferzalu puta Via Dinarica. Trebalo je vremena, istraživanja, hrabrosti, istrajnosti i volje da se stekne autonomnost i prikupi koliko-toliko iskustva koje sad mogu podijeliti s onima koji bi da probaju trail. Vjerujući da će vremenom biti sve više nas potpuno ludih za trčanjem u prirodi, otvaram novu sekciju na blogu posvećenu trail runningu, Brdo trčim jer štrčim! 

Cilj je da vam s malo teksta i nešto slika opišem staze kojima se može trčati kako bih vam olakšala pripremu za trening. Ili dala ideju kako da provedete popodne ili vikend. Ili ako ste u posjeti Sarajevu, kako da učinite boravak sadržajnijim.

Lokacija: Planina Trebević se nalazi јugoistočno od Sarajeva. Visoka јe 1627 metara i nadovezuјe se na planinu Jahorinu. Pripada Dinaridima. Od Sarajeva do Trebevića se stiže asfaltnim putem, sa više strana. Dio Trebevića koji se nalazi u Federaciji BiH i kojim upravlja Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja ima status „zaštićenog pejzaža“, dok je drugi njegov dio koji se nalazi u Republici Srpskoj bez posebnog statusa. Obronci planine se spuštaju u grad a sarajevske mahale sežu visoko prema prvim usponim. Čini se da je planina sišla u grad i da je njegov neodvojivi dio.

Planinarski objekti na Trebeviću: Napretkov dom, Planinarski dom Čelina, Planinska kuća Grm.

Poznata izletišta: Brus, Prvi šumar

Brus je poznato izletište na Trebeviću. Od centra Sarajeva je udaljen 8 km. Nalazi se na 1150 mnv na starom putu prema Jahorini. Do Brusa možete automobilom ili GRAS-ovim kombijem koji danima vikenda saobraća na liniji Latinska ćuprija – Trebević dva puta dnevno, u 09:00 polazak i 17:00 povratak. Uz cestu su uređena parkirališta. Osim restorana s domaćom kuhinjom, na Brusu su namjenski izrađena roštiljska mjesta za iznajmljivanje izletnicima koji žele da spremaju vlastitu hranu, uređene šetnice i tereni za odbojku, basket i mali fudbal. Moguće je iznajmiti brdski bicikl, quad ili teren za paint ball. Uz ljetnu baštu restorana Brus nalazi se park za djecu sa sadržajima za igru pogodnim za uzrast od 3 do 13 godina. Ako dolazite s porodicom, dok vi odradite svoj trening, ostali članovi se mogu zabaviti i rekreirati na neki drugi način.

 

Staza: Brus - Dobre vode - vrh - greben - Dobre vode - Brus

Početak/cilj: Brus, parking kod Vodovoda

Dužina staze: 8,65 km

Vrsta: kružna

Podloga: zemljana staza, šljunak, šumska staza – jednostupica (single track), tehnička staza preko grebena

Start: 1,149 mnv

Najviša tačka: 1,627 mnv

Uspon: 492 m

Spuštanje: 492 m

Težina: srednje teška (zbog grebena)

Kraći opis: Do vrha je 4 km lakšeg uspona, u početku 1,2 km zemljanom stazom, zatim šljunkovitim putem koji postepeno prelazi na uzanu pločastu stazu a zatim do vrha mekom zemljanom stazom prekrivenom iglicama četine. Prelazak preko grebena je teži jer je staza tehnički zahtjevna. Nakon silaska jednostupicom (single trackom) s grebena, spust je zemljanom stazom do kraja.

Preporuka za opremu: Trail patike su obavezan dio opreme. Imati u vidu da na vrhu planine često duvaju vjetrovi zbog čega je poželjno imati vjetrovke prilagođene godišnjem dobu.

Voda i okrepa: Početnicima preporučujem manju bočicu vode toliko da im je dovoljno do  Dobrih voda, izvora koji se nalazi na dijelu staze kojim prolazite dva puta, prvi put na 1,2 km i drugi put u povratku na 7,5 km.

Napomena: Staza najvećim dijelom prolazi kroz gustu šumu koja će vas štiti od sunca, kiše ili vjetrova. Sam greben planine je ogoljen i osim niskog grmolikog rastinja nema prirodnu zaštitu i sklonište od sunca, vjetra ili kiše. Dužinom staze nema kuća, ali ćete sresti dosta planinara. Na vrhu je rtv toranj i objekat u kojem redovno dežuraju timovi koji ga održavaju tako da im se možete obratiti u slučaju nevolje.

Savjet: Ako ste trkač/ica bez iskustva u trail trčanju onda prilagodite brzinu kretanja elevaciji, podlozi, vlastitoj kondiciji. Na treningu trebate uživati, osvjestiti svoje biće novim iskuistvom. Vodite računa o bezbjednosti, pratite markaciju, oznake i putokaze. Vremenom ćete steći automnost ali za početak, oprez. Uvijek obavjestite ukućane ili prijatelje gdje ste i kad se planirate vratiti. Nosite telefon s napunjenom baterijom sa sobom. (Za više korisnih informacija, svakako pročitajte i Trail trčanje za početnike.)

Izgled staze:

Vertikalni profil:

Foto vodič

Lokacija: Brus

 

Start:

 

Zemljanom stazom, 1,2 km, postoji planinarska markacija

Oštro skretanje lijevo na šljunkoviti put kod Dobrih voda (orjentir razrušeni objekat)

Od Dobrih voda šljunkovitim šumskim putem 

 

A onda malo kamenim "stepenicama"

 

Zatim staza postaje sve mekša a pogledi sve ljepši

 

Pogled s vidikovca

Nakon oštre serpentine u desno, gazite najmekšom stazom kojom ste ikada trčali... do vrha

Izlazak na početak grebena

Prije skretanja desno prema vrhu i grebenu, bacite pogled na Sarajevo, Lapišnicu, Romaniju, Pale, Jahorinu, Puhovu ravan, sve je kao na dlanu

   

Single trackom (jednostupicom) prema vrhu

 

Vrh je za uživanje u svako doba dana  

 

Pogled na greben

A zatim spust do njega

Preko grebena, oprezno 

 

A može i ovako, Sunset Trebević Grebbening

Spust s grebena single trackom

Do zemljanog puta i putokaza za Dobre vode, tu skrećete desno

A onda najljepši dio staze, Her Trailness

  

Spust do Dobrih voda, a zatim zemljanom stazom do kraja, odnosno mjesta odakle ste počeli.

Kad isprobate stazu, podijelite utiske s ostalima. Ako ste mjerili vrijeme za koje ste je pretrčali, ostavite taj podatak u komentaru, možemo da pratimo rekord staze. Ako biste opisu dodali još neki sadržaj, prihvatam sugestije! Hvala!

što blogerka nisam modna

što blogerka nisam modna

pitam sebe vrlo često

na evente da me zovu

čuvaju mi super mjesto

gdje je meni pamet bila

kad sam pisat odlučila

mjesto modom da se bavim

sad trčanjem sve vas gnjavim

šta s čim ide da vam pišem

kome koje boje stoje

na magazin da me metnu

da po meni život kroje

a mogla sam da sam znala

modom sebi put da krčim

mjesto pjesmu što sad pišem

i u pjesmi trku trčim

Kad trkačici staneš na žulj

Na devetom Sarajevskom polumaratonu, nas 19 iz kolektiva u kojem radim je trčalo polumaratonsku trku. Veliki broj njih po prvi put. Bila sam jedina cura među njima. Tek kad smo završili trku, firma objavila fotke i PR tekst kako ima zdrave, brze i aktivne zaposlenike, među kojima ima i to jedno žensko, vidjeh da svi nose iste majice pravljene za tu priliku. SVI OSIM MENE!

Ništa se od ovoga ne bi desilo da je znao reći „izvini“

Pomislih da nije u redu ali da ne trebam baš da zvocam, bolje da čestitam ovima što su po prvi put trčali polumaraton, pa glavnom u toj paradi pošaljem sms sljedećeg sadržaja: „Čestitam na istrčanom polumaratonu! I hvala što ste me se sjetili s ovom majicom koju su svi imali osim mene“. Nije mi do majice, više da čestitam čovjeku, red je a i da mu dam priliku da se izvini što me zaboravio. Ništa ne odgovara. Ni abera. Prokomentarišem cijelu situaciju na Fejsu sljedećim riječima: „Moje žensko biće ne može da otrpi ovu nepažnju, sebičluk i umišljanje da je svijet pravljen samo za muškarce! Pogotovo ne kad su sporiji od mene! Moram još dodati, pošto je ovo svijet glupih takmičenja i ko će biti bolji i brži od koga, da su možda samo petorica bila brža od mene! I kad sam jutros već toliko bitchy, da začinim do kraja, da je njima zapravo svima u opisu posla i da su plaćeni da budu brži od mene! Al` izgleda da ne ispunjavaju neke norme! Šta bi bilo da dan ranije nisam trčala još jednu trku pa mi je ova s njima, alfa-beta-gama-delta mužjacima, bila rastrčavanje iz zezanja! Zahvaljujem se menadžmentu koji nam je odobrio učešće i uplatio startnine, a kolegama što su mislili na mene! Aj zdravo!“

Na to moji frendovi dodaše svoje komentare, uznemiriše se PR duhovi, kad eto ti, zvr, zvrrrrrrr. Zvoni mi telefon. (Aaaa, čitaš, čitaš šefe, sad. Javljaju ti šta pišem, vježbamo krizno komuniciranje).

Ja: Halo.

On: Zdravo drug! Šta ima? (Vedar ton, optimističan)

Ja: Ništa. Na gađanju sam. (To bi trebao biti signal da nemam vremena za priču ali on nastavlja.)

On: Pa kakve su ono prozivke za majicu. Drug, stvarno, bila je jedna za tebe, napravio je Zamjenik (njegov, faca je čovjek, ima i zamjenika) zahvaljujući nekom sponzorstvu ali ti nisi došla kod nas po nju pa sam je dao... (I dalje vedar ton, ne vidi kuda srlja, tctctctctc)

Ja: Niko mi nije rekao da trebam da dođem po nju! (I onda kreće) av-av-av av-av-av-av-av-av, av-av-av-av-av-av, av-av-av-av-av-av-av, av-av-av-av-av-av-av-av-av, av-av-av-av-av-av-av-av-av-av-av-av. (Hladan ton, više režanje)

On: Dobro drug, ako ti tako kažeš. Ćao. (Hladan ton)

Ja reko, nazvao me da se izvine, on me nazvao da mi kaže da je majicu dao nekom drugom! E sad pošto vidim da ti prenose šta pišem, da dovršim priču s ovih par redova.

Drugar-ICA

Kao prvo, ja nisam drug, kolega, jaran, haver. Ja sam drugar-ICA, u bilo kom kontekstu, može i u ovom ljevčarskom, ta sam. Ja sam koleg-ICA! Profesor-ICA! Inspektor-ICA! Trkač-ICA! Bloger-ICA! Možeš da me oslovljavaš kako god želiš u ženskom rodu, jer žensko sam! Dugo već razmišljam zašto me uvijek oslovljavaš sa „drug“ a slični tebi i sa "kolega". Zašto negiraš moj ženski identitet? Zašto ga trebamo izbrisati iz titula, naziva zanimanja? Zašto me zaboravljaš u timu od 19 u kojem sam jedina cura, u timu koji treba da trči skupa? Zašto me zaboraviš kada znaš da GODINAMA pišem o trčanju, trčim trke, volontiram na trkama, organizujem trke, treniram prije i nakon radnog vremena za razliku od tebe koji svoje treninge završiš u toku radne satnice i za to si plaćen. A ja uz sve stignem i porodicu i ručak i prljav veš! Lakše ti je iz više razloga:

1. Ako sam drug, kolega, dakle, muško sam. Negiraš da jedna žene može biti sposobna da radi jednake poslove kao i vi muškarci.

2. Ako sam drug, kolega, dakle, muško sam. Negiraš da jedna žena može da bude ravnopravna s vama.

3. Ako sam drug, kolega, dakle, muško sam. Negiraš da jedna žena može biti sposobna da trči s vama.

4. Ako sam drug, kolega, dakle, muško sam. Možda ti je tako lakše da me gledaš da se ne ložiš i ne balaviš za mnom.

5. Ako sam drug, kolega, dakle, muško sam. Negiraš da jedna žena može da ima muda sve ovo da ti kaže!

Kad mi staneš na žulj

Ja sam Ž-E-N-S-K-O! Fina i opasna, tako me opisaše neki zbog mog garda! Kad u sedmici lakšeg treninga to žensko trči 100 kilometara, neizbježno je da dobije po koji žulj. A kad joj na taj žulj stane kolega bez da se udostojio reći „izvini“, onda je vrijeme da se „obračunaju muški“, što bi rekli, odnosno muško-ženski".  

Ako si mislio da samo TI možeš SVE, grdno si se prevario. Jer JA mogu da budem što želim. Mogu da letim. Mogu da ronim. Mogu da pišem. Mogu da pucam. (Pucam i to kako! Od mogućih 100 pogodaka prosječno pogađam 97 pa ako treba neka vježba tvojim alfa-beta-gama-delta mužijacima, uz treninge trčanja, MOGU i to). Mogu da komandujem. (Trenutno je žena general u NATO bazi u Butmiru!) Mogu da se bijem ako želim. Mogu da sudim. Mogu da glumim. Mogu da spavam s kim hoću. Mogu da rađam ili ne rađam djecu. Mogu da putujem. Mogu da vozim. Mogu da te prijavim za seksualno uznemiravanje kada plaziš pogledom po meni. Mogu da te prijavim za diskriminaciju po osnovu pola kada kažeš da se u tvoju organizacionu jedinicu neće zaposliti žensko dok se ti budeš pitao (govorim o istim poslovima koje obavljaš a ne da čisti, sekretariše, kuva kafu ili na bilo koji drugi način servisira tvoj nabildani ego). Mogu da se pozovem na Strategiju koja je stigla svima u firmi a na čijem kraju stoji paragraf da će se poštovati ravnopravnost polova i koristiti titule i nazivi u ženskom rodu! I na Rezolucije, i na Zakone!

Mogu SVE! Zapamti to za svagda, vo vjeki vjekov. Ej men!

O jedinom bh maratonu i trkačkim furkama

Marathons will take you places 

Klaus Westphal, Hartmann Stampfer, Giuseppe Raguso i Unto Peltoniemi su članovi Country Cluba, udruženja maratonaca koji imaju ludu furku da svoje finišerske medalje osvoje trčeći maratone i ultramaratone u što više različitih zemalja svijeta. Na njihovom sajtu postoji lista zemalja koje su odobrene od strane Kluba i zadovoljavaju postavljene kriterije. Svaki član udruženja može tražiti reviziju i inkluziju neke nove zemlje koja u datom trenutku nije na spisku. Ako trče trku koja prolazi kroz više zemalja, samo se jedna može računati u profilu učesnika. A na toj statistici, član i ujedno predsjednik udruženja, John Wallace, prednjači sa 125 zemalja u kojima je istrčao bar jedan maraton dok je drugi po plasmanu Klaus Westphal sa 100 zemalja koje je posjetio da bi svojoj kolekciji dodao još jednu finišersku maratonsku medalju. Jedna od tih 100 zemalja je i Bosna i Hercegovina koja se zahvaljujući maratonu „Stazama Branka Ćopića“ koji organizuje Atletski klub Sloboda iz Novog Grada, spada u listu zemalja koje imaju maratonsku trku. Upravo na ovoj trci sam upoznala četvoricu maratonaca sa početka teksta i saznala za njihovo neobično udruženje.

Prvi polumaraton: šta prolazite i šta vas čeka

Polumaraton je trka koja se trči na stazi od 21.1 km. Spada u dugoprugaške discipline i izuzetno je popularna kod trkača, kako profesionalaca tako i kod rekreativaca.

Jahorina Ultra Trail: kako sam ga preživjela

Sjedim u Rajlovcu, u kasarni Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, na sastanku sam s pilotima i starješinama i slušam sebe kako im iznosim satnicu startnih vremena četiri trke koje organizujemo u okviru prvog izdanja Jahorina Ultra Traila: „Start najduže je u Višegradu, pet minuta nakon ponoći... ujutro, u 7h Ravna Romanija... bla, bla... Sarajevo u 9... Jahorina u 11...“ i pitam sama sebe: „Pa jesi li mogla ovo ikako još više zakomplikovati“, kao da do tog trenutka nisam bila ni svjesna kompleksnosti same organizacije. Moji sagovornici su iskusni piloti koji upravljaju Medevacima, helikopterima za hitnu evakuaciju i u pripravnosti su tokom trke, na standbyu, u slučaju (za ne daj Bože) potrebe za evakuacijom trkača. Teren kojim se trči je zahtjevan, po prvi put organizujemo kompleksnu trku, trebalo je misliti o svemu. Dostavljene su im rute, na kartama se traže mjesta za slijetanje, dogovara izviđanje terena. Uspostavljamo liniju komunikacije, poseban broj samo za vezu s dežurnim pilotima, ko koga zove, ko je uzbunjivač, ko su kontakti Gorske službe za prihvat osobe za evekuaciju. „Šta ti je vojska“, razmišljam u sebi“. Upućuju me da najavim kliničkim centrima održavanje trke i eventualnu mogućnost za prihvat povrijeđenih ili kolabirajućih trkača, najavljujem da su u pitanju i strani učesnici što sve skupa smanjuje procedure oko prijema i osigurava najbrže moguće medicinsko zbrinjavanje.  

Jedan od ciljeva projekta Jahorina Ultra Traila je bio angažovati što veći broj subjekata, pojedinaca, iskoristiti raspoložive resurse civilnog i vojnog sektora koji na sreću postoji i da bi se uspostvljala civilno-vojna saradnja. Drugi segment koji pokrivaju Oružane snage je medicinska pomoć. Na telefonskoj sam vezi s dežurnim oficirom koji mi saopštava da su nam tri medicinska tima na raspolaganju tokom trke, njihova imena, kontakt telefone kao i da imam odobrenje da ih rasporedim na lokacije prema potrebi. Zahvaljujem se. „Dobro, ja ću praviti raspored u nekoj razumnoj satnici, od 8 časova dežurstva“. „Ne, Sanja, ovo su timovi koji su Vam na raspolaganju 48 sati. Iskusni su i na terenu pokrivaju zadatke dok se posao ne završi do kraja“. Tako je i bilo. Reagovali su naš poziv, kretali se prema trkačima kojima je trebala medicinska pomoć do dolaska posljednjeg ultraša u cilj. Iskreno, nisam ni mogla zamisliti da ću osim što po prvi put u životu učestvujem u organizaciji trke upravljati i jednim, za ovu priliku uspostavljenim sistemom podrške kakav su nam ustupile Oružane snage. „Pa ti komanduješ vojskom, Sanja“, rekoh sebi u bradu!

Hoćemo trku i naredne godine

„Ko misli da je lako organizovati nešto kod nas, nek organizuje rođendan pa da vidi na kakve sve probleme će naići“, riječi su podrške koje nam je uputio jedan od učesnika uz čestitke na hrabrosti da se upustimo u ovako kompleksan projekat. „Trebate biti zadovoljni“, „300 trkača na prvoj trci“, „4 trke ste imali“, „hoćemo trku i naredne godine“ – sve su to pojedinačne poruke učesnika koje su stizale nakon završetka trke. Ili bar onog oficijelnog završetka jer nama koji smo u organizaciji trke, ona još traje (10 dana nakon zadnjeg finiša). Objektivno jer je još puno posla koji se treba završiti i subjektivno jer se još budimo iz sna prije alarma s idejom da trebamo postavljati zastavice, provjeriti sistem za mjerenje vremena ili dočekati autobuse koji prevoze trkače do starta. Meni koja sam jako samokritična i control freak je bilo teško prevaliti da smo zadovoljni prvim izdanjem Jahorina Ultra Traila jer sam svjesna propusta koje smo imali tokom dva dana ali su me pohvale i poruke koje su stizale natjerale da revidiram svoj kruti stav i definitivno zaključim da imamo razloga biti zadovoljni učinjenim.

 

 

 

Trail u BiH

Moram biti zadovoljna jer smo uspjeli mobilizirati jako puno aktera. Održali smo ekipu koja se stalno osipala i nanovo uspostavljala. Uspjeli smo dovesti iskusne trail trkače iz regiona i nove koji su po prvi put na stazi imali priliku trčati  po stazama u prirodi. Na prvo izdanje Jahorina Traila došli su prije svega oni koji jednostavno vole Jahorinu i nisu opterećeni onim svojatanjem „naša“ ili „njihova“ planina, došli su oni koji vole trčanje i trkačka druženja bez onog „naša“ ili „njihova“ trka, došli su oni koji su bili spremni podržati nas u nečemu novom u zemlji gdje niko ništa ne radi, niti pokušava jer se unaprijed zna da je sve osuđeno na propast. Nas je sreća pratila i otvarali smo sebi neka vrata osmjehom, neka šarmom, a neka su za nas otvorili prijatelji koji ni ne žele da znamo da su nam pomogli. Izuzetnim uspjehom smatramo to što nas je trka spojila s takvima. A moramo biti zadovoljni i zbog sljedećeg:

·  Nagovorili smo nove trkače da probaju trail

· Doveli smo vrhunske trail trkače na trku (Hvala svima!)

· Napravili dvije sertifikovane trke

· Uspostavili smo mrežu podrške i senzibilizirali partnere prema trailu

· Ohrabrili smo domaće iskusne trkače da trče i uče druge trail runningu

· Počele su najave novih trail trka u BiH

· Doveli smo sponzore koji žele pružiti podršku razvoju outdoora u BiH

· Ukazali smo na resurse u koje treba ulagati

I još nešto. Što je ekipa koja je organizovala trku toliko zagrizla za trail da je sve više njih koji na sastanke koje dogovaramo uglavnom negdje po planinama, dotrče.

  

 

  

„Za prvu godinu, odlični ste“. „Pa mi na prvoj trci koju smo organizovali nismo ni imali okrepne stanice“. „Morate se okružiti trkačima i uključiti više volontera koji znaju šta im je zadatak“. „Trebate bolje markirati staze na mjestima gdje se staze ukrštaju ili prolaze kroz grad“. Sve su to prijateljski savjeti drugih organizatora ili trkača kojima smo malo išli na živce jer su izđirali par stotina metara više (neki i par kilometara), ili im nismo na vrijeme pružili informacije o izmjenama koje su se dešavale tokom samog događaja.

Poslije trke, sve može

Petak, subota i nedjelja. Moj telefon nije prestajao da zvoni. Dobavljači, sponzori, partneri, saradnici, trkači, vojska, policija, dizajneri, GSS, novinari, i povrh svega lik kojem sam dužna predati neku potvrdu za auto koje sam mu prodala. Bijesan je, kaže, „Daj ba, Sanja, kako ba, nemaŠ vremena da zavŠiŠ (ovo je „smekšano  Š“ karakteristično za čaršijski govor, nastaje strujanjem zraka između jezika i nepčanog svoda)  jedan piŠljivi papir? Pa ko si, Šta radiŠ? Mo`Š li u ponedjeljak?“ Kako ja njemu da objasnim šta ja već deset mjeseci radim prije i poslije posla, čak i za vrijeme posla, na pauzima, slobodnim danima i danima godišnjeg odmora?!  „Da, da, u ponedjeljak sve može“, govorim mu. „Samo da trka prođe, razmišljam, može sve“. U subotu, predveče, u nekom od rijetkih zatišja, zazvonio je telefon a ja bih se kao i svaki put skoncentrisala da skupim snage, pripremim se za suočavanje sa još jednom kriznom situacijom i energično i u stilu sve-je-u-redu izgorovila: „Moliiiim“. „Halo. Dobro veče Sanja. Amir Muminović na vezi“. Vođa helikopterske posade. „Kako ste? Samo da provjerim da li je sve u redu i da Vam kažem da smo Vam na raspolaganju“. Uredno se javio i u nedjelju da kaže da se njihovo dežurstvo završava kao i da im je žao što nije bilo letenja (mislio je na izviđanje). „Meni je drago što niste letjeli, jer bi Vaše polijetanje značilo povredu i opasnost na stazi ali u svakom slučaju, hvala na podršci“. Dežurni medicinski tim se u nedjelju nakon dolaska i zbrinjavanja posljednjeg učesnika ultre javio i izvjestio da su svi koje smo čekali stigli u cilj i zatražili da se ako dozvolim vrate u bazu. Tako to izgleda kada sarađujete s vojskom. Sljedeće godine, trebujem garnizon!

Nakon završetka trke, telefon je još par dana zvonio u mojoj glavi. Više puta sam se zatekla kako posežem za mobilnim da provjerim je l`stvarno zvoni ili je meni odzvonilo za stručnu pomoć.

To be continued...

A sad sve zamjerke na jednu stranu i priznanje onima koji su pomogli ovom projektu a njih je uz Oružane snage jako puno. Prvi bez kog jahorinskog traila ne bi ni bio je Alen Paliska, direktor trke 100 milja Istre. Uz njegovo ohrabrenje i podršku, upustili smo se u avanturu koja je imala za cilj afirmaciju novog sporta u BiH, angažovanje više lokalnih zajednica iz oba entiteta, talasanje o temama o kojima se nerado priča i puno posla za sve one koji se uhvate u kolo s nama. Prilika da trčimo i volontiramo na njegovim trkama, dolazak i savjetovanje što nas što turističkih radnika i hotelijera na Jahorini, preporuka sponzorima, partnerima, kontakti i odgovori na pitanja koji su stizali u rekordnom roku  nesebični su doprinos ovog jednostavnog i jedinstvenog Istrijana. Dugujemo mu zahvalnost ali i ispriku zbog svih pizdarija jer smo kao njegova škola trebali sve malo bolje pripremiti za finale.

Od Milada do Mon Blana

A onda su tu brojni drugi pojedinci i kolektivi koji su stali kao podrška. Sad ako krenem nabrajati spisak je podugačak. Salomon i GMS Vitez kao tehnički sponzori. Javno preduzeće Šume Srpske sa Šumskim gazdinstvom Sjemeć na čelu. I planinarsko društvo Stolac iz Višegrada, i Andrićgrad i Planinarski savez Republike Srpske i Terra Dinarica, i Olimpijski centar Jahorina, Turistička organizacija IstočnoSarajevo, Opština Stari Grad sa svojim fantastičnim osobljem koje ne liči na one stereotipe iz birokratskih sistema koji vam krv piju na slamku. Opštine Istočni Stari Grad i Istočno Novo Sarajevo. Uključili su se i donatori, USAID i UNDP koji su podržali uspostavljanje planinarskih staza i njihovu markaciju i koji će izraditi putokaze koji su nedostajali na stazama, Kancelarija volonteraUjedinjenih nacija. Ambasada Njemačke u Sarajevu koja kroz naš projekat želi podržati razvoj rekreativnog sporta, odnosno trčanja, traila i planinarenja. Cement Kakanj koji je bio tu da pomogne kada je trebalo graditi vidljivost i postaviti jake temelje za dobru promociju u Regionu. Toyota BiH da se lakše, udobnije i sigurnije vozikamo do odredišta. Canon da sve dokumentujemo. Zlatar Sead Sofić da replikama starog bosanskog nakita i novca nagradi najbrže. RTRS, radio Antena Sarajevo i Metromedia da se čuje i zna za nas širom BiH.

Red Bull, naši drugari. Ekipa koja nam je dala krila.

Za kraj, video!

Trail Carigradskom džadom: Opis i profili staza

Vrijeme je za malo detaljnii opis trka koje smo vam spremili za 01. avgust! Pročitajte, pogledajte profile. Razmislite i zamislite sebe na stazama koje vode kroz predjele izuzetne ljepote, uz izvore sa kojih se možete napiti čiste i hladne planinske vode. Odlučite se za izazov pomicanja ličnih granica i prijavite na prvo izdanje Jahorina Ultra Traila!

Mini Trail

MiNi je trka zadovoljstva za koju nije potrebna posebna fizička kondicija, odgovarajuća oprema niti visok stepen lične autonomije. Namjenjena je onima koji vole kratke i brze staze ali i porodicama koje vole aktivan odmor u prirodi pa je prema njima kreirana i posebna kategorija. Tri prvoplasirane porodice osvajaju nagrade. Slobodno, povedite mamu, tatu, klince osnovce i ove starije, tetku, bratića, pašenoga ili tasta – ovo je staza za sve! Vremenski limit je takav da imate dovoljno vremena da kombinujući hodanje i trčanje pređete stazu, uživate u druženju, zastanete na vidikovcu iznad Kalajidžine stijene, odmorite na klupici i uživate u pogledu. 

• Start/cilj: Jahorina, 01. avgust, 11:00h

• dužina: 10 km

• + 397 m

• - 381 m

• okrepne stanice: 1

• vremenski limit: 3 sata

• broj učesnika: max 200

• startnina: 35 BAM/18 EUR (Link na mapu)

Midi Trail

MiDi trail trka će vas iz starog dijela grada Sarajeva odvesti u neposrednu divljinu kroz koju ćete uskotračnom prugom vijugati iznad kanjona Miljacke i Bistrice, do Gornjih Pala i Jahorine. Ovo je trka zadovoljstva prvenstveno zbog ljepote i raznovrsnosti krajolika kroz koje prolazi ali i izdržljivosti jer je za nju potrebna dobra fizička kondicija, odgovarajuća oprema i određen stepen lične autonomije. Preporuka je da ponesete dodatnu okrepu, čeonu ili baterijsku lampu jer se na trasi nalazi 10 tunela od kojih su dva malo duža. Drugi dio staze je tehnički zahtjevniji pa ako ste početnik u trailu, ponesite štapove ili još bolje, potražite u prirodi dva štapa koja će vam olakšati kretanje i savladavanje uspona. Njih uvijek možete odbaciti kad vam više ne budu trebali. 

• start: Latinska ćuprija, 01. avgust, 09:00h

• cilj: Jahorina, Poljice

• dužina: 34 km

• + 1198 m

• - 228 m

• okrepne stanice: 3

• vremenski limit: 11 sati

• broj učesnika: max 200

• startnina: 45 BAM/23 EUR (Link na mapu)

Maxi Trail

Staza MaXi Traila će vas od Romanijskog platoa preko Gornjih Pala odvesti do Jahorine. Trail koji spaja dvije planine je savršen izazov za učesnike koji vole tehničke staze, trčanje u blizini vidikovaca, kretanje i izolaciju u planinskim dijelovima potpune divljine. Podloga po kojoj se trči je relativno mekana, trčljiva. Iako se krećete po planinskim masivima, staze su uglavnom zemljane. Očekuje vas veliki spust s Romanije a potom uspon do Ravne planine i Jahorine, pametno rasporedite snagu. Kilometri trke nisu označeni pa se morate strogo pridržavati službeno označene staze i izbjegavati prečice i staze bez markacije. Ovo je jedina trka od ukupno četiri čija staza doslovno prolazi kroz i preko cijele Jahorine i penje se do njenog vrha Ogorjelica. Niko vam neće zamjeriti selfie sa vrha sa kojeg se pruža fantastičan pogled na Trebević, Treskavicu, Romaniju, Visočicu, Bjelašnicu.

• start: Romanija, 01. avgust, 07:00h

• cilj: Jahorina, Poljice

• dužina: 51 km

• + 2126 m

• - 1849 m

• okrepne stanice: 4

• vremenski limit: 15

• 1 ITRA bod

• broj učesnika: max 100

• startnina: 55 BAM/29 EUR (Link na mapu)

Ultra Trail

Prva bh ultra trail trka startuje iz Andrićgrada a zatim vas staza sa obale Drine vodi preko vrha Ivice, Sjemeća, Stjenica, Glasinca i Romanije do olimpijske Jahorine. Staza ima trostruku markaciju: planinarske oznake, privremenu markaciju sa svjetlosno reflektujućim naljepnicama i po potrebi oznake BH MAC-a koje upozoravaju na mjesta većeg opreza zbog blizine područja sa minama kako se učesnici ne bi udaljili sa staze. Za ovu trku trebate imati izvanrednu kondiciju, predhodno iskustvo u kretanju u planinskom okruženju i praćenju markacija te visok nivo samostalnosti. Trebaće vam prikladna obuća i odjeća za kretanje po šumskim zemljanim putevima ili planinarskim stazama kao i dodatna oprema koja se sastoji od čeone lampe sa rezervnim baterijama, spremnika za vodu, astrofolije, osnovnog kompleta prve pomoći, zviždaljke, mobilnog telefona. Iako su vremenske prilike za doba godine kada se održava trka povoljne, preporučuje se i oprema koja vas može zaštiti u slučaju kiše, vjetra ili niskih temperatura pogotovo u noćnim satima u višim predelima. Kilometri trke nisu označeni pa se morate strogo pridržavati službeno označene staze i izbjegavati prečice i staze bez markacije. 

Upotreba štapova je dozvoljena. Ukoliko se odlučite koristi ih, o istima morate voditi računa od početka do kraja trke jer organizator tokom trke na okrepnim stanicama ni na bilo kojem drugom mjestu na stazi neće preuzimati na čuvanje dodatnu opremu koju procjenite suvišnom. Na pola puta će vas čekati stanica s toplom okrepom i po želji vlastita vreća sa odjećom i obućom koju možete presvući. 

• start: Višegrad, 01. avgust, 00:05h

• cilj: Jahorina, Poljice

• dužina: 114 km

• + 4733 m 

• - 3411 m

• okrepne stanice: 7

• vremenski limit: 33 sata

• broj učesnika: max 100

• 3 ITRA boda

• startnina: 80 BAM/41 EUR (Link na mapu)

Šta još trebate znati

Na početku svake trke, organizatoru dajete startni višak opreme koji će vas potom čekati na cilju. Startnina uključuje sljedeće:

· startni broj,

· pomoć i okrepu tokom trke,

· majica za trčanje Salomon,

· elektronsko mjerenje vremena s uploadom u realnom vremenu,

· prevoz do starta (s Jahorine),

· obrok nakon trke,

· poklon bon za panoramsku vožnju do Ogorjelice.

Vremenske prilike za doba godine kada se održava trka su uglavnom povoljne. Prema podacima Republičkog hidrometeorološkog zavoda, prosječan broj dana s padavinama u julu je 10 dana, a u avgustu 6-9. Ovo je načešće pojava lokalnih pljuskova koji su praćeni grmljavinom, obilnim kratkotrajnim padavinama, a ponekad i sa gradom. Ovo je najveći rizik i potencijalna opasnost za ljetne mjesece, pogotovo u brdsko-planinskim predjelima gdje su lokalni pljuskovi i grmljavina intenzivniji zbog uticaja orografije. Minimalna temperatura u ranim jutarnjim časovima može se spustiti do 0°C kako se povećava nadmorska visina. Maksimalna temperatura u Višegradu je poslednjih godina u stalnom porastu i u ovom gradu se sve češće mjere najviše ljetne temperature pa je tako u 2014. godini maksimalna temperatura bila 38°C, a u 2013. i 2012. godini čak 42°C. U višim predjelima, apsolutno maksimalna temperatura je malo niža.

Ponesite još: 

· kačket, vizir ili maramu,

· kremu za zaštitu od sunca i vjetra,

· majicu dugih rukava/vjetrovku u slučaju loših vremenskih uslova u višim predjelima,

· malo soli, izotonik ili magnezijum, za svaki slučaj.

Tokom boravka na Jahorini možete izabrati hotelski smještaj, smještaj u vikendicama ili u besplatnom kampu koji će biti lociran u neposrednoj blizini hotela Bistrica. Kamperi će moći takođe koristiti toalet i tuševe u hotelu Bistrica a u dogovoru s osobljem, i njihove restoranske usluge. Za rezervacije u hotelima po povoljnijim uslovima, obratite se na info@jahorinatrail.com ili se prilikom rezervacije u hotelu prijavite kao učesnik trke na osnovu čega možete ostvariti dogovoreni popust.

Dovoljno dobro za share?

Jahorina Ultra Trail: Povratak prirodi i izazov za ljeto

Jahorinu uglavnom znate pokrivenu snijegom, a sad je vrijeme da vam je predstavimo zastrtu zelenim ćilimom, ukrašenim borovnicama, brusnicama, malinom, kupinom, jagodom, lincurom, kantarionom. Vrijeme je da upoznate njeno šumsko prostranstvo kojim se smjenjuju pojasi hrastovih, bukovo – jelovih i jelovo – smrčevih šuma te brdskog i gorskog javora, da u njenoj hladovini uživate u outdoor aktivnostima dok vam miris četinarske smole krijepi dušu, a svježa izvorska voda organizam. Vrijeme je za povratak prirodi i avanturu koja na olimpijskoj planini počinje 1. avgusta kada se po prvi put održava Jahorina Ultra Trail.

To nije obična trail trka. Riječ je o dvodnevnom događaju u okviru kojeg će se održati četiri trke. Staze kojima će se trčati povezuju Jahorinu sa drugim dijelovima BiH na način da je cilj svim trkama na istom mjestu na Jahorini dok je startni prostor na različitim lokacijama. Staze duge 10, 34, 51 i 115 km povezuju olimpijsku planinu sa Sarajevom, Romanijom i Višegradom i nude jedinstven doživljaj netaknute prirode, kulturno-istorijskog i graditeljskog naslijeđa. Svaka priča svoju priču i u jedinstvenom slijedu otkriva različite epohe, prirodne ljepote, znamenitosti poput Baščaršije, Kozje ćuprije, pruge uskog kolosijeka koja je spajala Sarajevo i Višegrad, lokalitete sa stećcima i arheološkim iskopinama, most Mehmed-paše Sokolovića, Andrićgrad. Na simboličan način staze oživljavaju nekadašnju tzv, „Carigradsku džadu“, koja je Bosnu preko Drine spajala s Turskom. Kroz simbol mostova, prije svega Kozje ćuprije koja se nalazi na jednom i višegradske ćuprije na drugom kraju staze, spojićemo različita predanja, legende, kulture i trkače u svoj svojoj različitosti.

Od ideje do cilja

„Vi ovdje imate slatke muke. Ne znate na koju biste stranu radije postavili stazu“, rekao mi je Alen Paliska, direktor ultra trail trke 100 milja Istre, prilikom njegove posjete Jahorini i uspona na njen najviši vrh. Na moj poziv je došao na Jahorinu kako bismo zajedno razmotrili mogućnosti za uspostavljanje staza a dva moguća koncepta su bila da staze trasiramo na samoj planini ili da planinu jednostavno stazama povežemo sa drugim lokalitetima i ultra trailu damo naglašenu turističku dimenziju. Kod prve mogućnosti nedostatak je to što kod dužih staza rizikujete da postanu jednolične ili da ih morate vrtiti u krug dok je prednost što su uspostavljanje, kontrola i nadzor nad ovakvom stazom organizacijski manje zahtjevni. Druga opcija je daleko komplikovanija, traži masovan angažman volontera, partnera, dobru logistiku, veća sredstva ali je i mnogo atraktivnija jer spajanjem više turističkih destinacija benefit ostvaruje više aktera. Mi smo se naravno odlučili za ovu drugu! U ovom slučaju, staze dobijaju dodatnu vrijednost jer prolaze kroz manje i nerazvijene zajednice koje same ne bi mogle postići mnogo u afirmaciji prirodnih ljepota kojima raspolažu, kreiranju jedinstvene ponude, promociji. Na ovaj način, uvezivanjem sa lokalnim partnerima, bili smo spremni ući u izazov i markirati 140 km staza kojima će se odvijati Jahorina Ultra Trail ali i koje će ostati trajno označene za planinarske pohode, biciklisičke staze, šetnje u prirodi.

Via Jahorina, Via Dinarica

Jasno vam je da smo na samom početku imali veliki cilj. U međuvremenu, ostvarili smo još veći. Staze koje smo prehodali zimus dva puta kako bismo napravili GPS zapise su vrlo brzo postale dio projekta Via Dinarica koji na makro planu treba postići isto ono što i mi na mikro: uvezati nerazvijene zajednice, promovisati njihovu outdoor ponudu, izgraditi i obnoviti planinarsku infrastrukturu i označenim planinarskim ili šetačkim stazama, odnosno  Zelenom, Bijelom i Plavom transferzalom, povezati sve zemlja bivše Jugoslavije i Albaniju. Kroz jedinstveni prostor Dinarida, Via Dinarica ima cilj da poveže „gradove i ruralne zajednice u regiji, poveća svijest o dobrim poslovnim običajima i zaštiti životne sredine, stvori turističku ponudu koja se oslanja na prirodne ljepote, tradicionalne proizvode i jedinstveno kulturno naslijeđe, kao i da poveže aktere u regiji u svrhu održivog ekonomskog razvoja“. Great minds think alike, zar ne?    

  

Staze koncipirane prema željama učesnika

Kada je trebalo osmisliti staze koje bi bile zanimljive trkačima iz BiH a posebno onima iz inostranstva, pokušala sam razmišljati kao oni i trasirati ih tako da zadovoljim njihova očekivanja. Mnogi moji prijatelji dođu u posjetu Sarajevu i ne stignu otići do Jahorine ili obrnuto a imali su u planu i jedno i drugo. Kroz Midi Trail koji počinje na Baščaršiji i završava na Jahorini, dali smo idealno rješenje kombinujući trčanje kroz stari dio grada, divljinu koja se nalazi u njegovoj neposrednoj blizini i planinskim stazama koje s Pala vode do Jahorine. S druge strane, Ultra Trail povezuje dvije turističke destinacije, Andrićgrad i Jahorinu između kojih su skriveni krajolici izuzetne ljepote. Maxi Trail spaja dvije planine, Romaniju i Jahorinu, između kojih je samo par kilometara asfalta, a sve ostalo su stazice kroz šumu, grebenom, proplancima i zemljanim putevima. Najkraći Mini Trail je kružna staza i namjenjena je trkačima koji vole sprint, brze staze ali i početnicima, rekreativcima koji vole boravak u prirodi. Lagana je zbog čega smo na ovoj stazi uveli i posebnu kategoriju „Porodica“. Uz trajnu markaciju, sve staze će biti označene i privremenom markacijom, tačnije zastavicama koje će trkačima olakšati kretanje u prirodi i uslovima smanjenje vidljivosti, odnosno, tokom noći.

Bezbjednost učesnika

GPS zapisi svih staza su dostavljeni BH MAC-u, agenciji koja se bavi deminiranjem i uklanjanjem eksplozivnih sredstava kako bi nam potvrdili da su staze bezbjedne. Sa njihovim izviđačima je dogovoreno da će par dana prije održavanja trke izaći teren i po potrebi određena mjesta dodatno označiti ukoliko smatraju da postoji i najmanji rizik da bi se neko mogao udaljiti sa staze i približiti iole rizičnom dijelu. O sigurnosti trkača na stazi tokom trke brinuće pripadnici Gorske službe spašavanja dok će lokalna policija osiguravati određene dijelove staza koji prolaze kroz veća naseljena mjesta. Šumska gazdinstva koja djeluju u okviru Javnog preduzeća Šume Srpske nam na raspolaganje stavljaju mehanizaciju, terenska vozila kako bi uredili staze i u svakom trenutku lako i brzo imali pristup svim njenim dijelovima. Svaka staza će imati svog koordinatora a svaki učesnik broj telefona koordinatora svoje staze. U slučaju da vam bilo šta zatreba, znaćete koga trebate zvati.   

Šta vas čeka na prvom izdanju Jahorina Ultra Traila

Tokom boravka na Jahorini, možete koristiti hotelski smještaj, smještaj u vikendicama ili u kampu koji će biti lociran u neposrednoj blizini hotela Bistrica u kojem ćete moći koristiti tuševe, toalet i restoranske usluge. Zbirno mjesto je Jahorina sa koje će organizator učesnicima obezbjediti prevoz  do startnih lokacija. Na startnim lokacijama trkače očekuje razgledanje, posluženje i tehnički sastanak s koordinatorom staze. Trke počinju prema utvrđenoj satnici i odvijaju se unutar vremenskog limita koji ostavlja dovoljno vremena da svako kombinujući trčanje i hodanje uspješno stigne do cilja. Satnica je sačinjena na osnovu projekcije prema kojoj bi prvoplasirani na svim stazama trebali pristizati u cilj već u popodnevnim časovima. Dužinom staza učesnike čekaju bogate okrepne stanice a u cilju pita/ćevap/baklava party. Uz podršku kompanije GMS-Sport iz Viteza, svi učesnici u startnom paketu dobijalju tehničku majicu za trčanje sportskog brenda Salomon. Organizator trke je takmičarima obezbjedio  besplatnu panoramsku vožnju šestosjedom do vrha Ogorjelica sa kojeg mogu uživati u pogledu na Trebević, Treskavicu, Romaniju, Visočicu, Bjelašnicu. A tu su i singl ili tandemski skokovi paraglajderom, vožnja kvadom, organizovane biciklističke ture ili branje borovnica.   

Trčanje i trail u BiH

Trail trčanje je aktivnost na otvorenom koja u BiH privlači sve više rekreativaca i sportista pa je tako od nedavno formirana grupa Trail Running BiH, kao neformalna grupa trkača za promociju i razvoj trail runninga u našoj zemlji. S obzirom da trčanje generalno postaje sve popularnije, veliki broj vježbača praktično kroz trail spaja potrebu za rekreacijom i boravkom u prirodi. Za ovu aktivnost u Bosni i Hercegoini ne morate putovati daleko od kuće jer se prve planinarske staze, čobanski puteljci ili šumski putevi nalaze par kilometara van grada. U cilju promocije staza i trail trčanja, Jahorina Ultra Trail priprema druženja s trkačima i gostima, nagradne igre, a blog Trčim jer štrčim vam uskoro kroz mini reportaže predstavlja sve četiri staze jahorinskoh ultra traila.  

Tijelo u pokretu - Emisija Točak, bht1, maj 2015

Trčanje u grupi: il` voliš, il` obožavaš

Bilo da ste početnik koji se bori sa svojim prvim pretrčanim kilometrima ili rekreativac koji se sprema za prvu trku na 10 km, iskusan trkač koji želi popraviti lični rekord na polumaratonu ili veteran koji će uskoro trčati pedeseti maraton, fizička aktivnost će vam svakako više prijati ukoliko je povremeno ili redovno praktikujete u grupi. Treninzima se nećete radovati samo zbog osjećaja zadovoljstva koji se javlja usled vježbanja već i zbog povezanosti s grupom s kojom dijelite svoje uspjehe, iskušenja i napore. Upravo zbog grupne kohezije ili osjećaja zajedništva koji su članovi međusobnim uticajima razvili, nerijetko, veliki broj trkača postaje članom trkačkog kluba, škole trčanja ili se pridružuje neformalnoj grupi koja zajedno trenira na određenoj lokaciji ili u dogovorenim terminima.