Sanja Kavaz: Odmah na početku želim da ti se zahvalim na izdvojenom vremenu i inspiraciji koju svojim postignućima svakako daješ mnogim drugim rekreativcima koji su u sportovima izdržljivosti. Svaki mart posvetim ženama u tenama pa je to pravi povod da porazgovaram i s heroinom koja je u triatlonu postigla nešto o čemu mnogi Ironman finišeri mogu samo da sanjaju. Naime, imaš 10 završenih Ironman distanci, 5 dvostrukih (7,6 km plivanja, 360 km bicikla, 84,4 trčanja) i 2 trostruke (11,4 km plivanje, 540 km biciklo, 126,6 trčanje) pri čemu si zadnji put na tom trostrukom, održanom u austrijskom gradu Bad Blumau, završila kao trećeplasirana.
Što ti je to sve trebalo u životu?
Što ti je to sve trebalo u životu?
Karla Čović: Hahaha trebalo mi je!
Trebalo mi je da dignem granicu osobnog zadovoljstva, da mi srčeko bude na mjestu.
Pomiješani strah, želja i napor, a na kraju neopisivi osjećaj sreće, ponosa i olakšanja.
Prvu trostruku Ironman distancu završila sam 2016. a prije toga sam imala i nekoliko dvostrukih.
Sanja Kavaz: Svoj najveći poduhvat do sada si završila za 59:30:24. Sad da pojasnim malo kako je to sve izgledalo.
Dakle plivalo se u 25m bazenu 456 dužina i taj dio si završila za 4:10:30. Zatim si 146 krugova na biciklu ili 540 km završila za 27:26:36. I za kraj istrčala 40 krugova, odnosno 126 km za 27:24:11.
To je jako puno krugova i ne mogu da te ne pitam da li je teže dugi triatlon raditi u ovakvim uslovima? Da li se mijenja smjer kretanja tokom vožnje ili trčanja? Kako organizator vodi evidenciju za svakog od učesnika?
Karla Čović: Da tako je izgledao moj prvi trostruki Ironman 2016., drugi trostruki 2017. sam puno lakše završila. Plivalo se u 25 m bazenu. Cijelu utrku oko gležnja noge imamo čip, elektronsko mjerenje vremena ali i suci broje dužine i krugove. Biciklo vozimo i trčimo na kružnoj stazi da nas mogu lakše pratiti i ako se slučajno nekome nešto dogodi. Gdje god prolazimo imamo semafor koji pokazuje koliko je vremena prošlo i u kojem smo krugu.
Kako je voda u bazenu hladna a plivam bez neoprenskog odijela tako su me lovili grčevi. Nakon 6km otkazala mi jedna noga, nakon 8km i druga, do kraja izvukla sam na ruke, jedina u komadu bez stajanja. Kada sam izišla iz bazena trebalo mi je 7 minuta da uopće stanem na noge, presvukla se i sjela na bicikel.
Biciklistička dionica je kružna i uvijek isti smjer. Dobro sam vozila do mraka a onda su krenuli standardni problemi radi nedostatka sna. Nekoliko puta sam otišla u šator koji je pored staze, probala odspavati ali radi velikog uzbuđenja i divnog zvuka zujanja kotača nisam mogla zaspati.
Kada je svanulo jutro i ja nova, odvezla sam 540 km do kraja i krenula na trčanje.
Trčalo se po makadamu od čega smo svi ubrzo dobili žuljeve. Skidala sam patike, bušila ih, a zatim bi na sve to izlazi novi i veći žuljevi. Stisnula bih zube, zanemarila bolove i krenula dalje. Ulaskom u drugu noć javili su se novi problemi, jedan tren sam stala, od umora nisam znala gdje sam i kamo trebam ići.
Važno je bilo samo doći do cilja.
Sanja Kavaz: Ako tako izgleda tvoj nastup na trci, kako onda izgleda sedmični plan treninga? Koliko si sati dnevno, odnosno sedmično na treningu?
Karla Čović: Trening radim kako mi poslovne obaveze dopuštaju. S tim da nemam ni trenera, ni pratnju na treningu, čak nemam ni svu potrebnu opremu. Radne dane prije posla treniram 4 sata, često nekoliko dana za redom trčim maraton. Slobodne dane treniram između 8-12 sati. Znam provesti i 24 sata na treningu bicikla. Inače vrijeme najradije provodim u igri, šetnji, na kupanju, sa psom Fumom Ironom koji mi je i sparing partner na trčanju.
Najveći savjetnik, podrška i uzor mi je otac, bivši hrvač sa dvije Olimpijade.
Sanja Kavaz: Profesorica si kineziologije i ako sam dobro zapamtila, plivanje je tvoja najjača strana. Mene sad zanima šta još radiš uz treninge plivanja, pedalanja i trčanja. Da li radiš vježbe snage? Da li se istežeš redovno? Pitam te jer su meni to bitni preduslovi za prevenciju povreda.
Karla Čović: Da prof. kineziologije, radim na bazenu kao spasilac i trener plivanja. U zimskom periodu kada ne vozim bicikel, trening odrađujem satima hodajući po brdima i planinama. Nikad se ne istežem, niti zagrijavam. Smatram da je mišić i ovako dovoljno iziritiran i na granici da pukne. Vježbe snage radim samo onda kada ne stignem duži trening, pa uradim čučnjeve, prednoživanje, leđnjake, bučice - jer bolje išta nego ništa.
Sanja Kavaz: Šta se i koliko pojede tokom trostrukog Ironmana? Nama na ultra-trail trkama organizator organizuje okrjepne stanice s hranom i pićem a podršku nam pružaju volonteri koji nas poslužuju na tim stanicama ili preusmjeravaju na mjestima gdje staza mijenja pravac. Kako je to na dugom trijatlonu?
Karla Čović: Da i kod nas su volonteri i okrijepne stanice. Točno postoji zona gdje su smješteni i gdje smijemo stati. Ali pravu hranu pripremaju naši supporteri. Na utrkama jedem bijelo pohano meso, tjesteninu, obične čokolade i sladoled. Istu hranu kao i kod kuće. Nisam na nikakvim dodacima, ni energetske gelove ne koristim. Inače ni voće ni povrće ne jedem a savršenog sam zdravlja, čak posle utrke darujem i krv.
Sanja Kavaz: Da li se i koliko spava tokom trostrukog ultra triatlona? Ja sam recimo na Ultra Trailu Mont Blanc, tokom noćnog trčanja po kiši i blatu u jednom trenutku pomislila da možda neke stvari haluciniram. Bilo mi jako hladno i po prvi put sam se na trci uplašila, činilo mi se da spavam trčeći. Sigurna sam da imaš dosta sličnih i zanimljivih iskustava sa svojih trka.
Karla Čović: Može se spavati ali vrijeme naravno ide. U početku sam imala velikih problema sa spavanjem, strahom, umorom, bolovima, ali sad u glavi posložim da je to sastavni dio utrke. Zna se dogoditi da zaspim na biciklu, noge rade glava klone. Probudi me vikanje navijača i ostalih natjecatelja. Stanem popijem kavu, umijem se hladnom vodom i idem dalje.
Sanja Kavaz: Na web stranici Svjetske asocijacije ultra trijatlona, sam pronašla evidenciju o rekordima u formatima duplog, trostrukog, četverostrukog, petostrukog trijatlona, zatim u formatu Deca, Deca Ultra Day, Fifteen Ultra Day, Double Deca i Double Deca Ultra Day što bi pretpostavljam bio format dvadesetostrukog dugog trijatlona. Zanimljivo mi je da u svim navedenim formatima, postoje i muški i ženski rekordi, dakle neke su žene tako poput tebe neustrašivo ostvarivale rezultate u najtežim izazovima današnjice. Možeš li nas uputiti malo u ovaj čudni svijet ultra trijatlona? I dokle dosežu tvoje ambicije?
Karla Čović: Mi natjecatelji često znamo reći da smo jedna sretana ultra triatlonska obitelj. Većinom se poznamo i puno je ugodnija atmosferu u tako maloj grupi nego kad se pojedinci izgube u masi.
U 2018. imam utrku trostrukog Ironmana i jednog običnog. Na žalost radi financijske situacije ne mogu ići na sve utrke na koje bi željela. Ali ako sve krene po planu, 2019. planiram na peterostruku Ironman distancu. Već je vrijeme za pomicanje granica.
Foto: Karla Čović, privatna arhiva
Nema komentara:
Objavi komentar