Jednom prilikom kada sam sa zgođušnim udvaračem
dogovarala romantični piknik na Jahorini na koju sam ja trebala stići s jedne a
on s druge strane, desilo se nešto zbog čega smo se zamalo rastali i prije nego
što smo se uopšte sastali. Poznavajući mene i moju strast za pedalanjem,
ljubazno se ponudio da poveze biciklo do gore kako bih se mogla poslije
spustiti nazad. U prvom trenutku nisam baš najbolje shvatila poentu te strmoglav
vožnje pa sam ostala nijema par sekundi. (Da mi je bilo vidjeti svoj izraz na
licu u tom trenuntku!) A u tih par sekundi, bura je divljala u mojoj glavi:
kakvo je ovo pitanje? da se spustim na biciklu bez da okrenem pedale? Je l` on
mene zeza?
A zatim sam nekako uspjela da smirim buru u svojoj glavi,
opustim grč na licu, jedva malo da se nasmješim govoreći sebi da nije on, dečko,
kriv što ne zna šta znači „brdska vožnja biciklom“. Poznavajući njega kao ne
baš tako aktivnog rekreativca, jasno mi je bilo da je njemu nepoznato da vožnji
NIZ brdo predhodi vožnja UZ to isto brdo. Tek nakon što se uz napor i
savladavanje krivina i uspona, popneš do vrha s nestrpljenjem očekujući da ti se kao u kakvom klimaksu kao nagrada konačno pred
očima otvori vidik koji ukazuje širinu planinskog prostranstva, TEK tada se
možeš opušteno spustiti niz brdo s osmjehom potpunog zadovoljstva. Slično je i
sa brdskim trčanjem: trkač/ica savladava uspon iščekujući panoramu i pogled s
visine kao nagradu da bi mu/joj se tek potom noge odmorile u trku nizbrdo.
Brdsko trčanje
Trčanje uz brdo zahtjeva veći napor, iskustvo, dobru
samoprocjenu i dosta pretrčanih kilometara osnovnog treninga iza sebe. Moram
priznati da mi je unazad par godina dok sam bila u daleko slabijoj trkačkoj
formi, pomisao na trčanje uz najmanju uzbrdicu izazivala nelagodu. Čak i
prilikom analize staze kojom sam trčala svoju prvu polumaratonsku trku nisam
bila sigurna hoću li s lakoćom podnijeti njene dijelove koji su bili s usponom.
Međutim, prošlog ljeta, kao najprirodnija stvar na
svijetu, samo od sebe mi je došlo da svoje treninge prebacim na brdovite
terene. Vjerovatno sam osjetila da sam u mnogo boljoj trkačkoj formi i da će to
biti adekvatan izazov u trenažnom periodu. I još nešto. Kao zaljubljeniku u
prirodu, jedino trčanje brdima i planinama mi je garantovalo da se neću morati
sudarati sa prolaznicima i trpiti „one“ poglede, znate već koje. U razgovoru sa
jednim rekreativcem zaključila sam da mještani koje srećemo u brdima i
planinama bolje reaguju na nas trkače nego naši „urbani“ zemljaci. Možda je to
iz razloga što ovi gore znaju da smo uz veliki napor doštrčali kako bismo se,
ne wi-fi-om, već snagom duhovnog i fizičkog, konektovali sa energijom koju
priroda daje.
Trebević iza mene
Šta kažu stručnjaci
Uporište svojoj intuitivnoj i evolutivnoj transformaciji
u brdsku trkačicu sam našla u piramidalnoj strukturi treninga koju je Jeff
Galloway, poznati američki dugoprugaš, objavio u svojoj knjizi, „Od jogginga do
maratona“. Po njemu, osnovnim treningom se stiče izdržljivost i poboljšava
učinkovitost kardiovaskularnog sistema. Međutim, prema njegovoj piramidalnoj
strukturi, prije nego što trkač pređe na brzinske treninge, potreban mu je
prelazni period tokom kojeg će skupiti neophodnu snagu. Iz tog razloga on
brdske treninge pozicionira između ove dvije faze jer smatra da će upravo
brdsko trčanje najbolje ojačati mišiće trkača i pripremiti ih za brzinske
treninge. Na ovaj način trkač će ojačati glavne pokretačke mišiće, navići noge
na naporne treninge ostajući pri tom u aerobnoj zoni pošteđen veće štete,
trauma i teških posljedica koje uglavnom ostavljaju brzinski treninzi.
Trč uz brdo, trč niz brdo: Kako početi
Ako ste solidan trkač koji bi da proba brdsko trčanje, za
početak se držite osnovnih pravila:
- Izaberite brdo s umjerenim nagibom (10-15%)
- Trčite sa 80-85% snage
- Odmarajte tokom trčanja nizbrdo
- Trčite brdski trening jednom u 7-10 dana
- Redovno trčite brdske treninge u periodu od 4-8 sedmica
- Ne pretjerujte jer je ipak riječ o zahtjevnijem treningu.
