Trkači u kadru: Zašto smo toliko opsjednuti fotografisanjem, dio 1

Marketing, fitnes industrija, mediji, društvene mreže, tehnologija mijenjaju naše navike i nameću trendove koje svjesno ili nesvjesno, u potpunosti ili djelimično preuzimamo. Čak i stvari koje nam se na početku učine suludim, kao što je meni bio foto autoportret, odnosno selfie snimak, vremenom i kroz masovnu upotrebu, postanu najnormalnija stvar pa se tako i ja, istina dosta rijetko i samo zbog poruke ili trenutka koji želim podijeliti na blogu, nasmijem u kameru svog mobilnog telefona (uglavnom trčim sama, pa nema ko da okine). 

Žene i tene: Od rekreativke do olimpijke, Bojana Bjeljac

Bojana Bjeljac je rodom iz Novog Grada gdje se krajem 2012. godine, u svojoj 23, počela rekreativno baviti trčanjem. Sasvim slučajno, krenula je trenirati na poziv prijatelja koji su kao pravi entuzijasti okupljali rekreativce kako bi omasovili trčanje u ovom malom gradu na sjeveru Bosne. U početku je trčala je 5-10 kilometara, bez plana i cilja. Ubrzo su svi primjetili da je Bojana izuzetno talentovana trkačica. 

Opet na poziv prijatelja, odlazi u Zagreb na svoju prvu trku dugu 7,5 km što će biti sasvim dovoljno da se zarazi trkačkom euforijom. Niko od njenih prijatelja tada, a ni ona sama, nisu mogli naslutiti da će Bojana, samo par godina kasnije, isto u Zagrebu, pobjediti na prvenstvu Hrvatske u maratonu i stajati na pobjedničkom postolju. 

ADIDAS BOOST – DIZAJNIRANE ZA VELIKE STVARI

Na radost ljubitelja trčanja ovog proljeća na tržište Bosne i Hercegovine stižu inovirane, stilizovane patike za trčanje s jedinstvenom i revolucionarnom Boost tehnologijom. Neki od modela koji sadrže ovu tehnologiju su Supernova, Response i Questar. Sva tri modela se na tržištu pojavljuju u više boja, specijalno dizajniranih u skladu sa željama vrhunskih trkača.

Da znate s kim imate posla – oblast, pravac i domet djelovanja TjŠ

„Trčim jer štrčim“ je online medij koji više od 3 godine aktivno promoviše trčanje, pokreće projekte na bh i regionalnom nivou, inicira saradnju između udruženja, klubova, regija, zemalja, zagovara što bolje uslove za razvoj profesionalnog i rekreativnog trčanja na svim nivoima. S obzirom da su sve ideje koje zastupam putem bloga odraz mojih ličnih uvjerenja i stremljenja, osjetila sam potrebu da okvirno definišem oblast, pravac, domet djelovanja kako mog ličnog tako i djelovanja medija koji zastupam.
Prvenstveno, cilj mi je da se što bolje razumijemo, da znate s kim imate posla ali i da smanjim prostor spekulisanja koji neki koriste kako bi jednodimenzionalno, uskogrudno, površno okarakterisali, osudili ili prikazali mene, inicijative koje pokrećem ili probleme trkačke zajednice koje artikulišem. 

Mrzim trčanje

Mrzim trčanje, 3- 4 puta sedmično ga mrzim ako imam kad. Mrzio sam ga juče malo više od sat vremena.

Imam tri različita para tena u kojima mrzim trčanje. Svaki put kad idem trčati, izaberem jedan par patika, izađem vani da trčim u njima i uživam u tome isto koliko uživam i u pranju zuba ujutro, osim što trčanje traje mnogo duže.

Priprema i oprema za ultratrail

Ulazak u svijet ultra-traila mi je donio mnogo novih saznanja i iskustava, vještina, odvažnosti, discipliniranost, sistematičnost. Spremajući se za trke na 100 km ili milja, morala sam naučiti da unaprijed planiram sve aktivnosti tokom sedmice a kalendar mnogo mjeseci prije. Ranije se dešavalo da do samog godišnjeg odmora nemam konkretan plan gdje ću ići; sada već u novembru znam koje su ključne trke na koje idem naredne godine. Ne samo na koje trke idem, već i koji su moji trkački ciljevi. U početku sam željela na trkama finiširati. Sada su moji ciljevi da određene formate završavam brže, da svoje slabe strane popravim dok ne postanu moja snaga pa su u skladu s tim bile koncipirane pripreme tokom proteklih zimskih mjeseci.