Kolika je sigurna distance kada trčimo, vozimo biciklo i hodamo u vrijeme COVID-a 19? Da li je to više od 2 metra koja su preporučena u mnogim zemljama?
Šetnja, vožnja bicikla i trčanje su u mnogim zemljama dozvoljene aktivnosti u vrijeme COVID-a 19. Međutim, važno je naglasiti da prilikom ovih aktivnosti, trebate izbjegavati strujanje zraka koje drugi stvaraju prilikom kretanja. Ovo je rezultat istraživanja koje su sproveli Katolički univerzitet Leuven iz Belgije i Tehnički univerzitet Eidenhoven iz Nizozemske. (1) (2) (3)
Standardno pravilo o fizičkom distanciranju koje se primjenjuje u mnogim zemljama a koje iznosi 1-2 metra čini se efikasnim samo kada stojite mirno u zatvorenom prostoru ili na otvorenom u slučaju slabijeg vjetra. Ali ako idete u šetnju, na trčanje ili vožnju biciklom, trebate biti mnogo pažljiviji. Kada trkač diše, kiše ili kašlje, čestice koje izbacuje ostaju u zraku iza njega. Drugi trkač koji je u liniji strujanja zraka prve osobe utrčava u oblak kapljica koje su ostale iza.
Istraživači su došli do ovih zaključaka simulirajući pojavu pljuvačnih kapljica osoba koje su u pokretu (hodanje ili trčanje) i to u različitim pozicijama jednih u odnosu na druge (pored, dijagonalno ili iza). Ova vrsta modeliranja se obično koristi kako bi se unaprijedile performanse atletičara jer se pozicioniranje u liniji strujanja zraka drugih pokazalo vrlo efikasnim. Međutim, u uslovima prijetnje od virusa SARS-CoV 2, preporuke istraživača su da trčite izvan linije strujanja zraka drugih trkača.
Rezultati istraživanja su vidljivi u brojnim animacijama i prikazima. Oblak kapljica koje ostaju iza trkača su jasno uočljive. ”Osobe koje kišu ili kašlju izbacuju kapljice s većom silom, ali će i oni koji samo dišu ostaviti čestice iza sebe”, navodi se u studiji. Crvene tačkice na vizualu predstavljaju najveće čestice. One imaju najveću šansu širenja kontaminacije ali takođe padaju na tlo brže. ”Međutim, kada protrčite kroz takav oblak, one još uvijek mogu da se zadrže na vašoj odjeći”, kaže profesor Bert Blocken s Tehnološkog univerziteta u Eidenhovenu.
Iz simulacija proizilazi da fizičko distanciranje igra manju ulogu za dvije osobe koje hodaju ili trče jedna pored druge u uslovima kada je vjetar slabijeg intenziteta. Kapljice padaju na tlo iza oba trkača. Kada ste pozicionirani dijagonalno jedno iza drugog, rizik je takođe manji da onaj iza uhvati kapljice vodećeg trkača. Rizik kontaminiranja je najveći kada osobe trče jedna iza druge, dakle u liniji strujanja zraka koje nastaje prilikom kretanja.
Na osnovu ovih rezultata, profesor preporučuje da bi prilikom šetnje, distanca između osoba koje se u liniji kreću u istom smjeru trebala biti najmanje 4-5 metara dok bi kod trčanja trebala biti 10 metara a kod intenzivne vožnje bicikla najmanje 20 metara. Takođe, prilikom zaobilaženja druge osobe, savjetuje da se već ranije pređe u drugu liniju, odnosno traku, kod bicikliranja npr. na udaljenosti od 20 metara prije tačke mimoilaženja.
Ovo je definitivno informacija koju ću imati u vidu ali čini izglednim i zatvaranje gradskih parkova i sl. Možda je bolje rješenje trčanje ulicom, individualno ili u najmanju ruku na sigurnoj distanci. Čuvajte se..
Tekst Jurgen Thoelena preuzet sa sajta Medium.com.
Prevod: Sanja Kavaz
Foto: Jagoda Banjac, White paper: Social Distancing v2.0
© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.
Nema komentara:
Objavi komentar