Duh (ne)trkača u tebi

Trčanje, druženje sa trkačima, gledanje filmova i čitanje knjiga o trčanju vas vremenom profiliše kao trkača. Na taj način izgradite svoj stav o brojnim pitanjima koja okupiraju, skoro bez izuzetka, sve trkače. Šta obući i obuti, kad i šta jesti, šta piti, kako, gdje i s kim trčati, koliko puta - samo su neka od pitanja a knjige, blogovi, sajtovi, emisije, filmovi i stripovi neki od medija putem kojih su autori pokušali podstaći raspravu i dati odgovore na njih. Jedan od meni najorginalnijih je svakako strip „The Terrible and WonderfulReasons Why I Run Long Distance“ čiji autor je Matthew Inman, alias the Oathmeal.

Posebno mi je orginalno njegovo objašnjenje po kojem ne udara trkač u tzv. zid prilikom fizičkog i mentalnog zamora već ga je „blerch“ ili debeli, bijeli anđelak koji je zapravo prokleta, lijena zvijer i koji ga prati na trčanju uspio nagovoriti da odustane od treninga ili trčanja. „Blerch“ ili duh netrkača je vaš najveći neprijatelj. On je vaše drugo ja, ono koje bi da ostane kući i uživa uz tv, poždere dva hamburgera i pomfrit, popije kolu samo da bi podrignuo i napravio mjesta za parče torte na kraju.    

Zarobljen je u vašem tijelu i do sad mu je bilo prilično ugodno i ležerno dok ste bili u zoni komfora. Sad kad se lomite u želji da se aktivirate ili pojačate treninge, on je tu da ospori svaku akciju i njegov najveći uspjeh je kad vas zalijepi za kauč i LCD monitor.  „Vidi kakvo je vrijeme, pa ko još trči po kiši?“, „Smijaće ti se ljudi kad te vide da pod stare dane trčiš?“, „Šta će ti to, dovoljno si zgodna? A i ako ima viška, zar nije lakše da uradiš korekciju?“, „Pokvarićeš frizuru!“, „Hajde kući, znaš kakve ti je bifteke žena ostavila u frižideru“ - sve su to agrumenti kojim vas želi odgovoriti od vaše zamisli da taj dan izađete iz kuće i trčite. Ako ne uspije u tome i vi ipak istrčite vani pokušavajući da otresete to dosadno gunđalo sa ramena, onda će vas obeshrabrivati tokom treninga, usporavati, zabrojavati u računanju kilometraže, govoriti vam da je dosta jer se krećete sporije od kornjače. Tad pojačajte muziku na playeru ili pustite da ga trkač u vama urlikom zvijeri ućutka. Bar privremeno.

Trebate znati da čak i oni najbolji trkači imaju svog Blercha koji ih prati. U svojoj knjizi o trčanju, japanski pisac Haruki Murakami prepričava anegdotu kada je kao novinar imao priliku ragovarati sa olimpijskim maratoncem Toshihiko Sekom i upitao ga sljedeće: Da li se trkaču tvog kalibra desi da mu se taj dan ne trči, da ne želi trčati i radije bi ostao da spava?“. Uslijedio je vrlo jednostavan odgovor: „Naravno. Svo vrijeme.“ Murakami je zapravo htio reći da koliko god voljeli trčanje, i kojeg god trkačkog kalibra da smo, svi imamo dane kada nam se ne trči, kada smo letargični i pokušavamo pronaći hiljadu razloga zašto bismo taj dan trebali ostati kući. Ukoliko ste početnik, dobro je znati da su to iskušenja koja prolaze i oni najbolji. Samo su oni pronašli način kako da im se odupru, inače ne bi bili to što jesu.

Zlatna pravila za početnike

Zlatna pavila koja savjetujem svima koji bi da foteljski komfor zamjene aktivnim životom:

• Pravilo pet obroka dnevno,
• Pravilo tri treninga sedmično,
• Pravilo redovnog istezanja,
• Pravilo redovne zdravstvene kontrole.

Dobro bi bilo da poštujete navedena četiri pravila ukoliko u svoj život počinjete uvoditi vježbanje kao redovnu aktivnost. Ako niste sigurni da ste u stanju samostalno pronaći smjernice na internetu koje će vam pomoći, onda svakako potražite sljedeće ustanove ili kontakte u vašem okruženju:

• savjetovalište za zdravu ishranu u vašem gradu,
• rekreativni centar ili iskusnog prijatelja rekreativca,
• zdravstvenu ustanovu u kojoj ćete uraditi pregled i kontrolisati svoje zdravstveno stanje

U zavisnosti od prehrambenih navika i sveukupnog zdravstvenog stanja, važno je ishranu prilagoditi novom životnom stilu. U tome će svakako najviše pomoći stručna pomoć osoblja specijalističkih ordinacija za savjetovanje o ishrani kojih je sve više jer kao društvo počinjemo da uviđamo koliko je izbor hrane koju unosimo u naš organizam presudan za njegovo neometano funkcionisanje i dobre performanse.

Svako poznaje nekog ko aktivno vježba pa je takva poznanstva dobro iskoristiti da prikupite savjete o najboljim programima vježbanja i čujete lična iskustva koja ćete možda moći primjeniti u svom vježbanju. Ukoliko je trčanje aktivnost koju ste izabrali, onda svakako potražite iskusne trkače rekreativce ili profesionalce za osnovne savjete u vezi treninga i istezanja.

Redovnom kontrolom u zdravstvenoj ustanovi pratićete cjelokupno zdravstveno stanje te blagovremeno reagovati ukoliko neki od nalaza ukažu na eventualni problem. Zavisno od životnog doba, nužnost ovih pregleda je izraženija ukoliko ste stariji. S druge strane, nisu rijetki ni mlađi aktivni rekreativci i profesionalni sportisti koji su nakog godina vježbanja doživjeli ozbiljne zdravstvene probleme jer im nikad nisu ustanovljene dijagnoze zbog kojih se nisu smjeli izlagati velikim naporima. 

Zato, izdvojite vremena i uradite detaljne sistematske preglede, testirajte motoričke osobine i funkcionalne sposobnosti kardiovaskularnog sistema. Ukoliko ste trkačica, obavezno u sistematski uključite i ginekološki pregled – ne zbog trčanja, već da pokažete odgovornost prema sopstvenom tijelu i svijest o značaju preventivnih mjera!

PPO - Pravilo pet obroka dnevno

Doručak-užina-ručak-užina-večera je obrazac koji će vam pomoći da rasporedite obroke tokom dana kako biste uz vježbanje najlakše ubrzali metabolizam i navikli organizam na redovan i izbalansiran unos hrane. Ovo je savjet osobe koja je svoj zdravi izbor namjernica dugo godina pogrešno raspoređivala na način da sam uglavnom preskakala doručak i vrlo pogrešno prebacivala unos namirnica u drugu polovinu dana. U tom periodu, moji treninzi su bili umjereni ali sam uprkos redovnijem vježbanju imala problema sa kilažom koja je često varirala.

Tek kada sam reorganizovala svoje obroke na način da sam ustalila doručak kao redovan i najvažniji obrok tokom dana, moj metabolizam je bio spreman da optimalno iskoristi sve hranljive sastojke koje unosim te sagori neželjene zalihe masti kojih sam se trebala riješiti. Preskakanje obroka usporava metabolizam i dovodi organizam u stanje šoka prilikom čega stvara i čuva zalihe te se na taj način štiti od neredovnog unosa hrane.

Podrazumijeva se da kada ste ustalili obroke po predloženom obrascu i uveli redovno vježbanje u svoju rutinu, nećete dozvoliti da neumjerenost u jedenju i posebno loš izbor namjernica anuliraju dobre promjene koje ste unijeli u život. Redovno vježbanje i sklad koji ćete graditi sa svojim duhom i tijelom podrazumijevaju da ih nećete opteretiti proždiranjem nezdravih namjernica već da će iz novousvojenih dobrih navika proizaći potreba da se okrenete zdravoj ishrani.

Mojih pet obroka dnevno je galerija koja će vam pokazati šta se nalazi na mom dnevnom meniju tokom jedne sedmice. Pokušajte uraditi nešto slično i fotografisati svoje obroke tokom eksperimentalnog perioda. Analiza sadržaja će vam pomoći da definišete svoj odnos prema hrani te ukazati na eventualne promjene koje je potrebno uvesti. Ukoliko ste odlučan početnik trkač, dokumentujte svoje prehrambene navike a potom tokom metamorfoze iz netrkača u trkača amatera i aktivnog rekreativca pratite i analizirate promjene ukoliko ih je bilo i na tom planu. 

Moram naglasiti da se ne podrazumijeva da će moj izbor namjernica odgovarati svima jednako. Potrebno je informisati se o različitim programima ishrane, probati neke od njih i izabrati prema sopstvenim potrebama odgovarajuči.    

  

Bol je neizbježna, patnja je stvar izbora*

Kada iz zone foteljskog komfora zakoračite u zonu aktivnog vježbanja, vaše tijelo reagije bolom. Muskulatura i respiratorni kao i kardiovaskularni sistem, nenaviknuti na vježbanje, će izdržati kraće treninge nakon čega ćete osjećati zamor u mišićima i jak probadajući bol u plućima. Ako je prvi izazov bio odlučiti se trenirati, ubrzo nakon istrčanog prvog treninga suočavate se sa drugim velikim izazovom a to je izdržati upalu mišića koja je neminovna i nastaviti dalje. Uz dan-dva pauze, potrebno je nastaviti uprkos prisutnom bolu i uporno navikavati tijelo na vježbanje. Nakon kratkog vremena, tijelo ćete navići na određenu kilometražu ili napore i sve dok ste ponovo u aktivnoj zoni komfora, bol će jenjavati.

Međutim, bol se može zadržati ili se vraćati zbog loše tehnike trčanja, promjene podloge ili konfiguracije tla po kom trčite. Trčanje iste dužine po zemljenoj, travnatoj, asfaltnoj podlozi ili trčanje po ravnom ili sa usponom svakako donose različita iskustva i aktiviraju različite grupe mišića. Nastojim koliko je to moguće mijenjati podloge i kombinovati jer ukoliko bih trčala samo po zemljanoj, izlazak na gradsku trku po asfaltu bi vjerovatno bio popriličan šok prvenstveno za moje zglobove.

Učestalim, intenzivnim i raznovrsnim treninzima takođe tijelo izlažete naporima zbog kojih ćete često osjećati bolove u mišićima. S obzirom da volim da učinim svoje treninge raznovrsnijim a samim tim i zanimljivijim, uz trčanje često kombinujem vožnju biciklom, aerobik, crossfit i tenis, a zimi i skijanje, tokom kojih se uglavnom aktiviraju različite grupe mišića i različite vrste mičićnih vlakana. Uprkos dobroj kondiciji, često bi se nakon završenog treninga javile blage upale jer su neke grupe mišića prosto manje aktivne od drugih ukoliko su aktivnosti za koje su zadužene manje zastupljene u programu vježbanja.     

Ne treba se plašiti bola, treba se navići na njega. Sve dok se radi o „slatkim“ upalama i bolovima koji vas podsjećaju na izvrsnu energiju koju ste uložili tokom treninga i rezultat koji ste postigli, bez po muke ćete izaziti na kraj s njima. Tokom priprema za svoju prvu polumaratonsku trku, suočavala sam se sa upalama i bolovima u nogama kojih sam se rješavala hidro i sportskim masažama. Vjerujem da su mi najviše pomogle hidro masaže koje sam praktikovala nakon svakog treninga kada bih posle istezanja noge naizmjenično tuširala vrućom i hladnom vodom. Dakle, ukoliko su mišići bolni i napregnuti uprkos istezanju, probajte ih opustiti hidro masažom koju ćete završiti hladnim tuširanjem ili jednostavno, hladnom kupkom.

Zbog tenisa koji sam vježbala tokom priprema za moj prvi polumaraton a koji značajno smanjuje fleksibilnost tijela i ostavlja bolne grčeve u zadnjim ložama, nastavak mojih priprema je bio vrlo neizvjestan. Zdravorazumski sam došla na ideju da bi dobra sportska masaža sa kojom do tada nisam imala iskustva mogla pomoći. Imala sam sreću da sam pala u ruke izuzetno obučenom i obrazovanom tehničaru sportske medicine čije su masaže značajno smanjile napetost u mišićima zbog koje mi je nekada i sjedenje bilo nepodnošljivo. 

Postoje upale koje dolaze pretjeranim zamorom i tu ne pomažu ni hidro ni manuelne masaže. Tad pravite pauzu i pustite tijelo da se prirodno odmori i okrijepi nakon čega nastavljate tamo gdje ste stali. Dakle, važno je da prepoznate granicu bola koju tolerišete ali i da se naučite nositi s njom. Zapažanje mog trkačkog mentora i prijatelja koji je rekao da poslednjih 20 godina skoro da nema dana da ga nešto nije bolilo zbog treninga se podudarilo sa mojom intuitivnom spoznajom o navikavanju i toleranciji na bol zbog koje mnogi odustaju.

*Citat iz knjige Haruki Murakamija "O čemu govorim kada govorim o trčanju"

10 razloga zašto izabrati trčanje

Bilo koja sportska disciplina je svakako bolji izbor od najmasovnijeg principa kom je odana opšta populacija a to je dosledno izbjegavanje aktivnog životnog stila! Plivanje, skijanje, tenis, biciklizam... sve su to sportovi koji daju mogućnost vašem tijelu da se pokrene i potroši kalorije kojim ste ga opteretili, da ojača, za očuva vitalnost, da se lakše izbori s bolestima. Takođe, jača vaš duh, samopuzdanje jer ukoliko budete istrajni u disciplini koju izaberete, nesporno da će vaše performance vremenom bivati sve bolje.       

Žene i tene: Kako se organizovati

Vrijeme u kom živimo je nemilosrdno u smislu očekivanja i zadataka koje nam postavlja: školovanje, stalno usavršavanje, zaposlenje i nerijetko traženje dodatnih prihoda, osnivanje porodice i briga o njima, plaćanje računa, vođenje domaćinstava, briga o roditeljima ili bliskim srodnicima! U svemu tome, često se briga o zdravlju i sebi samima stavlja u drugi plan jer su prioriteti već iscrpili svo raspoloživo nam vrijeme i energiju tako da na kraju dana najiskreniju emociju osjetimo prema udobnom kauču ili fotelji iz koje bacamo pogled u monitore i displeje različitih gadgeta u kojima je bijeg u šarenu stvarnost tv programa ili društvenih mreža.

Šta je trkačka mantra?

Prije svega, iskreno se nadam da će sadržaj mog bloga pomoći onima koji se spremaju oprobati kao trkači i trkačice. To je bitna faza iz koje mnogi nikad ne iskorače jer je odgađanje početka najlakša disciplina. Ili se konačno odluče započeti trčanje nekog "sljedećeg ponedeljka" ali se zbog neizbježne upale mišića, prezatrpanosti poslom ili izostanka podrške, već poslije drugog ili trećeg treninga odustaje. Za početak trebate znati i mantrati sljedeće stvari:

• Nijedan početak nije jednostavan! Svi prolazimo kroz isto!

• Bol je neizbježna.Važno je znati nositi se s njom!

• Iznad moje glave će vječno lebdjeti duh netrkača (Blearch) i govoriti mi da odustanem!(TheOatmeal)

• Svi, pa čak i profesionalni trkači, zapadaju u povremene krize. Važno je pronaći motivaciju i istrajati kad je najteže!

• Trčanje će mi pomoći da izgledam bolje ALI i da se osjećam bolje, što je mnogo važnije!

• Kroz trčanje ću naučiti kako da bolje organizujem svoje vrijeme jer izgovor poput "nemam vremena" kod pravih trkača ne postoji!

Trčim jer štrčim

Istovremeno sa izborom tema i pisanjem prvih tekstova za blog, počela su i moja razmišljanja o njegovom nazivu. Trebalo je naći upečatljivo ime, ime sa karakterom, neko koje će oslikavati mentalni sklop trkača i neće usko profilisati trkačku populaciju već privući različite kategorije. Vrtila sam se oko par naziva i nijednim nisam bila u potpunosti zadovoljna. Onda sam na jednom od mojih omiljenih sajtova (trcanje.rs - često ću se referisati na njih) našla galeriju fotografija poznatih ličnosti u Srbiji koji su kroz promotivnu kampanju i slogane pozivali trkače i trkačice da se prijave na gradsku trku We run Belgrade 5K. Meni najupečatljivija je bila ona sa likom i porukom Inspektora Blaže koji je, u svom stilu, skovao rimu: „Trčim jer volim da štrčim“. „To je to“ pomislila sam.

Trebalo je ovu zanimljivu igru riječi malo korigovati i prilagoditi mojoj percepciji trčanja i trkača. Nijanse su u pitanju ali meni su (kao jezičaru i trkaču) „trčim da štrčim“ i „trčim jer štrčim“ dva dijametralno suprotna trkačka koncepta. Prvi odražava stav nekoga ko je trčanje prihvatio kao priliku da bude drugačiji jer trčanje je „in“, ulazi u modu, sad su cool ovi koncepti zdravog života i ishrane a i sportski outfit je totalno „yes, yes, yes!“. Ako bih se trebala izjasniti u vezi ovog pokretača za ulazak u trkački sport, rekla bih da je čak i on prihvatljiv jer možda će neko ko na početku tako površno pristupi svijetu trčanja, vremenom razviti ispravnu unutrašnju motivaciju za trkačke navike i rutinu.

„Trčim jer štrčim“ sažima svo iskustvo jednog trkača, od njegove spoznaje trkačkog sporta, prepoznavanja sebe kao trkača i drugačijeg od velike većine ljudi iz okruženja, doslednosti u sportu i svim ostalim stvarima u životu, pa do pogleda kojima ga rafalaju ako se slučajno desi da protrči pored neke fancy bašte u kojoj se kafeniše i iz koje se ispaljuju hejterski komentari po cijeli dan. Trčim jer štrčim odražava: karakter, stav, samosvjest, odlučnost, energiju, upornost, sistematičnost, i ako hoćete, pomalo i drskost. Sve ono što pravi trkač ima.

trChica u blogosferi

Odkud ja u blogosferi i to da pišem baš o trčanju? Odluka da iz prostora biosfere kao autor (sa pseudonimom trChica) uskočim u sferu virtuelnog je došla spontano uz moju opsesiju biciklima i pedalanjem. Sad se vi pitate kakve veze ima blog, trčanje i pedalanje! A sve jedno drugo vezuje uzročno-posledično. Redosled je sljedeći: da bih učinila svoje treninge raznovrsnijim, odlučila sam ići na neke brdske biciklističke vožnje, a onda počela čitati o biciklizmu, pratila Tour de France, preuredila jednog starog dvotočkaša u cool retro gradski bicikl koji koristim kao prevozno sredstvo na relaciji kuća-posao-kuća i za gradska šminkerska pedalanja. U toj svojoj zaluđenosti biciklima sam otkrila i jednu izuzetnu ženu, Snežanu Radojičić, Beograđanku koja već par godina obilazi svijet vozeći bicikl, vodeći blog i pišući knjige. „Savršeno“, pomislila sam. „To je sloboda“! Pratila sam njen blog neko vrijeme i u jednom trenutku se zapitala: „Pa zašto ja ne počnem voditi blog o trčanju?“.

Ima ideja koje vam padnu na pamet i u tom trenutku vam se čine savršenim! „Kako mi to samo ranije nije palo na pamet“, pomislite. Počnete da razrađujete plan, vidite već mogući razvoj događaja, svoj lični uspjeh, čujete hvalospjeve o sebi i osjetite zavidne poglede onih kojima se mota po glavi nešto tipa: „A i ja sam imala sličnu ideju u glavi. Zašto je ona morala da počne prije mene?“. Onda odete na spavanje sa osmjehom na licu jer je ideja vodilja rođena, sutra je novi dan i perspektiva je ružičasta. A zatim se probudite bez nje. Jutro, koje je kako kažu pametnije od večeri, donijelo je razmišljanja o rizicima, preprekama, neizvjesnostima koje promjene i planovi nužno donose. Samim tim, nestala je i jučerašnja euforija u vezi nove ideje koja je kao iskra rasplamsala vašu motivaciju, kreativnost i energiju. Rasplamsala, ali samo na kratko.

To nije bio slučaj sa mojom idejom da blogujem. Uporno se vraćala. Počela me proganjati. Natjerala me da progovorim drugima o njoj. Natjerala me da razmišljam o temama o kojima bih mogla pisati. Natjerala me da pronađem spisateljskog Blearcha (višeo Blearchu) u sebi i da urlikom kreativca ućutkam njegova stalna osporavanja, tipa: „Ko će to da čita?“ ili „Šta ti imaš da kažeš o trčanju što drugi nisu već rekli?“.

Zbog sebe i svih vas koji ste na mom blogu, dužna sam odgovoriti na ovo poslednje pitanje. Odgovor je: „Uglavnom, ništa“. Iskustva trkača su manje-više univerzalna. Svi prolazimo kroz iste razvojne faze, slični problemi i nedoumice nas muče, čitamo iste knjige, imamo misiju da promovišemo aktivne životne stilove i regrutujemo nove trkače. Oni koji se odluče pisati o trčanju biraju između knjige, sajta, bloga ili novina, a razlikuju se samo u stilu, redoslijedu tema, prioritetizaciji ili ličnim trkačkim ambicijama. Biću srećna ukoliko baš moj stil, izbor tema te lična iskustva koja odlučim podijeliti s vama budu razlog da ostanete na mom blogu. Ja (bar za sada) neću pisati mnogo o trkačkoj tehnici; moje teme su više okrenute ka trčanju kao filozofiji življenja i stvarima koje ona sa sobom donosi.

Ujedno, ovo nije niti slijepa, niti jednosmjerna ulica. Postoji izlaz ako ste zalutali na ovu adresu ali i mogućnost da ostavite svoje komentare, sugestije, podijelite svoja iskustva, postavite pitanje ukoliko mislite da ste na pravom broju.

Kome je namjenjen ovaj blog?

Prije nego što sam počela bilježiti svoja iskustava koja sam stekla kroz rekreativno trčanje i izgradnju zdravog životnog stila, zapitala sam se ko je moja ciljna grupa i kome se ja to prvenstveno obraćam. A to je podrazumjevalo izvjesno istraživanje jer ne ulazi se u blogosferu tek tako.

Pretraživanjem interneta i pravilnim izborom ključnih riječi, pretraživač će vam izdvojiti stranice i blogove na engleskom jeziku koji su namjenjeni trkačima ili trkačicama, lijenim trkačima ili trkačicama, zaposlenim trkačima i trkačicama, trkačima i trkačicama koji ustaju rano i ludi su za jutarnjim trčanjem, ili čak onima koji su u drugom stanju ali i dalje vode aktivan život, u ovom slučaju dakle samo trkačicama. Na našim jezicima najlakše se pronalaze trkački blogovi na kojima se uredno (i dosadno) evidentiraju svi treninzi, tempo trčanja, maksimalan unos kisika i rezultati ili oni namjenjeni jako ambicioznim rekreativcima kojima se nude programi za postizanje određenih rezultata.  

Nakon pretraživanja i analize sadržaja izdvojenih blogova, a uzimajući u obzir svoje lične kapacitete, kako one sportske tako i spisateljske, lako sam profilisala i svoju primarnu publiku. Dakle, blog prvenstveno posvećujem čitaocima koji se identifikuju sa nekim od navedenih stavova:

-   čvrsto odlučna/odlučan da svoj do sada neaktivan životni stil promjenim i pridružim se sve brojnijoj trkačkoj populaciji,

-   aktivna/aktivan sam rekreativka/rekreativac i potreban mi je novi cilj kao što je učešće na polumaratonu ili maratonu,

-  iskusna/iskusan sam trkačica/trkač i volim da čujem ili čitam o trkačkim iskustvima drugih trkača kako bih osvježila/o svoja uvjerenja.

Naziv bloga su izabrali moji prijatelji i poznanici kojima se od tri ponuđene opcije najviše dopala „trčim jer štrčim“. Moram priznati da je bila i moj favorit jer, kako reče moja prijateljica Marija, ima najviše karaktera. A to treba trkačima! Da bi postali i ostali trkači! Tako je i ovaj blog za sve koji štrče!