ponedjeljak, 23. svibnja 2022.

Zašto žene (više) vole planinariti u ženskim grupama

Rada, Saša, Klaudia, Tanja, Sanja, Sanja, Andreja

Proteklog vikenda sam planinarala s drugaricama a ženska energija i lakoća postojanja koja me drži od tada su me natjerale da danas konačno napišem tekst o tome zašto žene radije na planinu idu sa ženama.

Nije uvijek pravilo ali i uz sve izuzetke, žene se uglavnom osjećaju komotnije u ženskoj izletničkoj grupi ili u mješovitoj grupi koju vodi žena. Postoje istraživanja koja ovo i dokazuju. Vani ćete lako naći ženske avanturističke ili izletničke ture, operatorice čiji je poslovni model organizacija outdoor sadržaja za žene.

Ovo su neki od zaključaka do kojih se istraživanjem ali i praksom došlo:

- Manje je izražen takmičarski duh među ženama. Muškarci se više takmiče između sebe a ženama rijetko daju ispred sebe.
- Žena sa ženama nema pritisak da je spora, zaostaje ili da će biti zadnja ili je taj pritisak manji.
- Mnogo je više podrške među ženama na stazi nego među muškarcima.
- U ženskim grupama je fokus na iskustvu, druženju i pružanju podrške više nego na mjerljivom cilju da se na određeni vrh stigne za određeno vrijeme ili čak prije vremena.
- Sa ženama je opuštenije.


Izlet na Visočici




Ukratko, naš subotnji izlet na Visočicu je bio ovo: aktivnost na planini koja je imala za cilj da prođemo stazu dugu 10-ak km, da uživamo u druženju, da se prilagodimo najsporijoj u grupi a da ona ne pomisli da nas usporava, da pomjerimo malo granice i izađemo izvan zone komfora ali da se na kraju dana ne osjećamo premoreno i bez energije, da krunišemo dan u planinskoj kafani pićem i tepsijom pite. Dva potajna cilja su bila da jednu učesnicu s akrofobijom (strah od visine) izvedem na greben i ako bude spremna prevedem je preko, a drugi da jednu od učesnica koja inače nije planinarka dovedem do cilja jer znam da snagom volje i nošena našom energijom to može – a da ne zamrzi i mene i planinarenje.

Nekad nije lako spojiti osobe koje se između sebe ne poznaju a da sve klikne. Na turama na krpljama se to znalo desiti samo od sebe: energija pršti, smijeh i radost svo vrijeme, svi presrećni. Ovog puta sam se malo kockala jer sam povezala 6 žena koje mi dolaze iz tri različite sfere: posao, trčanje, krpljanje. Ispalo je fantastično! Mislim da je za ovakvu grupu optimalan broj 10 a maksimalan 12 učesnica. S tim brojnim stanjem još uvijek možemo imati intimnost i prisnost koje značajno doprinose opštem utisku. Svaka od nas je potpuno drugačija i jedinstvena a to smo znale da prigrlimo i od svake naučimo nešto novo, razmjenimo iskustva što je svojevrsno ohrabrenje i da i u tom kratkom druženju znamo da u nečemu nismo same.

Planina je stvarno drugarica. Ali i žena ženi može biti kad igramo po našim pravilima.



Osnaživanje žena kroz outdoor


Sigurna sam da je svaka od nas imala bar jednom situaciju s muškarcem (partner, brat, otac) koji je bolji ili vještiji od nje u nečemu zbog čega joj pravi nervozu i zbog čega se osjeća glupom. ”Kako to ne znaš, pa pokazao sam ti već“ je rečenica od koje mi ide para na uši, mozak mi ključa i grči mi se stomak. Da, pokazao si mi s nestrpljenjem i autoritativno nešto što ti radiš već 20 godina i misliš da ću ja s istom lakoćom uraditi iz prve. Zato mislim da je žensko osnaživanje kroz outdoor jako važno i da na tom polju treba raditi. A ja znam kako. A kako stvari kod nas stoje, i za to će neko drugi dobiti podršku da to i uradi, kako to obično biva. Ne bi me čudilo da to baš bude neki muškarac.


Pišite mi u komentaru (blog, FB, IG) šta mislite o svemu. Mislim da je tema važna pa vas ohrabrujem da iznesete svoje mišljenje i iskustvo, bilo da je slično ili drugačije. Voli vas vaša Vagabondica :-)




VEZANI TEKSTOVI: 

Foto: privatna arhiva
© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.

1 komentar:

Rada kaže...

Hvala na tajnom cilju i na podsticaju! ❤️💪

Objavi komentar