Da li je ikad OK trčati s tuđim startnim brojem

Lična karta na trci

Da bi što bolje razumjeli ovu pojavu, prvo ću objasniti šta je startni broj. Startni broj nam izdaje organizator trke na osnovu prijave koju smo popunili ostavljajući ime, prezime, datum rođenja, email adresu, veličinu majice, podatke o alergijama na hranu ili režimu ishrane, lični broj telefona te kontakt osobe koju će pozvati u slučaju hitne situacije, obrazac kojim smo izjavili da organizatora oslobađamo odgovornosti, obrazac kojim smo mu dali saglasnost da naše fotografije s trke objavljuje na svojim promotivnim materijalima, a na nekima i potvrdu da smo zdravstveno sposobni da učestvujemo na trci. Posebnim klikom smo takođe potvrdili da smo upoznati i saglasni s pravilima organizatora. Taj startni broj je u kontrolisanim uslovima, odnosno na stazi trke, naša lična karta – dokument za identifikaciju. Radi evidencije prolaza, regularnosti, pristupa okrepnim stanicama, fotografija s trke, organizator zahtijeva da ga nosimo na vidno istaknutom mjestu – neki čak i propišu da je obavezno startni broj nositi na prsima ili zakačen na pojasu. Iako se nama čini da je to samo broj, nije. Za organizatora je to veza s hrpom ličnih podataka koje je pohranio i na osnovu kojih nas identifikuje tokom pripreme i realizacije događaja. 

Prijava odustajanja

Na trke se prijavljujemo mnogo unaprijed pa nerijetko splet životnih okolnosti ili nepredviđene situacije utiču na to da smo neposredno pred takmičenje prinuđeni odustati od učešća. Šta radimo u tim situacijama? Prva stvar je da provjerimo da li je u raspisu trke ili pravilima organizator definisao ustupke koje je spreman učiniti za trkače u navedenoj situaciji. Najčešće će nam organizator dozvoliti da učešće prebacimo za narednu godinu ako smo odustajanje prijavili na vrijeme, odnosno u vremenskom roku koji je definisao. Velike trke na kojima učešće dobijamo putem lutrije će nam prebaciti učešće za narednu godinu ali će nam vjerovatno ponovo naplatiti cjelokupnu kotizaciju ili doplatu. Pojedine trke su takođe definisale uslove prebacivanja učešća za neko naredno izdanje u slučaju trudnoće ali vjerujem da im se tad dostavlja medicinska dokumentacija kojom se gravidnost dokazuje.

Šta ako smo zakasnili prijaviti odustajanje

Trkači često startne brojeve u slučaju odustajanja poklanjaju ili prodaju po cijeni koju su platili ili čak uz neku zaradu. Iz pozicije trkača, rezon je da je bitno da startni broj ne propadne te da organizatori svakako žele što veći broj učesnika na trci. Da, tačno je da organizatori žele masovno učešće ali identifikovanih trkača, odnosno onih koji nose startni broj koji se u bazi veže za sve one podatke koje sam navela ranije. Iz perspektive organizatora, nije opravdano niti dozvoljeno trčati s tuđim startnim brojem pod bilo kojim okolnostima.

Neki organizatori dozvoljavaju kasni transfer broja s jednog na drugog učesnika te izmjenu registruju u sistemu. Za ove ustupke angažuju dodatno osoblje koje će izvršiti transfer pa će nam ovu uslugu posebno naplatiti a od prikupljenih sredstava će platiti dodatno angažovano osoblje. Organizatori trka uglavnom nemaju ljudske i tehničke mogućnosti za ovakve ustupke tako da odbijaju bilo kakve transefe što znači da trebamo da prihvatimo da će naš startni broj propasti. Jedino što eventualno možemo ispregovarati je da preuzmemo startni paket ili da to učini neko za nas al znajte da je i to za organizatora velika muka da kontroliše ko za koga preuzima startni paket. Na nekim trkama postoji i dodatni trošak osiguranja koji možemo platiti prilikom prijave i koji će nas poštediti neizvjesnosti u slučaju odustajanja jer nam tad organizator vraća cijelu kotizaciju ili njen veći dio.

U principu, ustupanje startnog broja drugom učesniku je u bilo kojoj situaciji s kojom nije upoznat i saglasan organizator N-E-P-R-I-H-V-A-T-LJ-I-V-A. Kао što ranije spomenuh, čini se bezazleno, čak i opšteprihvaćeno, ali ustupanje startnog broja nameće dodatne probleme organizatoru po pitanju sigurnosti učesnika, nepotrebno mu troši resurse te ima tendenciju ponavljanja jedne neetične prakse.

Šta sve može da se desi kad trčiš s tuđim brojem

Osim što je nečasno, trčanje s tuđim brojem je zabranjeno jer može organizatoru i učesnicima donijeti mnogo problema koje na masovnom događaju nije lako riješiti. Daću samo par primjera:

1. Kathrine Switzer, žena koja je zvanično prva trčala na Bostonskom maratonu 1967. godine, je 2017. godine, učešćem na New York City Marathonu, obilježila 50 godina od svog revolucionarnog čina kojim je otvorila vrata ženskom učešću na maratonskim trkama. Na osnovu poretka nakon trke, Switzer je u svojoj starosnoj grupi osvojila treće mjesto. Organizator je zatim utvrdio da prvoplasirana iz njene grupe nije trkačica koja se vodi u prijavi već djevojka koja je od prijavljene gospođe preuzela startni broj. Korekcijom plasmana, Switzer je osvojila zasluženo drugo mjesto. Iako najvjerovatnije nije bilo namjere da se nekom uskrati plasman, djevojka koja je prekršila pravilo organizatora koji izričito ne dozvoljava da se ustupaju ili prodaju startni brojevi je lako mogla dobiti trajnu zabranu učešća na NCM. A tek kakav problem nastaje kad recimo sa startnim brojem pod kojim je registrovana Milica nastupa bradati Petar koji osvoji plasman. To što je neko očigledno bradat te nije imao namjeru da za neku ženu osvoji plasman ne znači da nije prekršio pravila i da njegov postupak ne zaslužuje osudu.

2. Dešava se da trkaču na stazi treba ukazati pomoć što postaje pravi problem ukoliko nosi broj na koji je prijavljen neko drugi ko recimo ima neku alergiju, dijabetes ili neko hronično stanje koje nalaže poseban medicinski tretman. Takođe, organizator će prema startnom broju i kontaktu osobe za hitne situacije pozvati u ovom slučaju pogrešnu osobu. Za ilustraciju, prenosim vam svjedočenje koje sam pronašla na internetu: ”2015. godine sam volontitao u medicinskom timu na trci. U cilju smo imali jednu ženu koja nije davala znake života. Prema njenom startnom broju smo pronašli broj telefona za hitne pozive kako bi stupili u kontakt s porodicom. Ispostavilo se da to nije bio njen startni broj već muškarca koji ga je preprodao. Trebalo nam je pet sati da otkrijemo identitet gospođe i pozovemo njenu porodicu. Da, cinkarenje razmjene startnih brojeva bi mogla nekome spasiti život.”

3. Realna je i situacija da neko ko misli da ste na trci i treba hitno da stupi u kontakt s vama a ne zna da ste startni broj ustupili ili prodali nekom drugom a učešće na trci koristite kao pokriće za neke druge radnje pa se ne javljate na telefon jer navodno trčite, kontaktira organizatora da vas pronađe. I dok se vi recimo znojite u nečijem zagrjaju, dijete vam treba hitnu hiruršku interveciju za koju se traži saglasnost roditelja a organizator vas traži dužinom staze a zatim otkriva drugu osobu koja trči s brojem pod kojim ste prijavljeni.

4. Sa startnim brojem koji ste ustupili ili prodali može trčati neko ko je dosta sporiji od vas i ko će vašim ličnim rezultatima dodati jedan sraman.

5. Ako od trke odustajete jer ste bolesni i broj ustupate drugoj osobi, i dalje se vodite kao učesnik trke pa sebi možete natovariti problem zbog odsustvovanja s posla ili eventualne naplate štete jer poslodavcu ili osiguranju neće biti jasno kako neko ko nije sposoban doći na posao može da učestvuje na trci.

6. Slično se može desiti i ako ste na lažnom bolovanju a pod tuđim imenom nastupate na trci. Šta ukoliko vam se nešto desi pa vam se na nekom drugom mjestu umjesto da mirujete kod kuće mora ukazati medicinska pomoć, pokriti troškovi tretmana i slično.

Da zaključim, ne postoji niti jedan opravdan razlog zašto biste na trci učestvovali s brojem pod kojim je prijavljena druga osoba. Prvo, nije dozvoljeno - sjećate se, upoznati ste s tim kad ste onim klikom tokom prijave prihvatili pravila organizatora. Drugo, ne želite to ni zbog sebe.

Pejseri sa Sarajevskog polumaratona, 2014

Foto: lična arhiva

© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.