Jahorina Ultra Trail: kako sam ga preživjela

Sjedim u Rajlovcu, u kasarni Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, na sastanku sam s pilotima i starješinama i slušam sebe kako im iznosim satnicu startnih vremena četiri trke koje organizujemo u okviru prvog izdanja Jahorina Ultra Traila: „Start najduže je u Višegradu, pet minuta nakon ponoći... ujutro, u 7h Ravna Romanija... bla, bla... Sarajevo u 9... Jahorina u 11...“ i pitam sama sebe: „Pa jesi li mogla ovo ikako još više zakomplikovati“, kao da do tog trenutka nisam bila ni svjesna kompleksnosti same organizacije. Moji sagovornici su iskusni piloti koji upravljaju Medevacima, helikopterima za hitnu evakuaciju i u pripravnosti su tokom trke, na standbyu, u slučaju (za ne daj Bože) potrebe za evakuacijom trkača. Teren kojim se trči je zahtjevan, po prvi put organizujemo kompleksnu trku, trebalo je misliti o svemu. Dostavljene su im rute, na kartama se traže mjesta za slijetanje, dogovara izviđanje terena. Uspostavljamo liniju komunikacije, poseban broj samo za vezu s dežurnim pilotima, ko koga zove, ko je uzbunjivač, ko su kontakti Gorske službe za prihvat osobe za evekuaciju. „Šta ti je vojska“, razmišljam u sebi“. Upućuju me da najavim kliničkim centrima održavanje trke i eventualnu mogućnost za prihvat povrijeđenih ili kolabirajućih trkača, najavljujem da su u pitanju i strani učesnici što sve skupa smanjuje procedure oko prijema i osigurava najbrže moguće medicinsko zbrinjavanje.  

Jedan od ciljeva projekta Jahorina Ultra Traila je bio angažovati što veći broj subjekata, pojedinaca, iskoristiti raspoložive resurse civilnog i vojnog sektora koji na sreću postoji i da bi se uspostvljala civilno-vojna saradnja. Drugi segment koji pokrivaju Oružane snage je medicinska pomoć. Na telefonskoj sam vezi s dežurnim oficirom koji mi saopštava da su nam tri medicinska tima na raspolaganju tokom trke, njihova imena, kontakt telefone kao i da imam odobrenje da ih rasporedim na lokacije prema potrebi. Zahvaljujem se. „Dobro, ja ću praviti raspored u nekoj razumnoj satnici, od 8 časova dežurstva“. „Ne, Sanja, ovo su timovi koji su Vam na raspolaganju 48 sati. Iskusni su i na terenu pokrivaju zadatke dok se posao ne završi do kraja“. Tako je i bilo. Reagovali su naš poziv, kretali se prema trkačima kojima je trebala medicinska pomoć do dolaska posljednjeg ultraša u cilj. Iskreno, nisam ni mogla zamisliti da ću osim što po prvi put u životu učestvujem u organizaciji trke upravljati i jednim, za ovu priliku uspostavljenim sistemom podrške kakav su nam ustupile Oružane snage. „Pa ti komanduješ vojskom, Sanja“, rekoh sebi u bradu!

Hoćemo trku i naredne godine

„Ko misli da je lako organizovati nešto kod nas, nek organizuje rođendan pa da vidi na kakve sve probleme će naići“, riječi su podrške koje nam je uputio jedan od učesnika uz čestitke na hrabrosti da se upustimo u ovako kompleksan projekat. „Trebate biti zadovoljni“, „300 trkača na prvoj trci“, „4 trke ste imali“, „hoćemo trku i naredne godine“ – sve su to pojedinačne poruke učesnika koje su stizale nakon završetka trke. Ili bar onog oficijelnog završetka jer nama koji smo u organizaciji trke, ona još traje (10 dana nakon zadnjeg finiša). Objektivno jer je još puno posla koji se treba završiti i subjektivno jer se još budimo iz sna prije alarma s idejom da trebamo postavljati zastavice, provjeriti sistem za mjerenje vremena ili dočekati autobuse koji prevoze trkače do starta. Meni koja sam jako samokritična i control freak je bilo teško prevaliti da smo zadovoljni prvim izdanjem Jahorina Ultra Traila jer sam svjesna propusta koje smo imali tokom dva dana ali su me pohvale i poruke koje su stizale natjerale da revidiram svoj kruti stav i definitivno zaključim da imamo razloga biti zadovoljni učinjenim.

 

 

 

Trail u BiH

Moram biti zadovoljna jer smo uspjeli mobilizirati jako puno aktera. Održali smo ekipu koja se stalno osipala i nanovo uspostavljala. Uspjeli smo dovesti iskusne trail trkače iz regiona i nove koji su po prvi put na stazi imali priliku trčati  po stazama u prirodi. Na prvo izdanje Jahorina Traila došli su prije svega oni koji jednostavno vole Jahorinu i nisu opterećeni onim svojatanjem „naša“ ili „njihova“ planina, došli su oni koji vole trčanje i trkačka druženja bez onog „naša“ ili „njihova“ trka, došli su oni koji su bili spremni podržati nas u nečemu novom u zemlji gdje niko ništa ne radi, niti pokušava jer se unaprijed zna da je sve osuđeno na propast. Nas je sreća pratila i otvarali smo sebi neka vrata osmjehom, neka šarmom, a neka su za nas otvorili prijatelji koji ni ne žele da znamo da su nam pomogli. Izuzetnim uspjehom smatramo to što nas je trka spojila s takvima. A moramo biti zadovoljni i zbog sljedećeg:

·  Nagovorili smo nove trkače da probaju trail

· Doveli smo vrhunske trail trkače na trku (Hvala svima!)

· Napravili dvije sertifikovane trke

· Uspostavili smo mrežu podrške i senzibilizirali partnere prema trailu

· Ohrabrili smo domaće iskusne trkače da trče i uče druge trail runningu

· Počele su najave novih trail trka u BiH

· Doveli smo sponzore koji žele pružiti podršku razvoju outdoora u BiH

· Ukazali smo na resurse u koje treba ulagati

I još nešto. Što je ekipa koja je organizovala trku toliko zagrizla za trail da je sve više njih koji na sastanke koje dogovaramo uglavnom negdje po planinama, dotrče.

  

 

  

„Za prvu godinu, odlični ste“. „Pa mi na prvoj trci koju smo organizovali nismo ni imali okrepne stanice“. „Morate se okružiti trkačima i uključiti više volontera koji znaju šta im je zadatak“. „Trebate bolje markirati staze na mjestima gdje se staze ukrštaju ili prolaze kroz grad“. Sve su to prijateljski savjeti drugih organizatora ili trkača kojima smo malo išli na živce jer su izđirali par stotina metara više (neki i par kilometara), ili im nismo na vrijeme pružili informacije o izmjenama koje su se dešavale tokom samog događaja.

Poslije trke, sve može

Petak, subota i nedjelja. Moj telefon nije prestajao da zvoni. Dobavljači, sponzori, partneri, saradnici, trkači, vojska, policija, dizajneri, GSS, novinari, i povrh svega lik kojem sam dužna predati neku potvrdu za auto koje sam mu prodala. Bijesan je, kaže, „Daj ba, Sanja, kako ba, nemaŠ vremena da zavŠiŠ (ovo je „smekšano  Š“ karakteristično za čaršijski govor, nastaje strujanjem zraka između jezika i nepčanog svoda)  jedan piŠljivi papir? Pa ko si, Šta radiŠ? Mo`Š li u ponedjeljak?“ Kako ja njemu da objasnim šta ja već deset mjeseci radim prije i poslije posla, čak i za vrijeme posla, na pauzima, slobodnim danima i danima godišnjeg odmora?!  „Da, da, u ponedjeljak sve može“, govorim mu. „Samo da trka prođe, razmišljam, može sve“. U subotu, predveče, u nekom od rijetkih zatišja, zazvonio je telefon a ja bih se kao i svaki put skoncentrisala da skupim snage, pripremim se za suočavanje sa još jednom kriznom situacijom i energično i u stilu sve-je-u-redu izgorovila: „Moliiiim“. „Halo. Dobro veče Sanja. Amir Muminović na vezi“. Vođa helikopterske posade. „Kako ste? Samo da provjerim da li je sve u redu i da Vam kažem da smo Vam na raspolaganju“. Uredno se javio i u nedjelju da kaže da se njihovo dežurstvo završava kao i da im je žao što nije bilo letenja (mislio je na izviđanje). „Meni je drago što niste letjeli, jer bi Vaše polijetanje značilo povredu i opasnost na stazi ali u svakom slučaju, hvala na podršci“. Dežurni medicinski tim se u nedjelju nakon dolaska i zbrinjavanja posljednjeg učesnika ultre javio i izvjestio da su svi koje smo čekali stigli u cilj i zatražili da se ako dozvolim vrate u bazu. Tako to izgleda kada sarađujete s vojskom. Sljedeće godine, trebujem garnizon!

Nakon završetka trke, telefon je još par dana zvonio u mojoj glavi. Više puta sam se zatekla kako posežem za mobilnim da provjerim je l`stvarno zvoni ili je meni odzvonilo za stručnu pomoć.

To be continued...

A sad sve zamjerke na jednu stranu i priznanje onima koji su pomogli ovom projektu a njih je uz Oružane snage jako puno. Prvi bez kog jahorinskog traila ne bi ni bio je Alen Paliska, direktor trke 100 milja Istre. Uz njegovo ohrabrenje i podršku, upustili smo se u avanturu koja je imala za cilj afirmaciju novog sporta u BiH, angažovanje više lokalnih zajednica iz oba entiteta, talasanje o temama o kojima se nerado priča i puno posla za sve one koji se uhvate u kolo s nama. Prilika da trčimo i volontiramo na njegovim trkama, dolazak i savjetovanje što nas što turističkih radnika i hotelijera na Jahorini, preporuka sponzorima, partnerima, kontakti i odgovori na pitanja koji su stizali u rekordnom roku  nesebični su doprinos ovog jednostavnog i jedinstvenog Istrijana. Dugujemo mu zahvalnost ali i ispriku zbog svih pizdarija jer smo kao njegova škola trebali sve malo bolje pripremiti za finale.

Od Milada do Mon Blana

A onda su tu brojni drugi pojedinci i kolektivi koji su stali kao podrška. Sad ako krenem nabrajati spisak je podugačak. Salomon i GMS Vitez kao tehnički sponzori. Javno preduzeće Šume Srpske sa Šumskim gazdinstvom Sjemeć na čelu. I planinarsko društvo Stolac iz Višegrada, i Andrićgrad i Planinarski savez Republike Srpske i Terra Dinarica, i Olimpijski centar Jahorina, Turistička organizacija IstočnoSarajevo, Opština Stari Grad sa svojim fantastičnim osobljem koje ne liči na one stereotipe iz birokratskih sistema koji vam krv piju na slamku. Opštine Istočni Stari Grad i Istočno Novo Sarajevo. Uključili su se i donatori, USAID i UNDP koji su podržali uspostavljanje planinarskih staza i njihovu markaciju i koji će izraditi putokaze koji su nedostajali na stazama, Kancelarija volonteraUjedinjenih nacija. Ambasada Njemačke u Sarajevu koja kroz naš projekat želi podržati razvoj rekreativnog sporta, odnosno trčanja, traila i planinarenja. Cement Kakanj koji je bio tu da pomogne kada je trebalo graditi vidljivost i postaviti jake temelje za dobru promociju u Regionu. Toyota BiH da se lakše, udobnije i sigurnije vozikamo do odredišta. Canon da sve dokumentujemo. Zlatar Sead Sofić da replikama starog bosanskog nakita i novca nagradi najbrže. RTRS, radio Antena Sarajevo i Metromedia da se čuje i zna za nas širom BiH.

Red Bull, naši drugari. Ekipa koja nam je dala krila.

Za kraj, video!

Trail Carigradskom džadom: Opis i profili staza

Vrijeme je za malo detaljnii opis trka koje smo vam spremili za 01. avgust! Pročitajte, pogledajte profile. Razmislite i zamislite sebe na stazama koje vode kroz predjele izuzetne ljepote, uz izvore sa kojih se možete napiti čiste i hladne planinske vode. Odlučite se za izazov pomicanja ličnih granica i prijavite na prvo izdanje Jahorina Ultra Traila!

Mini Trail

MiNi je trka zadovoljstva za koju nije potrebna posebna fizička kondicija, odgovarajuća oprema niti visok stepen lične autonomije. Namjenjena je onima koji vole kratke i brze staze ali i porodicama koje vole aktivan odmor u prirodi pa je prema njima kreirana i posebna kategorija. Tri prvoplasirane porodice osvajaju nagrade. Slobodno, povedite mamu, tatu, klince osnovce i ove starije, tetku, bratića, pašenoga ili tasta – ovo je staza za sve! Vremenski limit je takav da imate dovoljno vremena da kombinujući hodanje i trčanje pređete stazu, uživate u druženju, zastanete na vidikovcu iznad Kalajidžine stijene, odmorite na klupici i uživate u pogledu. 

• Start/cilj: Jahorina, 01. avgust, 11:00h

• dužina: 10 km

• + 397 m

• - 381 m

• okrepne stanice: 1

• vremenski limit: 3 sata

• broj učesnika: max 200

• startnina: 35 BAM/18 EUR (Link na mapu)

Midi Trail

MiDi trail trka će vas iz starog dijela grada Sarajeva odvesti u neposrednu divljinu kroz koju ćete uskotračnom prugom vijugati iznad kanjona Miljacke i Bistrice, do Gornjih Pala i Jahorine. Ovo je trka zadovoljstva prvenstveno zbog ljepote i raznovrsnosti krajolika kroz koje prolazi ali i izdržljivosti jer je za nju potrebna dobra fizička kondicija, odgovarajuća oprema i određen stepen lične autonomije. Preporuka je da ponesete dodatnu okrepu, čeonu ili baterijsku lampu jer se na trasi nalazi 10 tunela od kojih su dva malo duža. Drugi dio staze je tehnički zahtjevniji pa ako ste početnik u trailu, ponesite štapove ili još bolje, potražite u prirodi dva štapa koja će vam olakšati kretanje i savladavanje uspona. Njih uvijek možete odbaciti kad vam više ne budu trebali. 

• start: Latinska ćuprija, 01. avgust, 09:00h

• cilj: Jahorina, Poljice

• dužina: 34 km

• + 1198 m

• - 228 m

• okrepne stanice: 3

• vremenski limit: 11 sati

• broj učesnika: max 200

• startnina: 45 BAM/23 EUR (Link na mapu)

Maxi Trail

Staza MaXi Traila će vas od Romanijskog platoa preko Gornjih Pala odvesti do Jahorine. Trail koji spaja dvije planine je savršen izazov za učesnike koji vole tehničke staze, trčanje u blizini vidikovaca, kretanje i izolaciju u planinskim dijelovima potpune divljine. Podloga po kojoj se trči je relativno mekana, trčljiva. Iako se krećete po planinskim masivima, staze su uglavnom zemljane. Očekuje vas veliki spust s Romanije a potom uspon do Ravne planine i Jahorine, pametno rasporedite snagu. Kilometri trke nisu označeni pa se morate strogo pridržavati službeno označene staze i izbjegavati prečice i staze bez markacije. Ovo je jedina trka od ukupno četiri čija staza doslovno prolazi kroz i preko cijele Jahorine i penje se do njenog vrha Ogorjelica. Niko vam neće zamjeriti selfie sa vrha sa kojeg se pruža fantastičan pogled na Trebević, Treskavicu, Romaniju, Visočicu, Bjelašnicu.

• start: Romanija, 01. avgust, 07:00h

• cilj: Jahorina, Poljice

• dužina: 51 km

• + 2126 m

• - 1849 m

• okrepne stanice: 4

• vremenski limit: 15

• 1 ITRA bod

• broj učesnika: max 100

• startnina: 55 BAM/29 EUR (Link na mapu)

Ultra Trail

Prva bh ultra trail trka startuje iz Andrićgrada a zatim vas staza sa obale Drine vodi preko vrha Ivice, Sjemeća, Stjenica, Glasinca i Romanije do olimpijske Jahorine. Staza ima trostruku markaciju: planinarske oznake, privremenu markaciju sa svjetlosno reflektujućim naljepnicama i po potrebi oznake BH MAC-a koje upozoravaju na mjesta većeg opreza zbog blizine područja sa minama kako se učesnici ne bi udaljili sa staze. Za ovu trku trebate imati izvanrednu kondiciju, predhodno iskustvo u kretanju u planinskom okruženju i praćenju markacija te visok nivo samostalnosti. Trebaće vam prikladna obuća i odjeća za kretanje po šumskim zemljanim putevima ili planinarskim stazama kao i dodatna oprema koja se sastoji od čeone lampe sa rezervnim baterijama, spremnika za vodu, astrofolije, osnovnog kompleta prve pomoći, zviždaljke, mobilnog telefona. Iako su vremenske prilike za doba godine kada se održava trka povoljne, preporučuje se i oprema koja vas može zaštiti u slučaju kiše, vjetra ili niskih temperatura pogotovo u noćnim satima u višim predelima. Kilometri trke nisu označeni pa se morate strogo pridržavati službeno označene staze i izbjegavati prečice i staze bez markacije. 

Upotreba štapova je dozvoljena. Ukoliko se odlučite koristi ih, o istima morate voditi računa od početka do kraja trke jer organizator tokom trke na okrepnim stanicama ni na bilo kojem drugom mjestu na stazi neće preuzimati na čuvanje dodatnu opremu koju procjenite suvišnom. Na pola puta će vas čekati stanica s toplom okrepom i po želji vlastita vreća sa odjećom i obućom koju možete presvući. 

• start: Višegrad, 01. avgust, 00:05h

• cilj: Jahorina, Poljice

• dužina: 114 km

• + 4733 m 

• - 3411 m

• okrepne stanice: 7

• vremenski limit: 33 sata

• broj učesnika: max 100

• 3 ITRA boda

• startnina: 80 BAM/41 EUR (Link na mapu)

Šta još trebate znati

Na početku svake trke, organizatoru dajete startni višak opreme koji će vas potom čekati na cilju. Startnina uključuje sljedeće:

· startni broj,

· pomoć i okrepu tokom trke,

· majica za trčanje Salomon,

· elektronsko mjerenje vremena s uploadom u realnom vremenu,

· prevoz do starta (s Jahorine),

· obrok nakon trke,

· poklon bon za panoramsku vožnju do Ogorjelice.

Vremenske prilike za doba godine kada se održava trka su uglavnom povoljne. Prema podacima Republičkog hidrometeorološkog zavoda, prosječan broj dana s padavinama u julu je 10 dana, a u avgustu 6-9. Ovo je načešće pojava lokalnih pljuskova koji su praćeni grmljavinom, obilnim kratkotrajnim padavinama, a ponekad i sa gradom. Ovo je najveći rizik i potencijalna opasnost za ljetne mjesece, pogotovo u brdsko-planinskim predjelima gdje su lokalni pljuskovi i grmljavina intenzivniji zbog uticaja orografije. Minimalna temperatura u ranim jutarnjim časovima može se spustiti do 0°C kako se povećava nadmorska visina. Maksimalna temperatura u Višegradu je poslednjih godina u stalnom porastu i u ovom gradu se sve češće mjere najviše ljetne temperature pa je tako u 2014. godini maksimalna temperatura bila 38°C, a u 2013. i 2012. godini čak 42°C. U višim predjelima, apsolutno maksimalna temperatura je malo niža.

Ponesite još: 

· kačket, vizir ili maramu,

· kremu za zaštitu od sunca i vjetra,

· majicu dugih rukava/vjetrovku u slučaju loših vremenskih uslova u višim predjelima,

· malo soli, izotonik ili magnezijum, za svaki slučaj.

Tokom boravka na Jahorini možete izabrati hotelski smještaj, smještaj u vikendicama ili u besplatnom kampu koji će biti lociran u neposrednoj blizini hotela Bistrica. Kamperi će moći takođe koristiti toalet i tuševe u hotelu Bistrica a u dogovoru s osobljem, i njihove restoranske usluge. Za rezervacije u hotelima po povoljnijim uslovima, obratite se na info@jahorinatrail.com ili se prilikom rezervacije u hotelu prijavite kao učesnik trke na osnovu čega možete ostvariti dogovoreni popust.

Dovoljno dobro za share?

Jahorina Ultra Trail: Povratak prirodi i izazov za ljeto

Jahorinu uglavnom znate pokrivenu snijegom, a sad je vrijeme da vam je predstavimo zastrtu zelenim ćilimom, ukrašenim borovnicama, brusnicama, malinom, kupinom, jagodom, lincurom, kantarionom. Vrijeme je da upoznate njeno šumsko prostranstvo kojim se smjenjuju pojasi hrastovih, bukovo – jelovih i jelovo – smrčevih šuma te brdskog i gorskog javora, da u njenoj hladovini uživate u outdoor aktivnostima dok vam miris četinarske smole krijepi dušu, a svježa izvorska voda organizam. Vrijeme je za povratak prirodi i avanturu koja na olimpijskoj planini počinje 1. avgusta kada se po prvi put održava Jahorina Ultra Trail.

To nije obična trail trka. Riječ je o dvodnevnom događaju u okviru kojeg će se održati četiri trke. Staze kojima će se trčati povezuju Jahorinu sa drugim dijelovima BiH na način da je cilj svim trkama na istom mjestu na Jahorini dok je startni prostor na različitim lokacijama. Staze duge 10, 34, 51 i 115 km povezuju olimpijsku planinu sa Sarajevom, Romanijom i Višegradom i nude jedinstven doživljaj netaknute prirode, kulturno-istorijskog i graditeljskog naslijeđa. Svaka priča svoju priču i u jedinstvenom slijedu otkriva različite epohe, prirodne ljepote, znamenitosti poput Baščaršije, Kozje ćuprije, pruge uskog kolosijeka koja je spajala Sarajevo i Višegrad, lokalitete sa stećcima i arheološkim iskopinama, most Mehmed-paše Sokolovića, Andrićgrad. Na simboličan način staze oživljavaju nekadašnju tzv, „Carigradsku džadu“, koja je Bosnu preko Drine spajala s Turskom. Kroz simbol mostova, prije svega Kozje ćuprije koja se nalazi na jednom i višegradske ćuprije na drugom kraju staze, spojićemo različita predanja, legende, kulture i trkače u svoj svojoj različitosti.

Od ideje do cilja

„Vi ovdje imate slatke muke. Ne znate na koju biste stranu radije postavili stazu“, rekao mi je Alen Paliska, direktor ultra trail trke 100 milja Istre, prilikom njegove posjete Jahorini i uspona na njen najviši vrh. Na moj poziv je došao na Jahorinu kako bismo zajedno razmotrili mogućnosti za uspostavljanje staza a dva moguća koncepta su bila da staze trasiramo na samoj planini ili da planinu jednostavno stazama povežemo sa drugim lokalitetima i ultra trailu damo naglašenu turističku dimenziju. Kod prve mogućnosti nedostatak je to što kod dužih staza rizikujete da postanu jednolične ili da ih morate vrtiti u krug dok je prednost što su uspostavljanje, kontrola i nadzor nad ovakvom stazom organizacijski manje zahtjevni. Druga opcija je daleko komplikovanija, traži masovan angažman volontera, partnera, dobru logistiku, veća sredstva ali je i mnogo atraktivnija jer spajanjem više turističkih destinacija benefit ostvaruje više aktera. Mi smo se naravno odlučili za ovu drugu! U ovom slučaju, staze dobijaju dodatnu vrijednost jer prolaze kroz manje i nerazvijene zajednice koje same ne bi mogle postići mnogo u afirmaciji prirodnih ljepota kojima raspolažu, kreiranju jedinstvene ponude, promociji. Na ovaj način, uvezivanjem sa lokalnim partnerima, bili smo spremni ući u izazov i markirati 140 km staza kojima će se odvijati Jahorina Ultra Trail ali i koje će ostati trajno označene za planinarske pohode, biciklisičke staze, šetnje u prirodi.

Via Jahorina, Via Dinarica

Jasno vam je da smo na samom početku imali veliki cilj. U međuvremenu, ostvarili smo još veći. Staze koje smo prehodali zimus dva puta kako bismo napravili GPS zapise su vrlo brzo postale dio projekta Via Dinarica koji na makro planu treba postići isto ono što i mi na mikro: uvezati nerazvijene zajednice, promovisati njihovu outdoor ponudu, izgraditi i obnoviti planinarsku infrastrukturu i označenim planinarskim ili šetačkim stazama, odnosno  Zelenom, Bijelom i Plavom transferzalom, povezati sve zemlja bivše Jugoslavije i Albaniju. Kroz jedinstveni prostor Dinarida, Via Dinarica ima cilj da poveže „gradove i ruralne zajednice u regiji, poveća svijest o dobrim poslovnim običajima i zaštiti životne sredine, stvori turističku ponudu koja se oslanja na prirodne ljepote, tradicionalne proizvode i jedinstveno kulturno naslijeđe, kao i da poveže aktere u regiji u svrhu održivog ekonomskog razvoja“. Great minds think alike, zar ne?    

  

Staze koncipirane prema željama učesnika

Kada je trebalo osmisliti staze koje bi bile zanimljive trkačima iz BiH a posebno onima iz inostranstva, pokušala sam razmišljati kao oni i trasirati ih tako da zadovoljim njihova očekivanja. Mnogi moji prijatelji dođu u posjetu Sarajevu i ne stignu otići do Jahorine ili obrnuto a imali su u planu i jedno i drugo. Kroz Midi Trail koji počinje na Baščaršiji i završava na Jahorini, dali smo idealno rješenje kombinujući trčanje kroz stari dio grada, divljinu koja se nalazi u njegovoj neposrednoj blizini i planinskim stazama koje s Pala vode do Jahorine. S druge strane, Ultra Trail povezuje dvije turističke destinacije, Andrićgrad i Jahorinu između kojih su skriveni krajolici izuzetne ljepote. Maxi Trail spaja dvije planine, Romaniju i Jahorinu, između kojih je samo par kilometara asfalta, a sve ostalo su stazice kroz šumu, grebenom, proplancima i zemljanim putevima. Najkraći Mini Trail je kružna staza i namjenjena je trkačima koji vole sprint, brze staze ali i početnicima, rekreativcima koji vole boravak u prirodi. Lagana je zbog čega smo na ovoj stazi uveli i posebnu kategoriju „Porodica“. Uz trajnu markaciju, sve staze će biti označene i privremenom markacijom, tačnije zastavicama koje će trkačima olakšati kretanje u prirodi i uslovima smanjenje vidljivosti, odnosno, tokom noći.

Bezbjednost učesnika

GPS zapisi svih staza su dostavljeni BH MAC-u, agenciji koja se bavi deminiranjem i uklanjanjem eksplozivnih sredstava kako bi nam potvrdili da su staze bezbjedne. Sa njihovim izviđačima je dogovoreno da će par dana prije održavanja trke izaći teren i po potrebi određena mjesta dodatno označiti ukoliko smatraju da postoji i najmanji rizik da bi se neko mogao udaljiti sa staze i približiti iole rizičnom dijelu. O sigurnosti trkača na stazi tokom trke brinuće pripadnici Gorske službe spašavanja dok će lokalna policija osiguravati određene dijelove staza koji prolaze kroz veća naseljena mjesta. Šumska gazdinstva koja djeluju u okviru Javnog preduzeća Šume Srpske nam na raspolaganje stavljaju mehanizaciju, terenska vozila kako bi uredili staze i u svakom trenutku lako i brzo imali pristup svim njenim dijelovima. Svaka staza će imati svog koordinatora a svaki učesnik broj telefona koordinatora svoje staze. U slučaju da vam bilo šta zatreba, znaćete koga trebate zvati.   

Šta vas čeka na prvom izdanju Jahorina Ultra Traila

Tokom boravka na Jahorini, možete koristiti hotelski smještaj, smještaj u vikendicama ili u kampu koji će biti lociran u neposrednoj blizini hotela Bistrica u kojem ćete moći koristiti tuševe, toalet i restoranske usluge. Zbirno mjesto je Jahorina sa koje će organizator učesnicima obezbjediti prevoz  do startnih lokacija. Na startnim lokacijama trkače očekuje razgledanje, posluženje i tehnički sastanak s koordinatorom staze. Trke počinju prema utvrđenoj satnici i odvijaju se unutar vremenskog limita koji ostavlja dovoljno vremena da svako kombinujući trčanje i hodanje uspješno stigne do cilja. Satnica je sačinjena na osnovu projekcije prema kojoj bi prvoplasirani na svim stazama trebali pristizati u cilj već u popodnevnim časovima. Dužinom staza učesnike čekaju bogate okrepne stanice a u cilju pita/ćevap/baklava party. Uz podršku kompanije GMS-Sport iz Viteza, svi učesnici u startnom paketu dobijalju tehničku majicu za trčanje sportskog brenda Salomon. Organizator trke je takmičarima obezbjedio  besplatnu panoramsku vožnju šestosjedom do vrha Ogorjelica sa kojeg mogu uživati u pogledu na Trebević, Treskavicu, Romaniju, Visočicu, Bjelašnicu. A tu su i singl ili tandemski skokovi paraglajderom, vožnja kvadom, organizovane biciklističke ture ili branje borovnica.   

Trčanje i trail u BiH

Trail trčanje je aktivnost na otvorenom koja u BiH privlači sve više rekreativaca i sportista pa je tako od nedavno formirana grupa Trail Running BiH, kao neformalna grupa trkača za promociju i razvoj trail runninga u našoj zemlji. S obzirom da trčanje generalno postaje sve popularnije, veliki broj vježbača praktično kroz trail spaja potrebu za rekreacijom i boravkom u prirodi. Za ovu aktivnost u Bosni i Hercegoini ne morate putovati daleko od kuće jer se prve planinarske staze, čobanski puteljci ili šumski putevi nalaze par kilometara van grada. U cilju promocije staza i trail trčanja, Jahorina Ultra Trail priprema druženja s trkačima i gostima, nagradne igre, a blog Trčim jer štrčim vam uskoro kroz mini reportaže predstavlja sve četiri staze jahorinskoh ultra traila.  

Tijelo u pokretu - Emisija Točak, bht1, maj 2015

Peglanje asfalta vs trail trčanje

Nadam se da me niko neće pogrešno razumjeti ali meni je cestovni trening nakon iskustva trčanja u prirodi toliko prejednostavna i prevaziđena forma koja teško da može zadovoljiti moje trkačke prohtjeve. Da se razumijemo, peglam ja asfalt još uvijek, i uživam u tome, ali samo radnim danima iz razloga jer je tokom mjeseci kratkodnevice uz nefleksibilno radno vrijeme od 9 do 17 nemoguće trenirati u prirodi koliko god da su mi brda blizu. Zato s posebnim nestrpljenjem i radošću planiram svaki vikend i smišljam gdje otići, s kim trenirati, koliko kilometara, šta ponijeti, šta obući.   

 

Od skoro je te treninge lakše organizovati jer je u BiH sve više trkača i trkačica koji vole planine, spremaju se za učešće na trail trkama i posjeduju dovoljno avanturističkog duha da se upuste u otkrivanje novih staza i bogaza. Trenutno funkcionišemo kao neformalna grupa građana Trail Running BiH opredjeljeni da prvenstvo promovišemo trčanje kao svima dostupan oblik rekreacije i trail kao savršen spoj rekreiranja i boravka u prirodi. Osim toga, želja nam je da mi sami upoznamo prirodne ljepote zemlje u kojoj živimo i svoje spoznaje i iskustva prenesemo onima koji žive unutar njenih granica a o njima ne znaju ništa i onima koji su van njenih granica, takođe o njima ne znaju ništa a zanimaju se za njih više od ovih prvih.

Kako sam otkrila i zašto volim trail?

Iako postoje trkačka iskustva koja su univerzalna, postoje i ona specifična i lična koja nas prožimaju toliko snažno da utiču na naš trkački profil ali i svijest pa čak i karakter ako karakter percipiramo kao „način na koji opažamo i doživljavamo unutrašnju i spoljašnju stvarnost, način na koji reagujemo na nju, na koji se branimo od te stvarnosti, izlazimo na kraj sa životnim problemima“. Ne bih da generalizujem i glorifikujem trkače jer ne mislim da su svi jednakog kapaciteta da prepoznaju trčanje kao medij koji će ih oslobodi inhibicija, slabosti i uzdići na jedan viši nivo svijesti na kojem će osjeti slobodu, snagu, povezanost sa prirodom i svijetom koji nas okružuje. Ovo je nivo na kojem se trkačkim patikama dobro ugaze ego i sujeta, a granica vašeg fizičkog bića izbriše jer postajete jedno sa prirodom oko vas. Volim trail jer me odvojio od buke civilizacije kojoj (ne)pripadam, osnažio mentalno i fizički, otkrio krajolike pred kojima mogu samo da ćutim. Treninzi koje sam postepeno izmještala iz urbanih zona na okolne uzbrdice a zatim i na planine su me postepeno pripremili i uveli u svijet trail trčanja. U početku nije bilo lako. Nemam planinarskog iskustva pa mi je trebalo vremena da otkrijem staze, upoznam planine i prevrtljivu ćud prirode, upoznam trkače slične sebi, okupim ekipu i započnemo zajedničke treninge.

To su moji razlozi zašto volim trail trčanje i osvrt na slijed događaja koji me je odveo na planinarske staze. Možda nisu dovolno snažni, opipljivi i konkretni. Neki će se opet s njima identifikovati. Da se preispitivanje ne zavši samo na mom ličnom doživljaju, zamolila sam prijatelje, trail trkače i trkačice, rekreativce i profesionalce, da odgovore na ista pitanja kako bi vam zajedno dali dovoljno argumenata da probate trčanje u prirodi i da ga zavolite ako do sada niste.

Kako sam otkrio/la trail i zašto ga volim?

Goran Lesjak

Budući da živim u prekrasnoj prirodi od rođenja trčim trail, od kada sam počeo trčati 1986 a da toga nisam bio niti svjestan jer mi je oduvijek bilo draže trčati po šumskim stazicama od trčanja po cesti ili atletskoj stazi. Službeno svoju prvu ultru u nekoj trci sam odradio 2010. na otoku Pašmanu u sklopu Škrapinga (nije trail već treking ali je vrlo slično)

Trail trčanje je spoj meni najdražih aktivnosti koje su mi inače služile za opuštanje a to su trčanje i planinarenje tako da kada ne mogu izaći u prirodu na trčanje onda nisam najsretniji. Samo trčanje u prirodi po divljim trail stazicama mi je jedan oblik meditacije i zato često volim biti sam sa stazom jer su onda i moj duh, moje tijelo i ta priroda oko mene jedno.

Nataša Rogić Jukopila

Sasvim slučajno sam otkrila trail. Godinama sam planinarila, pa su mi prijatelji spomenuli utrku „100 milja Istre“. Bez puno razmišljanja, prijavila sam se na prvu utrku u životu i to na 105 km. Cilj mi je bio samo stići do cilja. Rezultat mi nije bio bitan. Zanimalo me kako će moje noge funkcionirati nakon 70, 80 i više kilometara. I uspjela sam stići do Umaga za manje od 23 sata. Bila sam prestrena sto sam to uopće uspjela prijeći pa sam se odmah prijavila i na 100 km Velebita što sam isto uspjela završiti. Nakon Velebita sam ubacila i malo trčanja da budem brža i sad sam postala ovisna o utrkama, trčanju, trailovima. Uz posao i trogodišnjeg dječaka, nažalost nemam puno vremena za trening, ali sam otkrila novu ljubav, na što sam posebno ponosna.

Veroljub Zmijanac

Trail trčanje sam otkrio u Nemačkoj u prelepoj šumi nadomak Štutgarta 2008 godine. Tu sam napravio prve trkačke korake. Nakon toga 2010 godine sam istrčao Alpski maraton Oberstaufen i otkrio totalno novi svet trčanja. 

Trčanje je prilika da dođeš u kontakt sa sobom. Na stazi, uz HR i pejs podatke otkrivaš svoj dah upoređujući osećaj sa podacima na satu. Trail je nešto totalno drugačije. Tu je otkrivanje sebe igra Prirode u kojoj i ti postojiš i tebe kao jednog elementa te prirode. To je onaj trenutak kada pored tebe protrče grupa srna ili kada se spotakneš i padneš na zemlju. To je istovremeni osećaj odvojenosti od Prirode,  straha da ćeš se izgubiti, povrediti se i ostati sam negde duboko u šumi i jednog čudnog spokoja da je sve u redu, savšreno i da ti se tu ništa loše ne može dogooditi. Slična analogija je kao plivanje u bazenu i plivanje u moru. 

Nermina Grierson

Godinama sam gledala slike i ljepotu staza kojima trail trkači prolaze. Uglavnom, trail running u Bosni sam počela nedavno kada sam upoznala fantastičnu ekipu Trail Running BiH koja je bila voljna da podijeli sa mnom staze i vrijeme. Zašto volim trail? Zato što volim prirodu, zato što mi to prostranstvo daje osjećaj slobode, što me trčanje šumskim puteljcima vraća u djetinjstvo. U Bosni je malo teže trčati trail sâm jer staze još uvijek nisu najbolje obilježene ali svaki put kada izađemo da upoznamo novu stazu, kilometri klize i nemaš nikada osjećaj da želiš stati. To je onaj trenutak kada ne postoje granice.

Tanja Stojanovski

Planine mi pružaju osećaj slobode, snage, osećaj da sam živa, izmame i poneku suzu zbog sreće da sam zdrava i da mogu bezbrižno trčati i uživati u njihovim lepotama. Tajne koje kriju planine, brda, potoci, cveće, predivan čisti vazduh, životinje, krajolici koji te očaraju svojim lepotama, sve je to deo i razlog mog obožavanja trail trka. To isčekivanje neočekivanog kada si po prvi put na nekoj novoj planini, u nekoj novoj zemlji.

Mate Ćurić 

Poslije dugo godina planinarenja i alpinizma, jednostavno sam ušao u trail trčanje, na nagovor prijatelja, a to je bilo 2009. Poslije toga sam redovni sudionik trekking utrka. Zašto volim trail trcanje? Jednostavno to je moja ljubav prema prirodi, uživanje u trčanju kroz šumske puteljke, po grebenu planine. Nezamjenjiv osjećaj koji mi pruža zadovoljstvo, sreću i spoznaju da postojim.

Sandra Juhaz

Na planinarskom izletu mi prijatelj govorio o trekingu i trailu i nagovorio me da dodjem na jedan i probam tj. vidim o čemu se radi. S obzirom da sam bila jako skeptična jer sam smatrala da se u planinu i na brdo ide uživat u prirodi i pogledima s vrhova rekla sam da ću razmislit. Razmislila, probala i našla se u tome. Osoba sam koja ne miruje, volim prirodu i šumu a trail mi sve to omogućava. A uz to upoznajem nove ljude i nove krajeve.

Ivan Simić

Pre nekoliko godina u Ovčar banji organizovana je trka "2 za 2" u kojoj je trebalo osvojiti dva vrha - Ovčar i Kablar, i to mi je bio prvi susret sa trejlom, nečim što će mi kasnije postati velika ljubav i strast. Nakon Ovčara i Kablara sledio je Fruškogorski maraton, zatim Hercules u Rumuniji, i ubrzo su mi trejl trke u potpunosti zamenile drumske kao prvi izbor što se tiče omiljene outdoor aktivnosti.

Trejl jednostavno predstavlja potpunije iskustvo - trejl je zanimljiviji, naporniji, bogatiji, uzbudljiviji, zahtevniji, suroviji - na asfaltu se obično boriš sâm sa sobom - svojim ograničenjima, svojim mogućnostima - u planini ti je priroda ne toliko scenografija koliko izazov sâm po sebi. Kada obuješ patike i istrčiš na asfalt samo od tebe zavisi da li ćeš i proći kroz cilj - u šumi nije tako, potrebno je biti koliko trkač toliko i ratnik jer planina ne poklanja prolazne ocene, i ako nisi spreman i koncentrisan osetićeš to na sopstvenoj koži - i zato je koliko volim toliko i poštujem.

Tadeja Krušec

Sve je počelo 2005. godine sa treking ligom. Na Mosor trekingu sam upoznala Žanu Rajić iz AK Sljeme, and rest is history. Uz trenera Janka (Dragan Janković) sam počela redovito trčati i uskoro sam se natjecala na svim mogućim dužinama i terenima, od kros lige, zimske i ljetne brdske lige, polumaratona, maratona, planinske trke. Međutim, planinske trke na duge staze su me izrazito privlačile i od tud trail. Htjela sam se odmorit od trekinga, gdje više-manje moraš stalno biti koncentriran na kartu i uz manevriranje po zahtjevnom terenu moraš i unaprijed planirat i razmišljat kamo. A na trailu samo pičiš i pratiš oznake.

Nikola Kujundžić

Trail trčanje sam otkrio kada sam prvi put otisao na Fruškogorski planinarski maraton i od tada idem svake godine na različite dužine od 57 do 111 km. A trail trcanje volim jer se uvek srećem sa novim predelima, jer mogu da uživam u njima a i samim tim imam vremena da budem sam sa sobom što mi prija.

Alen Paliska

Sasvim slučajno sam otkrio trail. Ustvari, aktivno sam se bavio nogometom više od 20 godina. Jednom me Elena odvela na Učku da tamo čekamo dvoje prijatelja koji su tada nastupali na Učka treku. Meni je bilo nevjerojatno da itko može u tako kratkom vremenu istrčati 30-tak kilometara. Već sljedeće godine (2007.) sam nastupio na Labinjonskom trekingu i tu sam se zarazio. Trail je došao sam po sebi nakon što smo odlučili organizirati pravu utrku (100 Milja Istre 2013). Prvo, trail (i treking) je jedan od najpozitivnijih sportova. Radio sam u desetak raznih sportova, nijedan od njih nije ni blizu te pozitivne, prijateljske atmosfere koja se dešava u trailu.

Drugo, trail trčanje je kontakt s prirodom i potpuna sloboda kretanja, totalno različito od cestovnog trčanja gdje su trkači opterećeni štopericom i ograničeni urbanom sredinom. U trailu je svaka utrka posebna priča, utrke nisu međusobno usporedive i upravo je to najveća prednost traila, svaki put novi uvjeti, novi detalji, novi doživljaj, nova emocija. I još jedan bitan detalj: u trailu su i "zvijezde" ljudi od krvi i mesa, uvijek dostupni i praktički na svakoj utrci možete razmijeniti koju misao sa najvećim imenima svjetskog trail trčanja.

Jelena Dragićević

Trail trčanje sam otkrila sasvim spontano. Može se reći kroz planinarenje. Planinarenjem se bavim duže. Zapravo imam i "staž" od 6-7 godina u trčanju, ali za svoju dušu, i uglavnom u urbanoj sredini. Sve češći boravak u prirodi - planinama pre svega, inspirisao me je da i tamo "pustim" korak. Trail volim zbog svega onoga što planina pruža. Zbog neopisivog osećaja slobode; prirode nezagađene gradskim "dahom"; izazova i za telo i psihu. Istražuješ put kojim trčiš a na tom putu i o sebi otkriješ mnogo.

Šimun Cimerman

Trail sam otkrio po prvi puta 2006. godine, kada sam sudjelovao na Ultra Trail du Mont Blanc. Volim trail, a za razliku od trčanja, što je to jedan od najljepših načina da se upozna i doživi neka lokacija. Zato već, primjerice, 3 godine za redom odlazim u Maroko na Atlas Ultra Trail, gdje, a pod uvjetom da ste fizički spremni, u samo 24 sata i 110km možete upoznati i doživjeti lokaciju ala Atlas gorje ili bilo koju drugu.

Mladen Nedić

Tragajući za nečim drugačijim od cestovnog trčanja došao sam u kontakt sa trailom. Logično je bilo da se trčanje nastavi u prirodi, u malo drugačijem i ljepšem ambijentu. Ono što volim kod trail trčanja je neprestano pomjeranje vlastitih granica i jedan neopisiv osjećaj slobode, a sve to doživljavam u prirodi, na lijepom i zdravom mjestu.

Polona Deželak

Kada počinješ da trčiš, trčiš svugdje i tako sam odkrila sve oblike trčanja. Trčanje po asfaltu te tjera na brzinu i vrijeme a kada se nađeš u šumi i na travnjacima, zaboraviš na vrijeme, žurbu, nema smetnje automobila i džumusa i tako se izgubiš u trčanju. Zato si uvijek govorim, da mi je asfalt za trening a trail za dušu.

Damir Mesec

Trail trčanje sam otkrio putem interneta, preko društvenih stranica i youtube-a. U našim krajevima je prije par godina bio zastupljen samo treking, ali kako je odmicalo vrijeme počele su se pojavljivati i prve trail utrke. Razlika izmedu trekinga i traila jeste da je trail staza u potpunosti oznacena, a treking utrka zahtjeva orjentaciju. Trail mi se dakako daleko više sviđa jer sam prije svega natjecatelj koji voli fitnes i rezultate, a i bavim se trenerskim poslom koji isto to zahtjeva. U treking utrkama nije pravilo da pobjedi onaj koji je najboljoj fizičkoj formi. Mogu pobijediti i oni slabiji ali koji se jako dobro snalaze u prostoru, i to je čar trekinga. Zato više preferiram trail trčanje. A trail volim jer volim boraviti u prirodi, ponajprije na planinama. Volim mir i tišinu koju one daju. Iako ponekad volim imati društvo na treninzima, treniram uglavnom sam. Kombinacija planina i trčanja mi savršeno pašu kako za tijelo tako i za dušu, tako da trail trčanje savršeno odgovara mojoj osobnosti.

Mirsad Abdaković

Moj prvi trail je bio u decembru 2010. godine - "Istra u srcu", 57 km, Savudrija - Novigrad i svake godine sam opet i opet na toj utrci. Trail volim zato što nije monotono dosadno cestovno trčanje i naravno zato što smo u prirodi, brdima, šumama. Osjećaj slobode. Imam lijepa iskustva i dobre rezultate sa takmičenja u Salzburgu na 100 km sa 2500m visinske razlike (ukupno 12. mjesto), Trail maniak 57 km u Klagenfurtu, 100 milja Istre (2013) i nadam se startom broju za UTMB 2015!