Žene koje su (s)krenule u planine

Some days

I am more wolf

Than woman

And I am still learning

How to stop apologising 

For my wild. 

Nikita Gill 

Veoma često, rastrzane između ličnih potreba i očekivanja drugih, biramo da vlastiti kreativni potencijal, interesovanja i skrivena stremljenja podredimo velikim životnim projektima kao što su porodica, brak, karijera. Neke od nas to urade samo zato što se teško nositi s negativnim komentarima i osudama sredine jer se nikad nismo udale, jer nismo htjele djecu, starije smo prvorotke il' smo ostale na “samo“ jednom djetetu ili smo “raspuštenice“! Pa čak i kad smo na planu opšteprihvaćenog životnog obrasca muž-djeca-karijera posložile stvari i zadovoljile standarde sredine te pronašle hobi u kom istinski uživamo, teško da će nam komšinice bez otrovnih komentara oprostiti što tri puta sedmično idemo na trčanje, s društvom vikendima putujemo na trke ili nedjeljom umjesto u crkvu idemo na planinu ispeti kojekakve vrhove. Za određene životne stilove, odluke ili iskorake koji nas razlikuju od drugih je potrebna hrabrost. Da otkrijete i spoznate sebe su potrebne radoznalost i iskrenost da stalno iznova preispitujete vlastite motive. Spoznajući sebe, možda otkrijete i svijet koji vam je ispred nosa a koji nikad prije niste primijetile od gomile prljavog suđa, pune korpe veša, stola za peglanje, zimnice, roditeljskih sastanaka ili hrpe akata na radnom stolu na koje morate odgovoriti.

Pisaću vam o ženama, thru-hikericama, koje su u jednom trenutku svog života “skrenule“ [1. promijenile smjer kretanja; 2. poludjele) i krenule u planine tabanajući stotine ili hiljade kilometara, u društvu ili same, pa želim da njihove lične priče posmatrate u kontekstu kontrasta između ličnih ostvarenja i očekivanja koja nam se nameću. Tekst govori o svojevrsnom ženskom pustolovnom pokretu i osnaživanju žena kroz avanture u prirodi. Međutim, za bolje razumjevanje heroina o kojima pišem, napraviću kratku digresiju o tome šta je zapravo thru-hiking te opisati neke od najpoznatijih ili najspektakularnijih trailova.

Kultura thru-hikinga

Thru-hiking podrazumjeva višednevno uzastopno kretanje nekom zvaničnom stazom u prirodi od njenog početka do kraja tokom godinu dana. Posljednjih decenija, hiking koji se povezuje s kampovanjem, jednodnevnim izletima ili višednevnim boravkom u prirodi, je postao izuzetno popularna aktivnost u svijetu. Procjenjuje se da se 2012. godine 34 miliona Amerikanaca počelo rekreirati na ovaj način. Uporedo, neke staze u divljini su postajale sve popularnije kako je populacija koja ih je pohodila brojčano rasla.

Za sad smatram da se najljepše i najreprezentativnije što je priroda na jednom mjestu mogla stvoriti nalazi dužinom John Muir Traila (350 km, Sierra Nevada, California) koji sam nedavno završila. (Više u reportaži JMT: Planine zovu, moram ići) Međutim on je samo ”malo mače” u poređenju s onim što SAD ima da ponudi thru-hikerima. Skoro cijelom dužinom, JMT se poklapa s Pacific Crest Trailom (PCT) dugim 4.265 km koji počinje na kanadskoj a završava na meksičkoj granici. Osim ovog mega traila zapadnom obalom, istočnom se proteže Appalachian Trail (AT) dug 3.500 km dok je Continental Divide Trail dug nevjerovatnih 4.989 km. Ova tri mega-traila zajedno čine Triple Crown i za najstrastvenije thru-hikere predstavljaju jedan od životnih izazova zbog kog su spremni dati otkaz na poslu, prodati kuću, tumarati mjesecima, odreći se komfora i udobnosti. Luda djeca, zar ne?! E sad, i među njima imaju oni najluđi koji su u svoja postignuća upisali Triple Crown američkog thru-hikinga tako što su ih sve prehodali u toku samo godinu dana! Da vam pomognem u sabiranju, to je 12.750 km za 364 dana (35 km dnevno) – više nego što prosječno vozilo pređe godišnje! A šta je još luđe jeste da rekord drži žena: Heather “Anish” Anderson je rekordersku trostruku krunu zaslužila nakon što je za 251 dan 20 sati i 10 minuta prehodala ova tri mega traila (51 km dnevno!).

Međutim, koliko god da vam se ova tri traila činila pretjerano dugim, oni su tek u drugoj polovici liste 15 najdužih na svijetu. U Americi je najduži a u svijetu na drugom mjestu Great Western Loop (11.064 km), u Evropi je najduži Sentiero Italia (6.166 km), na Novom Zelandu Te Araroa (3.048 km), u Japanu Hokkaido Nature Trail (4.585 km).

Od 2016. godine, svijet je bogatiji za još jedan mega-trail, za sada najduži na planeti. Great Trail ili ranije poznat kao Trans Canada Trail, se proteže zemljanim, vodenim i asfaltnim putevima od kanadske obale na Atlantskom okeanu sve do Pacifičkog i Arktičkog okeana na zapadu. Dug je nevjerovatnih 24.000 kilometara!

Žene i divljina

S posebnom pažnjom i poštovanjem sam gledala na žene koje sam sretala na John Muir Trailu. Bilo ih je svih generacija! Sve je više žena koje se u ovakvu avanturu upuštaju same jer tako žele ili jednostavno nemaju adekvatnog ili nikakvog partnera za thru-hiking.

Ellen je jedna od njih. Šezdesetšestogodišnja Amerikanka koja je po šesti put na stazi. Živi blizu Los Angelesa, penzionisana je, otplatila je dug za kuću i lični automobil i sad uživa. Još uvijek je interesuje fizioterapeutska medicina i sportska ishrana. Iako se otežano kreće, ima deformisanu kičmu, Ellen je s takvom lakoćom postavila šator, naduvala podlošku za spavanje, pripremila sve i ujutro raspremila da me bilo sramota našeg razvlačenja po kampu.

Zoe sam upoznala na Foresteru. To je posljednji prevoj (4011 mnv) prije uspona na vrh Whitney na kom smo se zaustavili da odmorimo i pojedemo nešto. Ima 26 godina, iz Australije je. Studira Plant Ecology i uzela je pauzu od pola godine kako bi završila PCT. Dnevno prelazi 40-ak km. Cilj joj je cijelu stazu preći za 5 mjeseci.

Veliki podstrijek tom ženskom pustolovnom pokretu dala je Cheryl Strayed svojom knjigom ”Wild” (Divljina) iz 2012. godine. Cheryl se nakon životnih razočaranje i gubitaka, uprkos nedostatku iskustva, 1995. godine zaputila na dugačko putovanje divljinom. Tih 1770 km koje je prešla Pacific Crest Trailom je zapravo put njenog zacjeljenja i samospoznaje. Popularnosti zatim značajno doprinosi i istoimeni fim s Reese Witherspoon iz 2014. godine kao i mnoštvo knjiga i publikacija koje su nastale u tom periodu a koje su pisale žene. Sve skupa, ovaj svojevrsni pokret ženskog osnaživanja kroz život u divljini je rezultirao stvarnim iskustavima koja su na određeni način vodila do ženskog oslobađanja, mnoštvom sadržaja različitih žanrova koji su nastajali kroz ovu vrstu emancipacije.

Pionirka ultra-light hikinga, Emma Rowena Gatewood

Na kraju ne mogu da ne spomenem 2 žene koje su svaka na svoj način zaslužile da uđu u antologiju američkog thru-hikinga. Prva je Emma Rowena Gatewood, poznata kao Grandma Gatewood (1887-1973). Bila je ekstremna planinarka, pionirka ultra-light hikinga i prva žena koja je sama završila Appalachian Trail. U trenutku podviga, imala je 67 godina, 11 djece i 23 unučadi. AT je prvi put prepješačila 1955. godine u “starkama“. Drugi put nakon 2 godine a treći put u etapama kad joj je bilo 74 godine. Druga je Hulga Crooks, planinarka, od milja nazvana Grandma Whitney, jer je od svoje 65. do 91. godine života, Whitney ispela 23 puta. Počela je planinariti tek nakon smrti svog muža, doktora Crooksa. Sa 70 je počela džogirati, sa 75 i višednevne pohode da bi sa 78 završila cijeli John Muir Trail. S 91 godinom je postala poznata kao najstarija žena koja je ispela Fuji u Japanu. Južno od glavnog vrha Whitney je niz manjih vrhova koji s istočne strane izgledaju kao igle. Drugi po redu je odlukom Kongresa iz 1990. godine, u čast Hulge Crooks, preimenovan u Crooks Peak.

One zarađuju za i od thru-hikinga

Prosječno, za pohod PCT-em je potrebno 9-10.000 $. Jedna od PCT-hikerica koje sam srela na JMT-u trail imena “Hot Lips” mi je rekla da svi Amerikanci koji su na stazi su uglavnom morali dati otkaz na poslu da bi se otisnuli na ovaj pohod. Ameri su disciplinovani i štede novac za ovakve stvari a i lako pronalaze posao kada se vrate. Poslije sam čitala o onima koji su prodali kuću i krenuli na put, neki čak i s cijelom porodicom. PCT-hikerica trail imena ”Savannah” mi je pričala da tokom pohoda radi ankete s drugim učesnicima, prikuplja podatke koje obrađuje i piše radove o motivaciji tokom većih životnih izazova i teške iscrpljenosti. Na osnovu njenih radova, često dobija pozive da održi predavanja u gradovima koji su u blizini staze pa na taj način uspije zaraditi sredstva za dalji hiking. Neke žene su na osnovu iskustva u divljini započele vlastiti biznis i kreirale poseban proizvod za thru-hikerice na trailovima (npr. Intimni peškirić Kula Cloth ili Wander Women Gear), napisale knjige o ličnim pustolovinama ili specijalizovana izdanja s receptima za jednostavne obroke u divljini.

Neka od izdanja:

• Highs and Lows on the John Muir Trail, Inge Aksamit
• John Muir Trail: The Essential Guide to Hiking America's Most Famous Trail, Elizabeth Wenk
• Day and Section Hikes: John Muir Trail, Kathleen Dodge Doherty and Jordan Summers
• Almost Somewhere: Twenty-Eight Days on the John Muir Trail, Suzanne Roberts 
• Thirst: 2,600 Miles to Home, Heather Anderson
• Thru-hiking Will Break Your Heart: An Adventure on Pacific Crest Trail, Carrot Quinn
• Girl in the Woods, Aspen Matis
• Becoming Oddysa, Jeniffer Pharr Davis

Jessica Mills

Trenutno najveća zvijezda thru-hikinga je harizmatična Jessica Mills trail nadimka Dixie čiji kanal Homemade Wanderlust na YouTubeu ima 227.000 pretplatnika a neki od tematskih video klipova i po 339.000 pregleda. Dixie je iz Alabame, zabavna je, zaljubljena u outdoor i solira na dugačkim trailovima. Nakon Cheryl Strayed koja je svojom knjigom ”Wild” jako puno ljudi dovela na dugačke pješačke staze, Dixie i vloggeri poput nje koje na YouTubeu prate milioni hikera i onih zainteresovanih za ovu aktivnost, bi svojim angažmanom mogli napraviti još veći bum u cilju popularizacije hikinga. Oni najpopulariji na YouTubeu zarađuju 1.000 – 3.000 $ mjesečno zahvaljujući prometu na svom kanalu. Dixie međutim duplo veći prihod ostvaruje putem platforme za crowdfunding Patreon na kojoj 900 njenih donatora mjesečno dobije priliku za privatne seanse s njom kada odgovara na njihova pitanja. Neki je angažuju i kao konsultanticu za pomoć prilikom planiranja njihovih tura. Vjerujte, iskustvo i znanje prije nego što se upustite u ovakvo nešto vrijede zlata, pa ih tako i nagradite. Dixie je posebna. Dopadljive nježne vanjštine a prava avanturistkinja. Na njenom kanalu su video reportaže s mega-trailova ili tematski klipovi o opcijama za spavanje na otvorenom, obući za backpacking i najrazličitijim iskustvima s traila koje prate savjeti. Ako vam se dopadaju outdoor aktivnosti poput kampovanja, hikinga, backpackinga, planinarenja, svakako se pretplatite na njen kanal i oprezno s gledanjem, strašno je zarazno.

Ja sam prije par dana proslavila svoj 1.000-ti pregled video reportaže s JMT-a. Pa slobodno “zapratite“ i mene. 😊

Thru-hikerice s Balkana

Tatjana Bračanov

Nama najbliža duga planinarsko-pješačka staza je Via Dinarica (VD) koja počinje u Sloveniji, ide preko Hrvatske, Bosne i Hercegovina, Crne Gore, Srbije, Kosova i završava u Albaniji. Tačnije, postoje 3 takve paralelne staze uspostavljene u okviru istoimenog projekta za socio-ekonomski razvoj područja Dinarida: Bijela, Zelena i Plava. Najatraktivnija i za sad najfrekventnija Bijela ide najvišim vrhovima Dinarskog gorja i duga je 1.300 km. Godinama već jedna Holanđanka, Eva Dinarica pohodi ove staze o čemu sačinjava zapise i video uratke ali me posebno raduje da je konačno i jedna Šibenčanka, Tatjana Bračanov (Gemma Delmatica), prva žena s Balkana koja je prehodala cijelu Via Dinaricu. Tatjana se dugi niz godina bavi planinarenjem, instruktorica je za planinarske vodiče, pripadnica HGSS-a te instruktorica zen yoge. Za završetak VD-a joj je trebalo 68 dana.

Ljubica Marić

Jednako uzbuđenje kod mene je izazvala vijest da je Ljubica Marić iz Zagreba nedavno završila Stazu paficičkih vrhova (PCT)! Ona je prva žena iz Hrvatske koja je u svoja postignuća upisala ovaj zahtjevni trail za šta joj je trebalo 6 mjeseci i 6 dana. Ljubica je porijeklom iz Bosne - još uvijek ne znam tačno odakle, saznaću u intervjuu koji spremam. Ova finansijska stručnjakinja iz Zagreba je dala otkaz na poslu i odlučila karijeru nastaviti kao freelancerica. Dugogodišnja je planinrka koja je inspiraciju za pohod PCT-em našla upravo u knjizi ”Wild”.

Snežana Radojičić

Snežana Radojičić iz Beograda ciklonomadi već godinama i tako obilazi svijet. Nedavno je prehodala hodočasničku stazu Santiago de Compostela (Put sv. Jakova, 787 km), zatim je 10-ak dana pohodila Frušku Goru u cilju popularizacije hikinga a krajem decembra putuje u Južnu Ameriku gdje planira biciklističko-hodački pohod ovim kontinentom. Već je spremila i poseban model sklopivog bicikla s prikolicom koja se lako transformiše u pješačka kolica. Put sv. Jakova je ove godine završila i Barbara Nežmahen iz Zagreba. Posebno sam ponosna što će naredni broj hrvatskog magazina Outdoors objaviti njenu reportažu sa Santiago de Compostela (El Camina) i moju s John Muir Traila koja je takođe pisana u cilju ženskog osnaživanja. Tatjana i Ljubica su takođe svoje pohode posvetile ženama pa me raduje da ćemo pisati, govoriti, širiti priču o iskustvima iz divljine ohrabrujući druge na slične izazove.

Barbara Nežmahen

NAPOMENA: U tekstu su korišteni termini “hiking“, ”thru-hiking”, ”hikeri“, “thru-hikerica” i sl. samo iz razloga jer je nemoguće ove riječi prevesti na srpski jezik. Planinarenje nije adekvatan prevod jer u engleskom osim “hikinga“ postoje termini ”mountaneering”, ”trekking“ a kod nas još ne postoje riječi koje bi ih adekvatno mijenjale. O razlikama između hajkinga, trekinga i planinarenja pisaću u nekoj od narednih objava.

USKORO: Intervjui s Tatjanom Bračanov, Ljubicom Marić, Snežanom Radojičić i Barbarom Nežmahen.

Foto, privatna arhiva: Sanja Kavaz, Ljubica Marić, Tatjana Bračanov, Barbara Nežmahen, Jessica Mills

© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.