O jedinom bh maratonu i trkačkim furkama

Marathons will take you places 

Klaus Westphal, Hartmann Stampfer, Giuseppe Raguso i Unto Peltoniemi su članovi Country Cluba, udruženja maratonaca koji imaju ludu furku da svoje finišerske medalje osvoje trčeći maratone i ultramaratone u što više različitih zemalja svijeta. Na njihovom sajtu postoji lista zemalja koje su odobrene od strane Kluba i zadovoljavaju postavljene kriterije. Svaki član udruženja može tražiti reviziju i inkluziju neke nove zemlje koja u datom trenutku nije na spisku. Ako trče trku koja prolazi kroz više zemalja, samo se jedna može računati u profilu učesnika. A na toj statistici, član i ujedno predsjednik udruženja, John Wallace, prednjači sa 125 zemalja u kojima je istrčao bar jedan maraton dok je drugi po plasmanu Klaus Westphal sa 100 zemalja koje je posjetio da bi svojoj kolekciji dodao još jednu finišersku maratonsku medalju. Jedna od tih 100 zemalja je i Bosna i Hercegovina koja se zahvaljujući maratonu „Stazama Branka Ćopića“ koji organizuje Atletski klub Sloboda iz Novog Grada, spada u listu zemalja koje imaju maratonsku trku. Upravo na ovoj trci sam upoznala četvoricu maratonaca sa početka teksta i saznala za njihovo neobično udruženje.

Klub 100 maratona 

Na jedinom bh maratonu, sam imala priliku uz ove neobične maratonce upoznati i družiti se sa Knežević Dragom, Todorović Nedeljkom, Jovičić Draženom i Mićić Srećkom iz Kluba 100 maratona. O kakvom je klubu riječ i kako se postaje njegovim članom govori vam sam naziv udruženja. Konačno upoznah i Milanović Zarija koji je samo u 2014. godini istrčao 55 maratona pri tome da je ovaj posljednji, jubilarni, organizovao na svoj 55. nođendan uz podršku svoje porodice. 27. decenbra, prijatelji trkači su trčali u njegovu čast 21 ili 42 km na trkama na kojima nije bilo startnina a svi takmičari su dobili učesničku majicu. Sve fora za forom, zar ne? 

 

(Maraton trčali i grah kusali: Nedeljko Todorović, Sanja Kavaz, Drago Knežević) 

Snobizam u nas trkača 

 

Osim super cool klubova i maratonaca koje ovim blogom predstavljam, a koje sam upoznala na prvom i jedinom bh maratonu, želja mi je i da ukažem na jednu pojavu karakterističnu za bh društvo a koja se reflektuje i na nas trkače. Kod nas je praksa da školska djeca idu na ekskurziju u Crnu Goru, Srbiju, Hrvatsku a da im prije toga nismo pokazali Maglić, Visočicu ili Buško jezero. Isto tako, domaći trkači se polomiše da odu negdje vani da donesu medalje s trka iz Hrvatske, Srbije ili sa Ljubljanskog maratona jer on je "Must Do" a da pri tome nisu ni pomislili potrčati i podržati manje domaće trke kojih je sve više. Jeste da one nisu tako cool kao ove velike trke, ali učešće na njima predstavlja podršku razvoju bh trkačke zajednice, doprinosi popularizaciji trčanja u BiH, odaje priznanje ljudima koji ulažu veliki trud i energiju da proizvedu nove trkače i organizuju trke na kojima će okupiti one koji vole ovaj sport. 

Upravo takva je ekipa iz AK Sloboda. Organizuju maraton, ultramaraton samoprevazilaženja i uskoro po prvi put i trail trku! Tačnije, u subotu 27.09.2015. godine, trči se Trail Novi Grad! Staza je i za trkače početnike ali i za one koji vole sprint trke u prirodi. Geostrateški, Novi Grad ima sjajnu lokaciju jer mu je blizu Hrvatska, dobra veza i autoput ga spaja sa Srbijom i zato je na njihovim trkama uvijek više ino trkača nego domaćih! Moja želja je da na bh trkama bude sve više domaćih trkača i da se nećemo utaboriti kao što se tabore u skupštinama pa doživljavati trke kao „naše“ i „njihove“. Ne trči se samo u Sarajevu i Banjaluci! Sve više je trkača i u Zenici, Tuzli, Bijeljini, Kozarskoj Dubici, Livnu, Bihaću! Aman zaman, zemljaci, kupujmo i trčimo domaće! 

   

(Vlado Selec, direktor Banjalučkog polumaratona, podrška svima)

  

   

(Nina Montgomeri, polumaraton u 6. mjesecu trudnoće)