Trči, istrčo ga dabogda

Preuzeto s Facebooka

Ovih dana istražujem jedan slučaj varanja rezultata na maratonu u kom su dva trkača na trci učestvovala s istim brojem. Tragajući za odgovorima šta se tačno desilo, iz razgovora s akterima i sagovornicima sam stekla utisak da se na trkama često ostvaruju finišerska vremena na sličan način, posebno kad je potrebno ostvariti kvalifikaciju za učešće na nekom velikom takmičenju. Zaprepastilo me i da o ovome svi sve znaju i uglavnom ćute. Komentariše se u trkačkim grupama, uz kafu, pa i kad se na takve situacije prevrće očima, ne preduzima se ništa da se počinilac prijavi organizatoru. Taj ”prljavi” posao se ostavlja drugima dok pojedinac savjest umiruje racionalizacijom da u prevari lično ne učestvuje i da se tu njegova odgovornost završava što, trkački saborci moji, nije tačno. Ćutanjem i neprijavljivanjem vi zapravo direktno podržavate neregularnosti koje drugima donose nezaslužene kredite. I ono što je još pogubnije, pljujete na sve vrijednosti koje kroz sport pojedinac ugrađuje u sebe. 

Poražavajuća je činjenica da i ”vrhunski rekreativci” spremno preuzimaju ovakve zadatke i učestvuju u prevari bez svijesti da čine nešto loše. To što nemaju nikakvu finansijsku ili materijalnu dobit za svoj zadatak, već s tuđim startnim brojem trče u tempu svog treninga ne znači da njihova uloga nije nečasna. Učestvuju u prevari – vrlo je jednostavno. Svoje vrhunske rezultate, lični kredibilitet i ugled srozavaju na ovaj način. Trkačkoj zajednici daju loš primjer jer bez obzira što se radi o rezultatu koji nikog neće dovesti na postolje, urušavaju neki vrijednosni sistem.


To što je organizator propisao kvalifikacijsko vrijeme za svoj događaj govori o tome ko na njemu može učestvovati. Na takmičarima je da treniraju kako bi postigli rezultat koji se traži i časno zasluže učešće na željenom i prestižnom takmičenju. Ako nisu u mogućnosti ostvariti taj rezultat – što dosta govori o tome šta su njihovi lični dometi, na događaj mogu otići kao podrška, volonteri ili publika pa onda s lica mjesta časno izvještavati o događaju iz lične perspektive. Ili ako su direktori trka, mogu otići na poziv direktora prestižnih trka – i to smo viđali, što je takođe legitimno.


Ne razumijem potrebu da se bijedni mali čovjek prevarom na trci dokazuje jer okruženje zna njegove realne trkačke mogućnosti te da je varanjem postigao svoje finišersko, odnosno kvalifikacijsko vrijeme. Trkači prate jedni druge na Stravi, nerijetko tuđe rezultate analiziraju više nego svoje, a da ne kažem da se s posebnom pažnjom analiziraju tuđa prolazna vremena na trci. Bila sam organizator, stizale su mi prijave ako je bilo potrebno da prolazna vremena nekog učesnika dodatno istražimo. S druge strane, varanjem na trci pokazuju izuzetno nepoštovanje i prema organizatoru trke koji je mjesecima pripremao događaj, uložio finansijska i materijalna sredstva, angažovao ljudske resurse kako bi takmičenje proteklo regularno, bez incidenata, kako bi rekreativci imali mogućnost učestvovati na takmičenju rame uz rame s vrhunskim atletičarima.


Jedina gora stvar od bandidata, odnosno onih koji na trci učestvuju bez startnog broja, su mi ovi koji trče sa startnim brojem druge osobe kako bi mu/joj ostvarili kvalifikacijsko vrijeme ili PB. Da se razumijemo, često učesnici prodaju ili poklanjaju svoje startne brojeve jer iz opravdanih razloga nisu u mogućnosti učestvovati na trci a organizatori kojima se prijavi izmjena nisu u mogućnosti registrovati to u sistemu a saglasni su s transferom pa vas molim da takve slučajeve izuzmemo iz ove osude a da se u buduće odgovorno ponašamo i prijavjujemo one koji bi da se kite tuđim perjem kao i one koji bi svoja krila da nečasno ukaljaju za tuđi sitni ćar. (Mada, većina organizatora trka opravdano ne dozvoljava da se trči s tuđim brojem.) I da gadost bude još veća, ovaj nesrećnik što je prevarom stigao u Bostom će po završetku trke na društvenim mrežama, bez imalo stida, podijeliti fotografije uz osvrt na sam događaj i komentar tipa: “svaki trkač treba sebi ovo iskustvo da priušti”. Na šta ćemo mi još jednom samo prevrnuti očima - licemjerno jer smo mu mi zapravo svojim ćutanjem omogućili to nezaboravno iskustvo.

Varanje level pro 

2015. godine, Boston Athletic Association (BAA) je upozorio učesnike maratona da na društvenim mrežama ne dijele fotografije sa svojim startnim brojevima zbog incidenta koji se desio godinu dana ranije kada je više trkača izradilo kopiju startnih brojeva registrovanih učesnika. Prevara je otkrivena kada su regularno prijavljeni trkači pretražujući svoje fotografije u online bazi otkrili da su druge osobe takođe učestvovale na trci noseći njihov startni broj. U priručniku za učesnike su naveli: “BAA traži od učesnika da na društvenim mrežama ne objavljuju close-up fotografije svojih startnih brojeva kako bismo izbjegli prevare s dupliranjem startnih brojeva. Ako se ustanovi da je trkač izradio kopiju startnog broja ili da je njegov/njen startni broj iskorišten kako bi druga osoba izradila duplikat, biće diskvalifikovan/a”. Što znači, svako je odgovoran za svoj startni broj, diskvalifikovaće i onoga ko je izradio duplikat startnog broja ali i onoga ko je na ovaj ilionaj način omogućio da se kopija izradi – dakle nema nevinih. Pa vi uz odabrani outfit objavljujte fotografije svog startnog broja pred trku.

Foto: preuzeto s interneta

© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.