Žene koje su (s)krenule u planine

Some days

I am more wolf

Than woman

And I am still learning

How to stop apologising 

For my wild. 

Nikita Gill 

Veoma često, rastrzane između ličnih potreba i očekivanja drugih, biramo da vlastiti kreativni potencijal, interesovanja i skrivena stremljenja podredimo velikim životnim projektima kao što su porodica, brak, karijera. Neke od nas to urade samo zato što se teško nositi s negativnim komentarima i osudama sredine jer se nikad nismo udale, jer nismo htjele djecu, starije smo prvorotke il' smo ostale na “samo“ jednom djetetu ili smo “raspuštenice“! Pa čak i kad smo na planu opšteprihvaćenog životnog obrasca muž-djeca-karijera posložile stvari i zadovoljile standarde sredine te pronašle hobi u kom istinski uživamo, teško da će nam komšinice bez otrovnih komentara oprostiti što tri puta sedmično idemo na trčanje, s društvom vikendima putujemo na trke ili nedjeljom umjesto u crkvu idemo na planinu ispeti kojekakve vrhove. Za određene životne stilove, odluke ili iskorake koji nas razlikuju od drugih je potrebna hrabrost. Da otkrijete i spoznate sebe su potrebne radoznalost i iskrenost da stalno iznova preispitujete vlastite motive. Spoznajući sebe, možda otkrijete i svijet koji vam je ispred nosa a koji nikad prije niste primijetile od gomile prljavog suđa, pune korpe veša, stola za peglanje, zimnice, roditeljskih sastanaka ili hrpe akata na radnom stolu na koje morate odgovoriti.

Šta će žena sama u planini

Kako smiješ sama u šumu? Ima li medvjeda? Nosiš li pištolj? Zar baš moraš noću da ideš u šumu?

Ovo su pitanja koja mi postavljaju ljudi kad čuju da često sama treniram u šumi. Pokušaću da odgovorim na njih jer znam da je i među vama mnogo onih koje zanimaju odgovori. Ujedno, cilj mi je ohrabriti druge žene da o boravku u planini uče kroz tuđa i lična iskustva, da se ne plaše već da vremenom stiču samopouzdanje i znanje za samostalan odlazak u planinu.

John Muir Trail: Planine zovu, moram ići

John Muir Trail (JMT) je najatraktivniji i najposjećeniji američki trail. Staza duga 350 km s 14.000 m kumulativnog uspona se proteže visokim planinama Sierra Nevade u Californiji. Prolazi kroz tri nacionalna parka – Yosemite, King's Canyon i Sequoia, divljine Ansala Adamsa i Johna Muira te dvije nacionalne šume – Inyo i Sierra. Iako je orginalni smjer od juga prema sjeveru, sve češće se pohodi težim smjerom od sjevera prema jugu, odnosno od Happy Islesa u Yosemitiju do vrha Whitney (4421 m) koji je najviši vrh Californije i bloka 48 američkih država (Alasca i Hawaii ne spadaju tu).

Runner the Gunner: Charlie Sharpe

[Scroll down for English] Charlie Sharpe je trener trčanja iz Ujedinjenog kraljevstva koji se prvobitno bavio penjanjem. U decembru 2010. godine se počeo spremati za učešće na trkama i od tada je završio preko 250 trka i preko 100 ultri. 2017. godine je učestvovao na Jahorina Ultra Trailu kada je na najdužoj stazi (104 km, 4100m) pobjedio s vremenom 10:44. Imala sam čast trenirati s njim prije toga i naučiti dosta od njega, upoznati se s njegovim pristupom trčanju, treninzima i vođenju drugih u postizanju ličnih ciljeva.

Razgovarali smo i o specifičnostima ultraških treninga kao i njegovim preferencijama kada su u pitanju vrste i formati trka. S obzirom da na blogu već dugo postoji rubrika ”Žene i tene”, ovim intervjuom započinjem novu rubriku posvećenu muškarcima u tenama “Brke i trke”.

Porodični život i trčanje: Amy Spiecker Dedić

Vrijeme je za trčanje: mame na stazi

Amy Spiecker Dedić je Amerikanka, udata za Emira iz Bihaća koji od 1997. godine živi u Americi, država Kolorado. Imaju dvoje male djece, oboje rade i trkači su što zahtjeva jako puno dogovora i planiranja kako bi uz porodični život i poslovne obaveze uklopili i treninge. Taj zahtjev ne bi ni upola bio toliko težak da oboje supružnika nisu ultramaratonci što znači da recimo tokom priprema pojedinačno trče 100-150km sedmično. 

Novi sistem kvalifikacija za učešće na UTMB-u

Od prvog izdanja Ultra Traila du Mont Blanc iz 2003. godine na kom je bilo 700 učesnika, interesovanje za ovaj događaj je munjevito raslo do te mjere da se 2014. godine za samo jedan dan za učešće prijavilo preko 10.000 učesnika, već naredne godine mjesta su rasprodata za 10 sati, a godinu dana kasnije za SAMO 9 MINUTA! U skladu s rastućim trendom, organizator je 2009. godine bio prinuđen uvesti sistem lutrije i skupljanja kvalifikacijskih bodova kako bi lakše regulisao način prijavljivanja za ukupno 7 trka (UTMB, CCC, PTL, TDS, OCC, MCC, YCC) koliko ih je zaključno s 2018. uvrstio u spektakularni događaj zbog kog se zadnji vikend avgusta u Chamonix sjati 30.000 trail trkača i njihove pratnje iz cijelog svijeta.

UltraBOOST Addiction

2019. godinu sam započela kidanjem medijalnog ligamenta na skijanju zbog čega sam dva mjeseca morala zaboraviti na trčanje ali ne i na vježbanje. Uprkos imobilizaciji, od prvog dana sam dozvoljenim vježbama forsirala povrijeđenu nogu zbog čega sam spasila mišiće od atrofiranja i relativno se brzo vratila trčanju. A povratak trčanju je obilježio nastavak saradnje s adidasom i bh Ironmanom, Timurom Čerkezom, s kojim sam testirala UltraBOOST patike te pripremila recenziju koja je u nastavku dok će Timurov tekst biti objavljen odvojeno. Iskustvo trčanja u UltraBOOSTU smo proširili preporukama koje vam mogu pomoći kod odabira patika ili priprema za cestovne, triatlonske ili trail trke. Tu su i 2 videa kreirana za potrebe kampanje koje svakako preporučujemo da pogledate.