Sarajevski polumaraton: kad je trka više od trčanja

Prije dvije godine sam u Sarajevu istrčala svoj prvi polumaraton. Tu je sve počelo.

I prvi, i drugi, i treći put, staza mi je jednako lijepa. Prošla sam tim ulicama hiljadu puta ali su na dan polumaratonske trke, kada se saobraćaj zatvori kako bismo njima protrčali, potpuno drugačije. Samo naše. Tad nema bezličnosti među učesnicima u saobraćaju, otuđenosti u mimohodu, odsutnosti u prolazu, nema buke, izduvnih gasova. Iako se ne poznajemo svi međusobno, to što  trčimo nas spaja toliko da u susretu jedni drugima dobacujemo riječi podrške, nabacujemo otvorene dlanove za pozdrav, aplaudiramo sebi i drugima, dijelimo osmjehe svima redom. Publike duž gradskih ulica nema puno, a i oni što su se zatekli vani, zbunjeni su i ne razumiju da osmjeh i aplauz podrške ne koštaju ništa a znače mnogo.

210 km za 4.152 KM

Ovogodišnji Sarajevski polumaraton za mene lično ima posebnu vrijednost jer se uz njega vežu dvije nove aktivnosti koje ga čine još sadržajnijim a trčanje kao oblik rekreacije još smislenijim. Prva je humanitarna akcija „km za KM“ koja je okupila nas 10 trkačica spremnih da uz treninge i zezanje uradimo i nešto korisno za druge. Prodavale smo kilometre koje ćemo trčati na Sarajevskom polumaratonu kako bi prikupile novac za pomoć školama u poplavljenim područjima. Poplave su davno bile i prošle, međutim pomoć u neka mjesta još nikada nije stigla. Ili je stigla elementarna a razmišljajući da su obrazovanje i sport najmanje važni onima koji bi prvi trebali pomoći jednako svima, odlučile smo se prikupljeni novac usmjeriti upravo u tom pravcu. Za 21 dan koliko je trajala akcija prikupile smo 4.152 KM i dosta donacija u opremi i školskom priboru. Po ovoj računici, svaki naš pretrčani kilometar je u prosjeku vrijedio 20 KM - dakle, ovog puta, nismo trčale džaba!

Pejsmejkeri šmekeri

Ono zbog čega sam na dan trke bila posebno uzbuđena je iskustvo pejsovanja koje sam podijelila sa iskusnim pejsmejkerima čuvenog Belhospice tima sa Beogradskog maratona, Milošem Lazićem i Draganom Ćirićem. (Dragan je ujedno i gost bloger jer je ova objava zajednički osvrt na trku.) Iskreno, ja sam se u početku 21. septembru radovala jer sam željela popraviti lični rekord s obzirom da na toj stazi mjerim progres. Zajedno sa NGO Marathon Sarajevo, Navigo sistemom BiH i Garmin Srbija, sam pripremala opremu za trku i planirala da zadatak pejsovanja povjerim nekom drugom. Međutim, vremenom sam postajala sve zainteresovanija za novo iskustvo te na kraju odlučila prihvatiti se nove uloge jer dovesti druge do željenog cilja je mnogo ljepše od obaranja ličnog rekorda. Moju sreću je najbolje dokumentovao Dragan Ćirić, zvani narednik Zeka u kratkom videu snimljenom neposredno pred početak trke. 

Kao pejsmejker početnik nisam poštovala pravila koja pejsovanje nalaže. I sama bih sebi objektivno dala, ne baš najlošiju ocjenu, ali recimo, dvojku. S obzirom da sam poznavala većinu trkača koji su planirali trku završiti u vremenu 2:15, bila sam im i motivator i vodič kroz stazu najavljujući šta nas čeka, kolika je uzbrdica ispred nas, gdje su okrepne stanice, slikala ih u trku. To profi pejsmejker ne radi jer je on tu da hladne glave jednoličnim tempom istrči svoju trku kao lokomotiva na koju će se vagoni kačiti ukoliko ga mogu pratiti. Sjećajući se svog „skidanja mraka“ na istoj stazi, bilo mi je važno da „moja ekipa“ ima podršku i da se na stazi osjećašto ugodnije. U jednom trenutku sam osjetila da oni mogu i brže od tempa koji smo držali. Sjetila sam se Dejvida Kolića koji je meni i grupi trkača bio pejsmejker na istoj stazi i doveo nas do cilja više od 3 minuta ranije. Ni to se ne radi ali te oni koji su trčali s tobom vole i pamte do kraja trkačke karijere jer si im pokazao da mogu bolje nego što su procjenili. Tako sam i ja ubrzala svoju gupu, tačnije jedan njen dio koji je stigao minutu ranije dok su ostali pristizali u željenom vremenu.

I Dragan je na cilj uranio dok nam je pejsmejkerski obraz osvjetlao nevjerovatni Miloš koji je kroz ciljnu kapiju protrčao tačno u planiranom vremenu, 1:45:00. Što su ti iskustvo i trkački staž!

Više od trčanja

Dodatna vrijednost mog ovogodišnjeg polumaratona u Sarajevu je to što je par meni dragih osoba uspješno završilo svoju prvu trku. Neke od njih sam direktno odvela na prvi trkački trening, neki su čitali moje tekstove i, kako su mi rekli, odvažili se trkačkim korakom preći 21 km, a neki su odlučili početi trčati nakon što sam im uporno mjesecima ispod balkona protrčavala ujutro, u podne i naveče. Posebnu radost mi donose pozdravi, slikanje i lično upoznavanje sa trkačicama i trkačima sa kojima sam „friend“ u virtuelnom svijetu. A pozdravljali smo se i na stazi, i na Baščaršiji gdje veliki broj njih voli ići zbog ćevapa, i na Vrelu Bosne gdje ih ja volim odvesti da pobjegnemo od tih istih mljevenomesnatih zalogajčića. Osim toga, na moju veliku radost, neposredno pred trku je stigao Adidasov sponzorski paket pun opreme za trčanje pa mi sad sređivanje za trku pada lakše nego za izlazak. Model Glide Boost trenutno testiram tokom priprema za svoj prvi maraton. A da bih se spremila za njega, izračunala sam da ću u njima istrčati cca 550 km. To vam je kao udaljenost od Sarajeva do Ljubljane do koje ću i otići da istrčim i ta dodatna 42. 

Riječ gosta blogera: Dragan Ćirić Zeko

Sarajevski polumaraton sam trčao prvi put prošle godine i to je bila ljubav na prvi kilometar. Iako sam i prošle godine bio pejser (doduše, nezvanično da dokažem drugarici da može da trči ispod 1:50, jer nije verovala u sebe), shvatio sam da mi konfiguracija staze vrlo odgovara. Pored toga, uleteti usred trke u Olimpijski stadion, pa spustiti se kraj reke i trčati Kozjom Ćuprijom gde ti se uzbrdo čini kao nizbrdo je poseban doživljaj. Kad se to sabralo sa sjajnim društvom sa kojim sam putovao, znao sam da ću se vratiti i ove godine, a sad znam da će mi ovo biti ona jedna od obaveznih trka u toku godine.

Ove godine  sam trčao po Sanjinom pozivu u ulozi zvaničnog pejsera na dva sata. Iako sam se malo pribojavao ove uloge zbog povrede kuka koju sam imao, dobro odrađeni treninzi pripreme su mi ulili sigurnost da ću moći da dobro odradim posao, tj. da ću trčati dva sata bez problema kao što je bilo i na Beogradskom maratonu. Poput Sanje, završio sam trku pre predviđenog vremena. Naime, nisam imao stalnu grupu koja me je pratila, već su ljudi trčali sa mnom po par kilometara, a onda bi shvatili da mogu brže pa bi me ostavljali samog, te sam ja kupio novu grupu ljudi. I tako u krug, a svi veseli i dobro raspoloženi, i u priči i šegi sam prestajao da obraćam pažnju na pejs na garminu te smo trčali brže od predviđenog vremena. Drugi razlog su naravno bile devojke na trci. Sve lepe i brze, u trenutcima kad sam ostajao bez grupe i kad sam mogao da obratim pažnju na njih, pa kako ne ubrzati za njima i tražiti im broj telefona?

I tako stigoh na cilj nešto ranije.

No, i pored ovog kiksa, moram reći da je pejsovanje na neki način uspešno završeno, pošto su me na cilju dočekali svi oni koji su trčali sa mnom delove staze, razmenili kontakte samnom, slikali  se i zahvaljivali. I u tome je, po meni, najveća draž pejsovanja (pošto na 90% trka na koje odlazim, ja pejsujem nekog), kada vidiš sreću na licu nekoga kome si pomogao da postigne cilj koji je postavio sebi.

I za kraj ću samo još reći - Sarajevo, vidimo se na polumaratonu 2015.

Trail trčanje za početnike

Wine Run: Parenzana Magic

Lakje bi povirovala nekemu ki bi mi reka prije 20 let da ću teć 100 milja Istre, nego onemu ki bi mi reka prije 6 miseci, da ću tamo teć maškaranu trku. Nisan nešto posebno bila oduševljena ni vinskim trkama sve dok Sportsko društvo Trickeri iz Pazina nisu odprli pozive za prijave na trku nazvanu Parenzana Magic. Povidah sebi: A, čuj stara, poziv u Istru se ne odbija, pogotovo kad triba teć u prirodi, Europska unija plaća startninu, a vinarije za pit. Tvoje je da najdeš kumpaniju, spakiraš se i greš! Kumpaniju najdoh u Beogradu ali tribalo je još nešto prontati prije pakiranja: načiniti maškaru koja je po preporuci organizatora tribala biti u eno/gastro domeni.

Lakje bi – lakše bih, nekemu ki – nekome ko, 20 let – 20 godina, teć – trčati, onemu ki – onome ko, maškaranu – kostimiranu, odprli – otvorili, povidah – rekoh, da najdeš kumpaniju -  da nađeš društvo, greš – ideš, tribalo – trebalo, prontati – pripremiti, načiniti maškaru – napraviti kostim

Tek i maškare

Fešta za mene počinje već u tom dilu štorije, jer je tribalo pensati za odgovarajuću maškaru! Uz skicu, tehničke i estetske zahtijeve koje maškara triba zadovoljit, gren poli Adnana Hajrulahovića Haada, dizajnera iz Sarajeva koji je od skora pokrenia proizvodnju sportske odjeće. Kapili smo se u par rići, a onda je on uz pomoć svojih saradnica pripremia maškaru od Dryfit materijala koja je nadmašila sva moja očekivanja. Teć, takova maškarana, donilo mi je zabavu kao dimenžiju ka često ne bude na tekačkim manifestacijama a zabavni sadržaji su bili ti ća su orgnizatori želili naglasiti.

dilu štorije – dijelu priče, pensati – smisliti, maškara – kostim, gren poli – idem kod, kapili – razumjeli, rići – riječi, takova maškarana - tako maskirana, ća – šta

Parenzana Train

Parenzana Magic je vinska trka koja se tekla u 4 različite dužine: ultramaraton od 68 km, maraton od 42 km, polumaraton i štafeta koja se tekla na dužini od 20 km. Trka je organizirana kako bi se svima onim ki teču, promovirala turistička ponuda unutrašnjosti Istre i u široj javnosti afirmirala ideja o oživljavanju uskotračne pruge kojom se teklo a koja je od 1902.  pa do 1935. godine spajala Poreč sa Trstom. Trke na 20 km su počinjale u Grožnjanu, mjestašcu izdignutom visoko znad brigova ki sa te visine izgledaju kao patchwork načinjen od livada i vinograda. Maratonci su krenuli teć iz Buja, a ultraši iz Portoroža, ča cilemu projektu daje međunarodni karakter. Sve trke su finivale u Livadama, mjestu poznatom po otkupu skupocijenih tartufa.

se tekla – se trčala, znad brigova - iznad brežuljaka, ki - koji, ča cilemu – šta cijelom, finivale – završile

Tek i fešta

Mužičisti i orkestri duž Parenzane i ljubazni volonteri na okrepnim stanicama vam se u takovemu ambijentu čine kako šumske vile i vilenjaci ki su tu da van u potpunosti ugode. Staza je lagana za teć, uglavnom strma i obradovalo me što je bilo puno učesnika ki nisu trkači, ali su došli oprobati se teć! Izvanredna motivacija bile su i okrijepne stanice koje su bile pune ića i pića: voda, izotonik, vina, grickalice, pršut, sir, naranče, lubenice, banane. Na cilju još i slatkiši, namaz od ulika i tartufata. Ručak,oficijelni zabavni program, kažin, proglašenje pobjednika, a onda svi svojim hižama siti, neki nacvrcani, kuntenti. Na nekim trkama u prirodi se prosto obradujete cilju kao najrođenijem, a na nekim vam je žao kad rivate do njega jer magija koju trčanje daje po bajkovitim predijelima finiva. Baš takova je i Parenzana Magic! Virujen da na stazi ni bilo učesnika ki sve ovo ne bi ponovia! I ja  sa njima, samo slijedeći put na dužoj stazi jer je meni 20 km Parenzane malo.

mužičisti – muzičari, takovemu – takvom, ki su tu - koji su tu, van – vam, ulika – maslina, kažin – ludnica, hižama – kućama, kuntenti – zadovoljni, rivate – stignete, finiva - nestaje, baš takova – baš takva, virujen – vjerujem, ni bilo – nije bilo

NAPOMENA AUTORA: Tekst je pokušaj da prenesem duh čakavskog narječja kojim se u Istri govori, da razigram vašu intelektualnu znatiželju te da slavimo jezičke specifičnosti. Ne garantujem u stopostotnu ispravnost korištenih izraza, Istrijani, ne ljutite se ako nisan mnogo fulala!

Foto album: Flat is Boring - Parenzana Magic (photo by Zoran Sipche)

Parenzana Foto album by Trickeri

Parenzana Magic Wine Run Video by Ivan Cvirn/Blenda doo

1 km za 1 KM

Inicijativa „km za KM“ okuplja bh trkačice koje će 21.09.2014. godine trčati Sarajevski polumaraton. Cilj nam je da skrenemo pažnju na rekreativno trčanje, omasovimo žensko trčanje, promovišemo trkački altruizam, napravimo dobar zabavu i prvenstveno pomognemo po jednu školu iz poplavljenih područja FBiH i Republike Srspke i to tako što ćemo od prikupljenih sredstava pomoći obnovu bibliotečkog fonda ili nabavku rekvizita za fiskulturnu salu.

Ko su članice 

Nermina Delalić Grierson, Sarajevo

Kristina Šešlija, Istočno Sarajevo

Jovana Glušac, Banja Luka

Neira Odobašić, Sarajevo

Elma Pašić, Sarajevo

Alma Bašić, Sarajevo

Nives Vobornik, Sarajevo

Jasmina Pekmezović, Sarajevo 

Edita Hajrulahović, Sarajevo

Sanja Kavaz, Istočno Sarajevo

Šta radimo

Tokom kampanje koja traje od 01. do 21.09.2014. godine trkačice će prikupljati sredstva tako što će svoje kilometre prodavati za konvertibilne marke – „km za KM“. Svi koji žele pomoći će moći kupiti 1 ili 21 kilometar za šta će im biti izdat račun. Konačan spisak sa imenima svih osoba koje su dale podršku kampanji uz donirani iznos biće objavljen na fb stranici „km za KM“ i blogu „Trčim jer štrčim“. Ukoliko želite da vam se objave samo inicijali ili pseudonim, izjasnite se za tu opciju prilikom kupovine.

Vremenski rok

Kampanja traje 21 dan – od 01. do 21.09.2104. godine!

Kako nas kontaktirati

Ukoliko želite učestvovati u kampanji, kontaktirajte nas direktno tako što ćete se javiti bilo kojoj od članica inicijative putem Inboxa.   

21 dan i 21 kilometar su pred nama!

Moja pripravnička planinska trka: Risnjak 2014

Moja pripravnička trail trka je došla iznenada, ali u pravo vrijeme. Već duži period sam bila u tranziciji sa cestovnog na brdsko trčanje, upoznavala staze i puteve po planinama oko Sarajeva, vozila biciklističke brdske ture i vrebala dobru priliku za prvo učešće na trail trci. Na poziv Ultrasporta iz Pule, prijatelja bloga Trčim jer štrčim, odlučila sam se prijaviti na planinsku trku na Risnjaku gdje je 19.07.2014. godine održano 2. pojedinačno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju na duge staze. U ponudi su bile dvije dužine, 17,5 i 29,5km. Učešće i dobar rezultat na novosadskom noćnom maratonu su mi pomogli da bolje procjenim svoju trenutnu trkačku kondiciju i da se odlučim prijaviti na dužu trku. Međutim, vrlo lako se moglo desiti i da se precjenim, odnosno da podcjenim samu stazu jer dužina i kumulativna visinska razlika od 1775m o trail stazi govore jedno a tu su i drugi faktori koji su mi u trenutku prijavljivanja bili nepoznati. Izuzetno zahtjevni teren i podloga su iscrpili taman toliko snage koliko je trebalo da trku završim s osmjehom i uživanjem. Da je bilo još dva kilometra uspona, pripravnički trail bih možda završila četveronoške. 

Nacionalni park Risnjak

Risnjak je jedan od osam nacionalnih parkova Hrvatske. Nalazi se u Gorskom Kotaru, između panonskog i mediteranskog dijela hrvatskog kopna što ga čini idealnom lokacijom za odmor, pogotovo ako podjednako volite more i planine kao ja, blizu vam je i jedno i drugo. Istina, volim more i bacati pogled prema pučini ali nakon par dana primjetim da su svi na plaži i dalje okrenuti prema njemu a da ja gledam kontra prema brdu i pogledom istražujem šta po njemu raste, ima li kakva staza kojom se stiže do vrha ili divokoza da pase. Upravo iz tog razloga, odluka da godišnji odmor provedem u Istarskoj i Kvarnerskoj regiji koje su spoj ljepota Mediterana i Dinarskog gorja je definitivno bila pun pogodak.

Administrativni i turistički centar Risnjka je Crni Lug odakle je trka startovala a od kog su učesnici Horvatovom stazom dalje trčali prema dolini Lazac pa se ponovo peli na otvoreni greben Međuvrha i Snježnika.  Zatim se trčalo preko Cajtiga i Risnjaka a preko Medvjeđih vrata je išao spust u Crni Lug gdje je ujedno bio i cilj. 

Gorskokotarska friškeca

Možda je malo suludo ove godine pričati o ljetnim vrućinama ali je zaista bilo dana tokom jula kada je spas trebalo tražiti u planinama. Risnjak trail je pod vedrim i sunčanim nebom startovao u 10 časova. Već je bilo toplo a onda se zbog uspona i trčanja sa svom trail opremom temperatura podigla za par stepeni tako da sam u jednom trenutku htjela pobacati i štapove i kompresione čarape i kompresione helanke i ruksak s leđa. Međutim, nakon par kilometara penjanja, ugodna gorskokotarska friškeca mi je rashadila i tijelo i glavu i pomogla da se adaptiram na uslove ali i da sačuvam opremu i odjeću na sebi (a boga mi i čast). Sjenoviti šumski predjeli kojima vijuga staza pružaju ugođaj zbog kojeg je bilo lakše preći trail prepun kamenjara i krša koji je karakterističan za Gorski Kotar.

Naučene lekcije

S obzirom da je Risnjak Trail prva zvanična planinska trka na kojoj učestvujem i da sam izabrala težu stazu koja mi je bila apsolutno nepoznata, odlučila sam ne zapinjati kako znam već lagano stići do kraja. Na trci su bile četiri okrepne stanice na kojima sam ostajala vjerovatno duže od prosjeka zadržavanja ostalih trkača a ponajviše zbog sira i krekera kojima nisam mogla odoliti. Stajanja na stazi i uživanje u krajoliku su bili obavezni kao i fotkanje sa ostalima trkačima. Sad nakon uspješno završenog traila na Risnjaku, prenosim vam svoje iskustvo koje vam može pomoći prilikom prijave i učešća na vašoj prvoj trail trci.

Šta ponijeti na trku

Organizatori trail trka u raspisu će vas informisati o dužini staze, kumulativnom usponu, najvjerovatnije će ponuditi mapu terena kao i vertikalni prikaz staze kako biste se unaprijed upoznali sa njenom konfiguracijom te na osnovu svega navedenog, rasporedili snagu da biste trku završili što uspješnije. U raspisu će navesti i standarni paket obavezne opreme koji uključuje:

•       set prve pomoći
•       mobitel
•       pojas ili ruksak camelbag
•       bidon ili čašu za vodu na okrepnim stanicama
•       hranu, energitski gel ili pločicu.

Veoma često, posebno ako je riječ o ultrama ili trkama koje se održavaju u posebnim vremenskim uslovima, biće traženi i:

•      jakna za zaštitu od kiše ili vjetra
•    astrofolija
•    čeona lampa
•      zviždaljka
•      kapa.

Dodatna oprema

Osim navedene opreme, preporučujem nošenje štapova za penjanje koji će vam olakšati kretanje na usponima kojima je nemoguće trčati. Istina, na nekim dionicama ćete proklinjati što ste ih ponijeli jer će vam se učiniti suvišnim ali ćete na prvoj kozijoj stazi kojom bude išao trail biti srećni jer ste ipak donijeli pravu odluku. Izaberite karbonske jer su lakši a na dijelovima staze na kojim trčite i ne koristite ih, nosite po jedan u svakoj ruci ili oba pridržavajte objema rukama ispred sebe kako biste teret (koliko god on mali bio) raspodjelili i jednako opteretili obje strane. Ako su sklopivi, skratite ih i odložite u ruksak.

Dobro je imati zaštitnu kremu protiv sunca i vjetra, repilent, rezervnu odjeću. Ponesite magnezijum ili bar šaku morske ili kuhinjske soli kako biste spriječili dehidriranost ili grčeve.  Čim osjetite da bi se mogli pojaviti grčevi u nogama, biće dovoljno da uzmete prstohvat soli. (Na osnovu iskustva mnogih trkača, pokazalo se da je NaCl najbolje pomaže prilikom grčeva u nogama.) Ako ne znate tačno šta će biti na okrepnim stanicama, ponesite vlastitu okrepu u vidu energetskih pločica, gelova, izotoničnih napitaka i vode. Nekad se desi da organizatori u ovom segmentu škrtare. Zlu ne trebalo, ponesite toalet papira. Ja sam još nosila bivacin sprej, tablete protiv bolova i ruž za usne (nikad se ne zna koga na stazi možete sresti).

Iako vam možda većina nabrojanih stvari zapravo neće ni zatrebati, u planini ćete se osjećati sigurnije ukoliko nešto krene kako ne treba. Važno je da budeti svjesni rizika koje trčanje u prirodi nosi: korjenje, stijene, kamenje, sipar, kosine, usponi, voda, grane su prirodne prepreke preko kojih trebate preći i ostati neozlijeđeni. Međutim, ukoliko se desi da se ogrebete, padnete, uganete nogu važno je da kod sebe imate osnovni set prve pomoći.

Nabrojana oprema predstavlja dodatni teret koji trebate prvo uredno spakovati u ruksak kako biste u svakom trenutku znali gdje vam je šta i kako bi vam na dohvat ruke bile najpotrebnije stvari. Ukoliko trčite u paru ili sa ekipom i dogovorili ste se ići zajedno do kraja, teret možete rasporediti između sebe tako da ne nosite svi iste stvari. Međutim, dobro razmislite da li ćete koristiti ovu strategiju jer se može desiti da se druga osoba povrijedi ili odustane od trke i kod sebe zadrži dio opreme koja vam kasnije može zatrebati kao što su flasteri, magnezijum ili energetski gel.       

Šta ako se povrijedim?

Ukoliko se desi da se povrijedite, staće vam bilo ko i pružiti pomoć, podijeliti sa vama okrjepu ili pozvati gorsku službu spašavnja. Prilikom preuzimanja startnog paketa, dobićete kontakt brojeve osoba koje su zadužene za pružanje pomoći povrijeđenim učesnicima. Kao primjer dobre prakse sa Risnjaka istakla bih to da je na startnim brojevima bila kontakt lista s.o.s. ekipe, i to štampana tako da su, kad je zakačite na grudi, podaci okrenuti prema vama kako biste ih mogli lakše pročitati. Osim toga, na okrepnim stanicama takođe možete dobiti pomoć ili vas mogu autom prebaciti do starta/cilja ako ste odustali od daljeg trčanja. Preporuka je da ukoliko na bilo kojem dijelu staze odlučite odustati od daljeg takmičenja ipak pozovete organizatora i saopštite mu svoju odluku kako bi u svakom trenutku organizator znao koliko je još trkača na stazi te preduzeo neophodne korake ako do kraja vremena predviđenog za završetak trke ne prođete kroz ciljnu kapiju. Zbog toga je jako važno nositi ispravan mobilni telefon sa sobom sa napunjenom baterijom koju je bolje prištediti i ne koristiti trkačke aplikacije već stazu i vrijeme bilježiti satom sa GPS-om.    

Trail nije za njanjave

Dame koje žele trčati na trail trkama trebaju znati da planinska staza nije mjesto za dokazivanje džentlmenskih manira. Niko, pa najvjerovatnije ni partner, vam neće pružiti ruku uz neki uspon ili pomoći da siđete, osim ako ste se povrijedile. Trkačice koje sam vidjela na Risnjaku su samostalne, dosta njih je tešku stazu od 30 km trčalo bez društva i što me posebno iznenadilo, bilo je jako puno mladih djevojaka. Ukratko, trail trka nije za razmažene trkačice i trkače kojima odgovaraju samo optimalni uslovi za trčanje po ravnom ili na određenoj temperaturi. Ako niste jedan/jedna od njih, onda se uskoro vidimo na stazi!

Flat is Boring - Risnjak Trail 2014 - Photo Album

Powered by Ultrasport Pula, ovlašteni diler outdoor opreme Berg iz Portugala

Za dodatne informacije, e-mail: ultra.sport.pula@gmail.com   

Uskoro na blogu vodič za početnike u trail trčanju...

Flat is Boring - Maglić&Zelengora Photo Album

Flat iz Boring - Maglić&Zelengora - Photo Album

Potpuni doživljaj: Nacionalni park Sutjeska

Nakon što sam svoj plan za godišnji odmor iznijela dragom kolegi Rajku, inače dugogodišnjem planinaru i svjetskom putniku, uz smješak me je upitao: „A dobro mila, kako misliš to izvesti, uz pomoć Helikopterskog servisa Republike Srpske“. Stari je to šaljivdžija ali je komentar imao smisla jer sam namaštala sljedeće: obilazak Tjentišta i bicikliranje na Zelengori (Bosna i Hercegovina), kampovanje i trail na Trnovačkom jezeru (Maglić u Crnoj Gori), koncert Jamiroquaia u Budvi (CG), trail trka na Risnjaku (Gorski Kotar u Hrvatskoj) i par dana mora u Istri. Nijednog trenutka nisam posumnjala u realizaciju plana, trebalo se samo spakovati i krenuti, a prva destinacija je bilo Tjentište kojem je posvećen ovaj tekst.

Ćaskanje u trku

Iako Novosadski noćni maraton nije bio uvršten u moj lični kalendar trka za ovu godinu, na kraju sam ipak odlučila otputovati u Srpsku Atinu a razloga za to je bilo više. Prije svega, trebalo je moje jedino čedo odvesti da istrči neku kraću trku i izložiti je dobroj atmosferi kako bi se trajno kontaminirala trkačkim ludilom a noćna trka na Sunčanom keju, puno zgodnih i lijepih momaka i djevojaka i divan ugođaj su svojevrsna garancija da bi se to moglo i desiti! Dalje, bila je to izvrsna prilika da razbijem maler koji me pratio od Novosadskog polumaratona koji sam proljetos istrčala i nakon ciljne kapije se zakucala u „zid“. Osim toga, sama trka i druženje sa trkačima i trkačicama su uvijek dobar razlog da se pokrenem a pogotovo ako se dešava na divnom mjestu kao što je Novi Sad. Uz sve to, čula sam da polaznici škole trčanja iz Sarajeva idu organizovano a ja sam izgleda jedno od one djece koje ne zna reći „neću“ kad god ga pozovu vani da se igraju, tj. trče!

Brđanka u ravnici

Kao neko kome se svaki put uzdah otrgne kada se nakon uspona uz planinu ukaže kakav impresivan horizont i ko je iskreno zaljubljen u planinske masive, moram priznati da nisam uopšte ravnodušna ni prema vojvođanskoj ravnici! Beskrajno „volem“ šorove bačkih sela uz koje raste drveće sa krošnjama sa kojih otkidate plodove kao iz svoje bašte, vojvođansku kulturu pedalanja, zaprege i konjičke trke, šareniš i raznolikost njihovih tradicionalnih kostima, salaše i snaše, volem i bećare,  tamburice, hranu i Kürtőskalács koji sam jela u Monoštoru na festivalu i jedva čekam kad ću opet! A tu je i ono što iz te ravnice štrči, Fruška Gora, na koju se uvijek rado vraćam. Jeste da mi je ovo prva zvanična trka u Vojvodini ali moje noge su trčale ravnicom i ranije duž Dunava, somborskih kanala, ulica i ukrug somborskim hipodromom.

Umjesto na internetu, chatujemo na stazi

Prije početka trke srećem poznata lica, padaju pozdravi, zagrljaji, zajedničke fotografije. Već ranije sam odlučila da ću trčati u skladu sa trenutnim raspoloženjem te da neću praviti nikakve projekcije u vezi sa vremenom kojim želim da završim trku. Ali s kim ću trčati, nisam odlučila. Trka kreće i startujem sama. Moj recept za uživanje je trčati i ćaskati sa trkačima duž staze! Idealna prilika da se vidim sa što više osoba, da bar malo proćaskamo uživo jer se uglavnom družimo virtuelno, upoznam nove trkače i trkačice, skujemo kakav plan, razmjenimo mišljenja! Sreća da sam Gorana Vendlenera srela prije početka trke jer njega na stazi ne bih mogla stići ni na biciklu a baš mi je trebalo da čujem da prati moj blog i da mu se sviđaju tekstovi koje pišem.

Krstarenje stazom

Ubrzo nakon starta, trčim rame uz rame s Ivanom Simićem, (znate ga, Nacionalnost:trkač) ne pričamo puno, još uvijek se zagrijavamo i procjenjujemo tempo, komentarišemo uslove na stazi, prolazno vrijeme i lični plan za dužine koje trčimo, on maraton, ja pola. Nakon par kilometara ubrzavam i ostavljam Ivana i „kačim“ se trkačima iz udruženja „Zdravo trčanje“ iz Osijeka. Razgovaramo o fantastičnim stvarima koje rade u cilju promocije rekreativnog trčanja. S obzirom da pejsuju drugara koji prvi put trči cijeli maraton, ubrzavaju i ja opet nastavljam sama. Prestižem i ja, ali prestižu i mene. I prestižu i sustižu. A jedan koji me sustigao je i moj zemljak, Novljanin, Đoko Bursać koga vidim prvi put u životu ali mi trčimo zajedno i pričamo o AK Sloboda Novi Grad i ostalim važnim stvarima u životu kao da smo skupa pretrčali Ekvator! Fantastičan osjećaj! S obzirom da se polumaratonska i maratonska staza jednim malim dijelom razdvajaju, razilazimo se i ja sam opet sama.

PB uz čavrljanje

Tokom prvog dijela trke sam oprezna, pazim na prolazno vrijeme, procjenjujem i štedim snagu. Na pola staze vidim da sam „nenačeta“ i da mogu pustiti noge da me nose. Taman kad je trebalo, pristižu Rekreativci iz Tuzle, neformalna grupa trkača koja je veoma aktivna i prisutna na dosta trka u regionu. Kao da smo negdje u pabu i pijemo pivo, takvi su spika i smijeh! Idemo brzo, brže od onoga što sam ja planirala, a oni brže od onoga što smiju jer trče cijeli maraton i trebali bi se čuvati brzine. Iz tog razloga, nakon par kilometara odlučuju da uspore, a ja nastavljam istim tempom.                      

Onda se na 18. kilometru dešava nešto fantastično za moje trkačko samopouzdanje. Ne posustajem, prestižem sve redom i ubrzavam prema cilju. Prestižem čak i one koji su ranije na okretaljkama bili brži od mene za par minuta. U pravom trenutku ponovo se pojavljuje Đoko Bursać da me ohrabri kad sam mislila da neću moći spustiti lični rekord ispod 1:50. „Stisni zube sad“, to je rekao prije nego što smo se razišli kako bih ja utrčala u stadion i završila trku a on nastavio dalje maratonskom stazom da istrči sve isto još jednom!

1:48:59 je zvanično vrijeme kojim sam završila trku! Da sam bila svjesna da me manje od 2 sekunde dijelilo od jednocifrenog plasmana, mogla sam povući još malo! Ili više.. ili bar smanjiti s brbljanjem i zadati pravi tempo! Samo se u tom slučaju sad ne bih mogla osvrtati na ovako fine trenutake niti bih imala šta puno da vam ispričam, „ako me razumete“?! A i trebalo je sutra voziti nazad do Sarajeva, ovoga puta s lijepim sjećanjem na novosadsku trku! 

Flat is Boring - Jahorina Trail

Cijeli album pogledajte na sljedećem linku: Flat is Boring - Jahorina Trail

Čašu surutke, molim!

Piješ li whey? Uzimaš li suplementaciju? Moraš uzimati aminokiseline nakon jakih treninga! A magnezijum? Sve su to pitanja koja nam često upućuju drugi a koja vjerovatno i sami sebi postavljamo kako bi provjerili da li vodimo dovoljno računa o hidrataciji i suplementaciji. Izvjesno je da je uz redovnu i balansiranu ishranu svim vježbačima koji se treningom izlažu povećanim naporima potrebna suplementacija. Na nama je da izaberemo na koji način ćemo se suplementirati, tj. da li putem dodataka koji se kupuju u apotekama i specijalizovanim prodavnicama ili prirodnim putem, odnosno, namirnicama koje sadrže potrebne nutrijente u većim količinama. Ako ste pratili moje tekstove, onda znate da sam ja ovaj drugi tip jer izotonični napitak iz kućne radinosti za mene odrađuje posao. Stvar je izbora, ali smatram da laboratorijski izdvojene elemente spojene u kapsuli naš organizam ne prepoznaje kao prirodne i da često takvi suplementi donose više štete nego koristi.

Whey ili surutka

Umjesto toliko hvaljenog kupovnog „Wheya“ u koji se velika većina sportista zaklinje a koji je zapravo izdvojeni protein iz surutke u koji se uglavnom dodaje i sojin protein, ja se radije odlučujem za napitak koji kod gospa Dobrinke dobijem za „dž“, bajde, badava, besplatno ili gratis uz domaća jaja koja kupujem kod nje a koja nose kokoške, one što slobodno po dvorištu kljucaju travu. By the whey, kada ste taj prizor poslednji put vidjeli?

Vjerujem da najbolje stvari u životu nemaju cijenu. Tu spada i surutka kao prirodni izvor visokokvalitetnih proteina koji ćete često dobiti besplatno jer će ga domaćica u suprotnom prosuti ili nahraniti stoku njime. Surutka je nus proizvod koji ostaje proizvodnjom sira, odnosno koagulacijom kazeina iz mlijeka. A da se ja ne bih ponavljala jer su mnogi, stručniji odmene, o njenom značaju napisali već dosta, izdvojila sam samo neke njene karakteristike zbog kojih ćete se možda odlučiti ovog ljeta hidrirati i suplementirati baš ovih napitkom.

Bitne karakteristike

Prije svega, surutka:  

• Sadrži 16 kvalitetnih proteina, 8 minerala, 7 vitamina topivih u vodi, 23 esencijalne aminokiseline, 11 enzima.
• Obiluje elektrolitima, odlično hidratizuje tijelo, daje više energije pa je puno prikladnija od većine energetskih pića.
• Pomaže u brzoj obnovi ćelija.
• Pomaže izgradnju mišićne mase i oporavak mišićnih vlakana oštećenih napornim treninzima.
• Održava dobro zdravlje imunog sistema.
• Daje osjećaj sitosti tako što povećava nivo hormona koji koče apetit.
• Podstiče čišćenje organizma i odbacivanje nakupljenih otrova.
• Smanjuje stres i depresiju jer djeluje na smanjenje nivoa kortizola i povećanje nivoa serotonina.

Međutim, uprkos koristi koju dobijamo konzumiranjem surutke, postoje i negativne pojave do kojih može doći pogrešnom primjenom. Iz tog razloga, treba znati i sljedeće:

• Ne miješati surutku s mlijekom jer će kazein iz mlijeka usporiti apsorbciju njenih proteina.
• Ne pretjerivati u dnevnim količinama surutke jer prevelika dnevna doza ima diuretička svojstva.
• Ne zamjenjivati njom redovne obroke, posebno ne tokom dijeta i bez kontrole i nadzora doktora.
• Postoje osobe, doduše rijetke, koje imaju intoleranciju na surutku. 

"Rosa iz raja" ili surutka

S obzirom da nemamo na dohvat ruke kokosovu vodu koja je najkvalitetniji prirodni izotonik, možemo na listu najpoželjnijih, najkvalitetnijih a jeftinih namirnica uvrstiti surutku koja je karakteristična za našu ishranu i dostupna svima. 

Ukoliko postoji neko mjesto u gradu gdje služe surutku u čašama za koktel ili visokim čašama sa slamkom, pozovite me na druženje. Dolazim!