četvrtak, 24. listopada 2013.
Duh (ne)trkača u tebi
Trčanje, druženje sa trkačima, gledanje filmova i čitanje
knjiga o trčanju vas vremenom profiliše kao trkača. Na taj način izgradite svoj
stav o brojnim pitanjima koja okupiraju, skoro bez izuzetka, sve trkače. Šta
obući i obuti, kad i šta jesti, šta piti, kako, gdje i s kim trčati, koliko
puta - samo su neka od pitanja a knjige, blogovi, sajtovi, emisije, filmovi i
stripovi neki od medija putem kojih su autori pokušali podstaći raspravu i dati
odgovore na njih. Jedan od meni najorginalnijih je svakako strip „The Terrible and WonderfulReasons Why I Run Long Distance“ čiji autor je Matthew Inman, alias the Oathmeal.
Posebno mi je orginalno njegovo objašnjenje po kojem ne
udara trkač u tzv. zid prilikom fizičkog i mentalnog zamora već ga je „blerch“
ili debeli, bijeli anđelak koji je zapravo prokleta, lijena zvijer i koji ga
prati na trčanju uspio nagovoriti da odustane od treninga ili trčanja. „Blerch“
ili duh netrkača je vaš najveći neprijatelj. On je vaše drugo ja, ono koje bi
da ostane kući i uživa uz tv, poždere dva hamburgera i pomfrit, popije kolu
samo da bi podrignuo i napravio mjesta za parče torte na kraju.
Zarobljen je u vašem tijelu i do sad mu je bilo prilično
ugodno i ležerno dok ste bili u zoni komfora. Sad kad se lomite u želji da se
aktivirate ili pojačate treninge, on je tu da ospori svaku akciju i njegov
najveći uspjeh je kad vas zalijepi za kauč i LCD monitor. „Vidi kakvo je vrijeme, pa ko još trči po
kiši?“, „Smijaće ti se ljudi kad te vide da pod stare dane trčiš?“, „Šta će ti
to, dovoljno si zgodna? A i ako ima viška, zar nije lakše da uradiš
korekciju?“, „Pokvarićeš frizuru!“, „Hajde kući, znaš kakve ti je bifteke žena
ostavila u frižideru“ - sve su to agrumenti kojim vas želi odgovoriti od vaše
zamisli da taj dan izađete iz kuće i trčite. Ako ne uspije u tome i vi ipak
istrčite vani pokušavajući da otresete to dosadno gunđalo sa ramena, onda će
vas obeshrabrivati tokom treninga, usporavati, zabrojavati u računanju
kilometraže, govoriti vam da je dosta jer se krećete sporije od kornjače. Tad
pojačajte muziku na playeru ili pustite da ga trkač u vama urlikom zvijeri
ućutka. Bar privremeno.
Trebate znati da čak i oni najbolji trkači imaju svog
Blercha koji ih prati. U svojoj knjizi o trčanju, japanski pisac Haruki Murakami
prepričava anegdotu kada je kao novinar imao priliku ragovarati sa olimpijskim
maratoncem Toshihiko Sekom i upitao ga sljedeće: Da li se trkaču tvog kalibra
desi da mu se taj dan ne trči, da ne želi trčati i radije bi ostao da spava?“.
Uslijedio je vrlo jednostavan odgovor: „Naravno. Svo vrijeme.“ Murakami je
zapravo htio reći da koliko god voljeli trčanje, i kojeg god trkačkog kalibra
da smo, svi imamo dane kada nam se ne trči, kada smo letargični i pokušavamo
pronaći hiljadu razloga zašto bismo taj dan trebali ostati kući. Ukoliko ste
početnik, dobro je znati da su to iskušenja koja prolaze i oni najbolji. Samo
su oni pronašli način kako da im se odupru, inače ne bi bili to što jesu.
Zlatna pravila za početnike
Zlatna pavila koja savjetujem svima koji bi da foteljski
komfor zamjene aktivnim životom:
- Pravilo pet obroka dnevno,
- Pravilo tri treninga sedmično,
- Pravilo redovnog istezanja,
- Pravilo redovne zdravstvene kontrole.
Dobro bi bilo da poštujete navedena četiri pravila ukoliko
u svoj život počinjete uvoditi vježbanje kao redovnu aktivnost. Ako niste
sigurni da ste u stanju samostalno pronaći smjernice na internetu koje će vam pomoći,
onda svakako potražite sljedeće ustanove ili kontakte u vašem okruženju:
- savjetovalište za zdravu ishranu u vašem gradu,
- rekreativni centar ili iskusnog prijatelja rekreativca,
- zdravstvenu ustanovu u kojoj ćete uraditi pregled i kontrolisati svoje zdravstveno stanje
U zavisnosti od prehrambenih navika i sveukupnog
zdravstvenog stanja, važno je ishranu prilagoditi novom životnom stilu. U tome
će svakako najviše pomoći stručna pomoć osoblja specijalističkih ordinacija za
savjetovanje o ishrani kojih je sve više jer kao društvo počinjemo da uviđamo
koliko je izbor hrane koju unosimo u naš organizam presudan za njegovo
neometano funkcionisanje i dobre performanse.
Svako poznaje nekog ko aktivno vježba pa je takva
poznanstva dobro iskoristiti da prikupite savjete o najboljim programima
vježbanja i čujete lična iskustva koja ćete možda moći primjeniti u svom
vježbanju. Ukoliko je trčanje aktivnost koju ste izabrali, onda svakako potražite
iskusne trkače rekreativce ili profesionalce za osnovne savjete u vezi treninga
i istezanja.
Redovnom kontrolom u zdravstvenoj ustanovi
pratićete cjelokupno zdravstveno stanje te blagovremeno reagovati ukoliko neki
od nalaza ukažu na eventualni problem. Zavisno od životnog doba, nužnost ovih
pregleda je izraženija ukoliko ste stariji. S druge strane, nisu rijetki ni
mlađi aktivni rekreativci i profesionalni sportisti koji su nakog godina
vježbanja doživjeli ozbiljne zdravstvene probleme jer im nikad nisu
ustanovljene dijagnoze zbog kojih se nisu smjeli izlagati velikim naporima.
Zato, izdvojite vremena i uradite detaljne sistematske preglede, testirajte motoričke osobine i funkcionalne sposobnosti kardiovaskularnog sistema. Ukoliko ste trkačica, obavezno u sistematski uključite i ginekološki pregled – ne zbog trčanja, već da pokažete odgovornost prema sopstvenom tijelu i svijest o značaju preventivnih mjera!
PPO - Pravilo pet obroka dnevno
Doručak-užina-ručak-užina-večera je obrazac koji će vam
pomoći da rasporedite obroke tokom dana kako biste uz vježbanje najlakše
ubrzali metabolizam i navikli organizam na redovan i izbalansiran unos hrane.
Ovo je savjet osobe koja je svoj zdravi izbor namjernica dugo godina pogrešno
raspoređivala na način da sam uglavnom preskakala doručak i vrlo pogrešno
prebacivala unos namirnica u drugu polovinu dana. U tom periodu, moji treninzi su
bili umjereni ali sam uprkos redovnijem vježbanju imala problema sa kilažom
koja je često varirala.
Tek kada sam reorganizovala svoje obroke na način da sam
ustalila doručak kao redovan i najvažniji obrok tokom dana, moj metabolizam je bio
spreman da optimalno iskoristi sve hranljive sastojke koje unosim te sagori
neželjene zalihe masti kojih sam se trebala riješiti. Preskakanje obroka
usporava metabolizam i dovodi organizam u stanje šoka prilikom čega stvara i
čuva zalihe te se na taj način štiti od neredovnog unosa hrane.
Podrazumijeva se da kada ste ustalili obroke po
predloženom obrascu i uveli redovno vježbanje u svoju rutinu, nećete dozvoliti
da neumjerenost u jedenju i posebno loš izbor namjernica anuliraju dobre
promjene koje ste unijeli u život. Redovno vježbanje i sklad koji ćete graditi
sa svojim duhom i tijelom podrazumijevaju da ih nećete opteretiti proždiranjem
nezdravih namjernica već da će iz novousvojenih dobrih navika proizaći potreba
da se okrenete zdravoj ishrani.
Mojih pet obroka dnevno je galerija
koja će vam pokazati šta se nalazi na mom dnevnom meniju tokom jedne sedmice.
Pokušajte uraditi nešto slično i fotografisati svoje obroke tokom
eksperimentalnog perioda. Analiza sadržaja će vam pomoći da definišete svoj odnos
prema hrani te ukazati na eventualne promjene koje je potrebno uvesti. Ukoliko
ste odlučan početnik trkač, dokumentujte svoje prehrambene navike a potom tokom
metamorfoze iz netrkača u trkača amatera i aktivnog rekreativca pratite i
analizirate promjene ukoliko ih je bilo i na tom planu.
Moram naglasiti da se ne podrazumijeva da će moj izbor namjernica odgovarati svima jednako. Potrebno je informisati se o različitim programima ishrane, probati neke od njih i izabrati prema sopstvenim potrebama odgovarajuči.
Moram naglasiti da se ne podrazumijeva da će moj izbor namjernica odgovarati svima jednako. Potrebno je informisati se o različitim programima ishrane, probati neke od njih i izabrati prema sopstvenim potrebama odgovarajuči.
Bol je neizbježna, patnja je stvar izbora*
Kada iz zone foteljskog komfora zakoračite u zonu
aktivnog vježbanja, vaše tijelo reagije bolom. Muskulatura i respiratorni kao i
kardiovaskularni sistem, nenaviknuti na vježbanje, će izdržati kraće treninge
nakon čega ćete osjećati zamor u mišićima i jak probadajući bol u plućima. Ako
je prvi izazov bio odlučiti se trenirati, ubrzo nakon istrčanog prvog treninga
suočavate se sa drugim velikim izazovom a to je izdržati upalu mišića koja je
neminovna i nastaviti dalje. Uz dan-dva pauze, potrebno je nastaviti uprkos
prisutnom bolu i uporno navikavati tijelo na vježbanje. Nakon kratkog vremena,
tijelo ćete navići na određenu kilometražu ili napore i sve dok ste ponovo u
aktivnoj zoni komfora, bol će jenjavati.
Međutim, bol se može zadržati ili se vraćati zbog loše
tehnike trčanja, promjene podloge ili konfiguracije tla po kom trčite. Trčanje
iste dužine po zemljenoj, travnatoj, asfaltnoj podlozi ili trčanje po ravnom
ili sa usponom svakako donose različita iskustva i aktiviraju različite grupe
mišića. Nastojim koliko je to moguće mijenjati podloge i kombinovati jer
ukoliko bih trčala samo po zemljanoj, izlazak na gradsku trku po asfaltu bi
vjerovatno bio popriličan šok prvenstveno za moje zglobove.
Učestalim, intenzivnim i raznovrsnim treninzima takođe
tijelo izlažete naporima zbog kojih ćete često osjećati bolove u mišićima. S
obzirom da volim da učinim svoje treninge raznovrsnijim a samim tim i
zanimljivijim, uz trčanje često kombinujem vožnju biciklom, aerobik, crossfit
i tenis, a zimi i skijanje, tokom kojih se uglavnom aktiviraju različite grupe
mišića i različite vrste mičićnih vlakana. Uprkos dobroj kondiciji, često bi se
nakon završenog treninga javile blage upale jer su neke grupe mišića prosto
manje aktivne od drugih ukoliko su aktivnosti za koje su zadužene manje zastupljene
u programu vježbanja.
Ne treba se plašiti bola, treba se navići na njega. Sve
dok se radi o „slatkim“ upalama i bolovima koji vas podsjećaju na izvrsnu
energiju koju ste uložili tokom treninga i rezultat koji ste postigli, bez po
muke ćete izaziti na kraj s njima. Tokom priprema za svoju prvu polumaratonsku
trku, suočavala sam se sa upalama i bolovima u nogama kojih sam se rješavala
hidro i sportskim masažama. Vjerujem da su mi najviše pomogle hidro masaže koje
sam praktikovala nakon svakog treninga kada bih posle istezanja noge
naizmjenično tuširala vrućom i hladnom vodom. Dakle, ukoliko su mišići bolni i
napregnuti uprkos istezanju, probajte ih opustiti hidro masažom koju ćete
završiti hladnim tuširanjem ili jednostavno, hladnom kupkom.
Zbog tenisa koji sam vježbala tokom priprema za moj prvi
polumaraton a koji značajno smanjuje fleksibilnost tijela i ostavlja bolne
grčeve u zadnjim ložama, nastavak mojih priprema je bio vrlo neizvjestan.
Zdravorazumski sam došla na ideju da bi dobra sportska masaža sa kojom do tada
nisam imala iskustva mogla pomoći. Imala sam sreću da sam pala u ruke izuzetno
obučenom i obrazovanom tehničaru sportske medicine čije su masaže značajno
smanjile napetost u mišićima zbog koje mi je nekada i sjedenje bilo
nepodnošljivo.
Postoje upale koje dolaze pretjeranim zamorom i tu ne
pomažu ni hidro ni manuelne masaže. Tad pravite pauzu i pustite tijelo da se
prirodno odmori i okrijepi nakon čega nastavljate tamo gdje ste stali. Dakle,
važno je da prepoznate granicu bola koju tolerišete ali i da se naučite nositi
s njom. Zapažanje mog trkačkog mentora i prijatelja koji je rekao da poslednjih
20 godina skoro da nema dana da ga nešto nije bolilo zbog treninga se
podudarilo sa mojom intuitivnom spoznajom o navikavanju i toleranciji na bol
zbog koje mnogi odustaju.
*Citat iz knjige Haruki Murakamija "O čemu
govorim kada govorim o trčanju"
10 razloga zašto izabrati trčanje
Bilo koja sportska disciplina je svakako bolji izbor od najmasovnijeg principa kom je odana opšta populacija a to je dosledno izbjegavanje aktivnog životnog stila! Plivanje, skijanje, tenis, biciklizam... sve su to sportovi koji daju mogućnost vašem tijelu da se pokrene i potroši kalorije kojim ste ga opteretili, da ojača, za očuva vitalnost, da se lakše izbori s bolestima. Takođe, jača vaš duh, samopuzdanje jer ukoliko budete istrajni u disciplini koju izaberete, nesporno da će vaše performance vremenom bivati sve bolje.
Žene i tene: Kako se organizovati
Vrijeme u kom živimo je nemilosrdno u smislu očekivanja i zadataka koje nam postavlja: školovanje, stalno usavršavanje, zaposlenje i nerijetko traženje dodatnih prihoda, osnivanje porodice i briga o njima, plaćanje računa, vođenje domaćinstava, briga o roditeljima ili bliskim srodnicima! U svemu tome, često se briga o zdravlju i sebi samima stavlja u drugi plan jer su prioriteti već iscrpili svo raspoloživo nam vrijeme i energiju tako da na kraju dana najiskreniju emociju osjetimo prema udobnom kauču ili fotelji iz koje bacamo pogled u monitore i displeje različitih gadgeta u kojima je bijeg u šarenu stvarnost tv programa ili društvenih mreža.
Šta je trkačka mantra?
Prije svega, iskreno se nadam da će sadržaj mog bloga
pomoći onima koji se spremaju oprobati kao trkači i trkačice. To je bitna faza
iz koje mnogi nikad ne iskorače jer je odgađanje početka najlakša disciplina.
Ili se konačno odluče započeti trčanje nekog "sljedećeg ponedeljka"
ali se zbog neizbježne upale mišića, prezatrpanosti poslom ili izostanka
podrške, već poslije drugog ili trećeg treninga odustaje. Za početak trebate
znati i mantrati sljedeće stvari:
- Nijedan početak nije jednostavan! Svi prolazimo kroz isto!
- Bol je neizbježna.Važno je znati nositi se s njom!
- Iznad moje glave će vječno lebdjeti duh netrkača (Blearch) i govoriti mi da odustanem!(TheOatmeal)
- Svi, pa čak i profesionalni trkači, zapadaju u povremene krize. Važno je pronaći motivaciju i istrajati kad je najteže!
- Trčanje će mi pomoći da izgledam bolje ALI i da se osjećam bolje, što je mnogo važnije!
- Kroz trčanje ću naučiti kako da bolje organizujem svoje vrijeme jer izgovor poput "nemam vremena" kod pravih trkača ne postoji!
Trčim jer štrčim
Istovremeno sa izborom tema i pisanjem prvih tekstova za
blog, počela su i moja razmišljanja o njegovom nazivu. Trebalo je naći
upečatljivo ime, ime sa karakterom, neko koje će oslikavati mentalni sklop
trkača i neće usko profilisati trkačku populaciju već privući različite
kategorije. Vrtila sam se oko par naziva i nijednim nisam bila u potpunosti
zadovoljna. Onda sam na jednom od mojih omiljenih sajtova (trcanje.rs - često
ću se referisati na njih) našla galeriju fotografija poznatih ličnosti u Srbiji
koji su kroz promotivnu kampanju i slogane pozivali trkače i trkačice da se
prijave na gradsku trku We run Belgrade 5K. Meni najupečatljivija je bila ona sa likom i
porukom Inspektora Blaže koji je, u svom stilu, skovao rimu: „Trčim jer volim
da štrčim“. „To je to“ pomislila sam.
Trebalo je ovu zanimljivu igru riječi malo korigovati i
prilagoditi mojoj percepciji trčanja i trkača. Nijanse su u pitanju ali meni su
(kao jezičaru i trkaču) „trčim da štrčim“ i „trčim jer štrčim“ dva dijametralno
suprotna trkačka koncepta. Prvi odražava stav nekoga ko je trčanje prihvatio
kao priliku da bude drugačiji jer trčanje je „in“, ulazi u modu, sad su cool
ovi koncepti zdravog života i ishrane a i sportski outfit je totalno „yes, yes,
yes!“. Ako bih se trebala izjasniti u vezi ovog pokretača za ulazak u trkački
sport, rekla bih da je čak i on prihvatljiv jer možda će neko ko na početku
tako površno pristupi svijetu trčanja, vremenom razviti ispravnu unutrašnju
motivaciju za trkačke navike i rutinu.
„Trčim jer štrčim“ sažima svo iskustvo jednog trkača, od
njegove spoznaje trkačkog sporta, prepoznavanja sebe kao trkača i drugačijeg od
velike većine ljudi iz okruženja, doslednosti u sportu i svim ostalim stvarima
u životu, pa do pogleda kojima ga rafalaju ako se slučajno desi da protrči
pored neke fancy bašte u kojoj se kafeniše i iz koje se ispaljuju hejterski
komentari po cijeli dan. Trčim jer štrčim odražava: karakter, stav, samosvjest,
odlučnost, energiju, upornost, sistematičnost, i ako hoćete, pomalo i drskost.
Sve ono što pravi trkač ima.
nedjelja, 20. listopada 2013.
trChica u blogosferi
Odkud ja u blogosferi i to da pišem baš o trčanju? Odluka da iz prostora biosfere
kao autor (sa pseudonimom trChica) uskočim u sferu virtuelnog je došla spontano
uz moju opsesiju biciklima i pedalanjem. Sad se vi pitate kakve veze ima blog,
trčanje i pedalanje! A sve jedno drugo vezuje uzročno-posledično. Redosled je
sljedeći: da bih učinila svoje treninge raznovrsnijim, odlučila sam ići na neke
brdske biciklističke vožnje, a onda počela čitati o biciklizmu, pratila Tour de
France, preuredila jednog starog dvotočkaša u cool retro gradski bicikl koji
koristim kao prevozno sredstvo na relaciji kuća-posao-kuća i za gradska
šminkerska pedalanja. U toj svojoj zaluđenosti biciklima sam otkrila i jednu
izuzetnu ženu, Snežanu Radojičić, Beograđanku koja već par godina obilazi
svijet vozeći bicikl, vodeći blog i pišući knjige. „Savršeno“, pomislila sam.
„To je sloboda“! Pratila sam njen blog neko vrijeme i u jednom trenutku se zapitala: „Pa zašto ja ne počnem
voditi blog o trčanju?“.
Ima ideja koje vam padnu na pamet i u tom trenutku vam se čine savršenim!
„Kako mi to samo ranije nije palo na pamet“, pomislite. Počnete da razrađujete
plan, vidite već mogući razvoj događaja, svoj lični uspjeh, čujete hvalospjeve
o sebi i osjetite zavidne poglede onih kojima se mota po glavi nešto tipa: „A i
ja sam imala sličnu ideju u glavi. Zašto je ona morala da počne prije mene?“.
Onda odete na spavanje sa osmjehom na licu jer je ideja vodilja rođena, sutra
je novi dan i perspektiva je ružičasta. A zatim se probudite bez nje. Jutro,
koje je kako kažu pametnije od večeri, donijelo je razmišljanja o rizicima,
preprekama, neizvjesnostima koje promjene i planovi nužno donose. Samim tim,
nestala je i jučerašnja euforija u vezi nove ideje koja je kao iskra
rasplamsala vašu motivaciju, kreativnost i energiju. Rasplamsala, ali samo na
kratko.
To nije bio slučaj sa mojom idejom da blogujem. Uporno se vraćala. Počela
me proganjati. Natjerala me da progovorim drugima o njoj. Natjerala me da
razmišljam o temama o kojima bih mogla pisati. Natjerala me da pronađem
spisateljskog Blearcha (višeo Blearchu) u sebi i da urlikom kreativca ućutkam njegova stalna
osporavanja, tipa: „Ko će to da čita?“ ili „Šta ti imaš da kažeš o trčanju što
drugi nisu već rekli?“.
Zbog sebe i svih vas koji ste na mom blogu, dužna sam odgovoriti na ovo
poslednje pitanje. Odgovor je: „Uglavnom, ništa“. Iskustva trkača su manje-više
univerzalna. Svi prolazimo kroz iste razvojne faze, slični problemi i nedoumice
nas muče, čitamo iste knjige, imamo misiju da promovišemo aktivne životne
stilove i regrutujemo nove trkače. Oni koji se odluče pisati o trčanju biraju
između knjige, sajta, bloga ili novina, a razlikuju se samo u stilu, redoslijedu
tema, prioritetizaciji ili ličnim trkačkim ambicijama. Biću srećna ukoliko baš
moj stil, izbor tema te lična iskustva koja odlučim podijeliti s vama budu
razlog da ostanete na mom blogu. Ja (bar za sada) neću pisati mnogo o trkačkoj
tehnici; moje teme su više okrenute ka trčanju kao filozofiji življenja i
stvarima koje ona sa sobom donosi.
Ujedno, ovo nije niti slijepa, niti jednosmjerna
ulica. Postoji izlaz ako ste zalutali na ovu adresu ali i mogućnost da ostavite
svoje komentare, sugestije, podijelite svoja iskustva, postavite pitanje ukoliko
mislite da ste na pravom broju.