utorak, 2. lipnja 2015.

Trčanje u grupi: il` voliš, il` obožavaš



Bilo da ste početnik koji se bori sa svojim prvim pretrčanim kilometrima ili rekreativac koji se sprema za prvu trku na 10 km, iskusan trkač koji želi popraviti lični rekord na polumaratonu ili veteran koji će uskoro trčati pedeseti maraton, fizička aktivnost će vam svakako više prijati ukoliko je povremeno ili redovno praktikujete u grupi. Treninzima se nećete radovati samo zbog osjećaja zadovoljstva koji se javlja usled vježbanja već i zbog povezanosti s grupom s kojom dijelite svoje uspjehe, iskušenja i napore. Upravo zbog grupne kohezije ili osjećaja zajedništva koji su članovi međusobnim uticajima razvili, nerijetko, veliki broj trkača postaje članom trkačkog kluba, škole trčanja ili se pridružuje neformalnoj grupi koja zajedno trenira na određenoj lokaciji ili u dogovorenim terminima.


Energija grupe

 



Svaka grupa je jedinstvena jer su je kreirali pojedinci unoseći u nju svaki nešto svoje specifično. Zbog višestrukog djelovanja jednih na druge, grupa je rezultat stalne razmjene uticaja i pojedinca na grupu i grupe na pojedinca. Pripadnost trkačkoj grupi nam je važna jer zadovoljava potrebe nas kao društvenog bića*. S članovima grupe se osjećamo slobodo da pričamo o trčanju jer su prijatelji koji su van te grupe nespremni na razgovor o treninzima i ne dijele istu strast prema trčanju kao mi. 

Povezujući se s drugim članovima grupe, uzajamno se podržavamo i pomažemo te su treninzi iskreno zadovoljstvo uz koje se napori lakše savladaju. Grupna kohezija takođe pomaže u istrajnosti i motivisanosti pa je mnogo manje početnika koji od trčanja odustaju ako su članovi kluba, škole ili ekipe za trčanje. Grupa ostvaruje svoj uspjeh samo kada svi njeni članovi stignu do željenog cilja pa se zbog toga svi brinu o svima.





Mima Vasić, članica ARK Rekreativci Tuzla: Priprema za prvi polumaraton počela je kroz školu trčanja zajedno s ostalim djevojkama i momcima gdje se kao ključ uspjeha pokazao timski duh i energija koju nosi cijela grupa. Nije to samo pretrčanih 21 kilometar nego i zajedničko rješavanje kriznih momenata, bodrenje, suze, osmijesi, naprosto emocije koje su sastavni dio tima.  (s lijeva na desno: Ajla Huremović, Miranda Bartulović, Mima Vasić, iza Mime Mubina Mehmedović) 


Dinamika grupe



Međutim, nekada se zbog drugih obaveza i planova jako teško uklapati u termine koje grupa definiše. Ili jednostavno, imamo naviku da povremeno svoje treninge trčimo sami u tempu koji nama prija, terminu koji smo uspjeli izdvojiti za vježbanje i u tišini uživati u aktivnosti. To ne znači da nemamo potrebu da se osjetimo dijelom šire trkačke zajednice ili specifične trkačke grupe. Danijela Karać, joga instruktorica kaže da se za svoj prvi polumaraton spremala sama jer joj je teško bilo pratiti termine škole trčanja Trkačko rekreativnog kluba Banja Luka i dodaje: „Ali ono što mi je značilo je to što sam osjetila da sam dio te ekipe i ta energija me držala do same ciljne kapije. Kad god sam bila u prilici, priključila sam se zajedničkom treningu da se „napijem“ energije zajedništva i podrške“.
 

Ekipa za trčanje





Mnogo je faktora koji članove jedne grupe drže na okupu a jedan od najvažnijih je osjećaj zajedničkog identiteta. Sve je više primjera trkača koji su na osnovu učestalih grupnih treninga odlučili osnovati neformalnu grupu trkača, nastupati pod zajedničkim imenom, kreirati svoj logo, zaštitni znak, kroz kontribuciju članova grupe ili sponzorstvo obezbjediti jednoobraznu opremu za trčanje.




Osim zajedničkih treninga, njima su i zajednički nastupi na trkama prilika da putuju, druže se i stiču nova prijateljstva. 

Nerijetko se takve grupe povezuju sa sličnim grupama iz drugih gradova pa se kroz druženja i zajedničke nastupe na trkama učvršćuju veze među članovima ali i ljubav prema trčanju (Zagrb Runners i Belgrade Urban Running Team). Grupe se formiraju prema preferencama, neko više voli cestovno, neko trail trčanje (Ultra Trkač Srbija), dobi članova (Gimnazijalci maratonci), naselju ili gradu u kom članovi treniraju (Bijeljinatrči rekreativno), ciljevima i programu treninga (Šašavi ultraši).



Maja Isović, novinarka portala Buka i finišerka Banjalučkog polumaratona: Podrška trenera koji su uvijek bili tu je veoma značajna, ali ne smije se umanjiti značaj podrške osobe koja trči s vama. Ta osoba je vaš saborac, tu je da vas ohrabri, pruži vam ruku. Svakome bih preporučila timsko pripremanje za polumaraton. Tada budete svjesni činjenice da niste sami, da drugi sa vama dijele sreću i bol i ono što je najvažnije da vi to možete istrčati.

(s lijeva na desno: Gordana Drobnjak i Maja Isović)

  
* Outdoor magazin Hrvatska

Foto: Zagreb Runners, Belgrade Urban Running Club, Adnan Bubalo, Ultra trkač Srbija, Ajla Huremović, Banjalučki polumaraton

© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.

Nema komentara:

Objavi komentar