Žene i tene: Od rekreativke do olimpijke, Bojana Bjeljac

Bojana Bjeljac je rodom iz Novog Grada gdje se krajem 2012. godine, u svojoj 23, počela rekreativno baviti trčanjem. Sasvim slučajno, krenula je trenirati na poziv prijatelja koji su kao pravi entuzijasti okupljali rekreativce kako bi omasovili trčanje u ovom malom gradu na sjeveru Bosne. U početku je trčala je 5-10 kilometara, bez plana i cilja. Ubrzo su svi primjetili da je Bojana izuzetno talentovana trkačica. 

Opet na poziv prijatelja, odlazi u Zagreb na svoju prvu trku dugu 7,5 km što će biti sasvim dovoljno da se zarazi trkačkom euforijom. Niko od njenih prijatelja tada, a ni ona sama, nisu mogli naslutiti da će Bojana, samo par godina kasnije, isto u Zagrebu, pobjediti na prvenstvu Hrvatske u maratonu i stajati na pobjedničkom postolju. 

ADIDAS BOOST – DIZAJNIRANE ZA VELIKE STVARI

Na radost ljubitelja trčanja ovog proljeća na tržište Bosne i Hercegovine stižu inovirane, stilizovane patike za trčanje s jedinstvenom i revolucionarnom Boost tehnologijom. Neki od modela koji sadrže ovu tehnologiju su Supernova, Response i Questar. Sva tri modela se na tržištu pojavljuju u više boja, specijalno dizajniranih u skladu sa željama vrhunskih trkača.

Da znate s kim imate posla – oblast, pravac i domet djelovanja TjŠ

„Trčim jer štrčim“ je online medij koji više od 3 godine aktivno promoviše trčanje, pokreće projekte na bh i regionalnom nivou, inicira saradnju između udruženja, klubova, regija, zemalja, zagovara što bolje uslove za razvoj profesionalnog i rekreativnog trčanja na svim nivoima. S obzirom da su sve ideje koje zastupam putem bloga odraz mojih ličnih uvjerenja i stremljenja, osjetila sam potrebu da okvirno definišem oblast, pravac, domet djelovanja kako mog ličnog tako i djelovanja medija koji zastupam.
Prvenstveno, cilj mi je da se što bolje razumijemo, da znate s kim imate posla ali i da smanjim prostor spekulisanja koji neki koriste kako bi jednodimenzionalno, uskogrudno, površno okarakterisali, osudili ili prikazali mene, inicijative koje pokrećem ili probleme trkačke zajednice koje artikulišem. 

Mrzim trčanje

Mrzim trčanje, 3- 4 puta sedmično ga mrzim ako imam kad. Mrzio sam ga juče malo više od sat vremena.

Imam tri različita para tena u kojima mrzim trčanje. Svaki put kad idem trčati, izaberem jedan par patika, izađem vani da trčim u njima i uživam u tome isto koliko uživam i u pranju zuba ujutro, osim što trčanje traje mnogo duže.

Priprema i oprema za ultratrail

Ulazak u svijet ultra-traila mi je donio mnogo novih saznanja i iskustava, vještina, odvažnosti, discipliniranost, sistematičnost. Spremajući se za trke na 100 km ili milja, morala sam naučiti da unaprijed planiram sve aktivnosti tokom sedmice a kalendar mnogo mjeseci prije. Ranije se dešavalo da do samog godišnjeg odmora nemam konkretan plan gdje ću ići; sada već u novembru znam koje su ključne trke na koje idem naredne godine. Ne samo na koje trke idem, već i koji su moji trkački ciljevi. U početku sam željela na trkama finiširati. Sada su moji ciljevi da određene formate završavam brže, da svoje slabe strane popravim dok ne postanu moja snaga pa su u skladu s tim bile koncipirane pripreme tokom proteklih zimskih mjeseci.

Trke za gladne oči i žedna grla

„Trčim jer volim da jedem“, čuli ste to mnogo puta, zar ne, ili čak sami izgovorili? Svi mamo bar jednog prijatelja koji trči ne zbog zdravlja, dobrog izgleda ili rezultata već da mogu uživati u hrani i ne debljati se. Oni su pravi gurmani: njima je odlazak na trku prilika da istrče 10, 21 ili 42 km a zatim odu u restoran s preporukom gdje se dobro jede i prepuste se gastro hedonizmu. Oni na trke zapravo idu zbog hrane i pića. Nekada su takmičenja profilisana upravo prema ovakvim našim potrebama i sklonostima pa se organizuju trke čiji fokus su hrana i piće kao sadržaj koji trčanju daje novu dimenziju.

Dugoprugaška balavurdija: tek ispali iz pelena a trče (polu)maraton

Budia Sin (Budhia Singh) je dječak iz Indije čije ime možda nećete lako zapamtiti ali ćete se njegove životne priče sjećati zauvjek. On je najmlađi maratonac, dječak koji je s 4 godine već imao istrčan maraton. Tačnije, s četiri godine je imao preko 40 istrčanih maratona! S navršenih pet godina istrčao je 65 km za 7 sati i 2 minuta.

Popust na adidasove helanke za čitaoce bloga TjŠ

U okviru kampanje „Žene i tene“ najvaljujem još jednu akciju kojom vam želim preporučiti odličan adidasov proizvod i omogućiti vam da ga nabavite po povoljnijim uslovima.

Trikovi koji pomažu trkačima

U svojoj knjizi „O čemu govorim kada govorim o trčanju“, japanski pisac Haruki Murakami je prepričao anegdotu kada je kao novinar imao priliku razgovarati s olimpijskim maratoncem Toshihiko Sekom i upitao ga: „Da li se trkaču tvog kalibra desi da mu se taj dan ne trči, da ne želi trčati i radije bi ostao da spava“. Uslijedio je vrlo jednostavan odgovor: „Naravno. Svo vrijeme.“ 

Žene i tene: Željka Šaban Miličić

Željka Šaban Miličić je profesorica kineziologije i članica triatlon kluba Swibir iz Zagreba.  Od 2005. godine se bavi triatlonom a prvu trku Ironman distance je završila 2009. godine u Austriji. Potom 2011. godine završava Challenge Roth, a 2012. IM Frankfurt. Nakon što je 2013. godine iz braka s Markom Miličićem koji je ujedno i njen trener dobila sina, Željka je nastavila s takmičenjima i uspješno završila još četiri IM. Challenge Almere 2014. a 2015. godine se na trci Ironman Vichy sa 7. mjestom u ukupnom plasmanu i 2. mjestom u kategoriji 30-34 kvalifikovala za Svjetsko prvenstvo u Ironmanu na Havajima. 2016. godine, Challenge Venice je završila s vremenom 9:45:26 što joj je donijelo titulu hrvatske rekorderke u Ironman distanci koju će nešto kasnije iste godine preuzeti Maja Urban s rezultatom 9:45:17! Godinu je krunisala nastupom u Koni gdje je trku završila za 10:42. Razgovarale smo o ženskim temama, njenom angažmanu, planovima. Mene je oduševila, sigurna sam da će i vas.