Mont Blanc, staza CCC, UTMB, 2017 |
Protekli vikend obilježila je nezapamćena tragedija u kojoj je na ultra-trail trci Huanghe Shilin Mountain Marathon u kineskoj pokrajini Gansu, smrtno stradao 21 takmičar. Organizator trke je grad Baiyin i ovo je bilo njeno peto izdanje. Trka se održava u geološkom parku Yellow River Stone Forest, na nadmorskoj visini između 2000 i 3000 m.
Trail trke su posljednjih godina postale izuzetno popularne u Kini i dio su razvojnih turističkih strategija pa neke provincije izdvajaju značajna sredstva da privuku što veći broj učesnika. Tako je i оrganizator ovog takmičenja vrijednim nagradama za prvoplasirane privukao elitne trkače a svim učesnicima koji na najdužoj stazi stignu do cilja ponudio 1600 jena (248$) što je takođe mogao biti razlog zbog kog mnogi nisu odustali čim se vrijeme pogoršalo. Na kompletnom takmičenju bilo je 10.000 prijavljenih učesnika od čega njih 172 na 100 km dugoj stazi dok su ostali učestvovali na kraćim trkama. Kako nije bilo upozorenja o mogućem pogoršanju vremenskih uslova, 172 takmičara ultra-trail formata su startovali u subotu u 8:00 časova po relativno povoljnim vremenskim uslovima da bi nedugo poslije starta, jako nevrijeme pogodilo dio tehnički teške staze između 20. i 30. km. Dan uoči trke je bio izuzetno topao pa su učesnici startovali u kratkim rukavima i laganoj sportskoj odjeći koja ih nije mogla zaštititi od grada, jakih udara vjetra, naglog pada temperature na 0 stepeni. Većina nastradalih, među njima i par elitnih trkača, je preminula uslijed smrzavanja dok je bilo i onih koji su na izuzetno teškom terenu, doživjeli povrede ili padove. Trka je obustavljena u 13:00 časova te je poslato više od 1000 spasilaca pomognutih savremenom tehnologijom i helikopterima u potragu za preživjelima i stradalima. Potraga i evakuacija su trajale cijelu noć sve do nedjelje poslije podne dok nisu izbavljeni svi učesnici nakon čega je gradonačelnik Zhang Xuchen održao konferenciju za medije na kojoj se izvinio za propuste, uputio saučešće porodicama i prijateljima nastradalih i povrijeđenih. Vlasti su o cijelom slučaju naredile istragu.
Ovo je kratki pregled informacija koje se o tragičnom događaju mogu pronaći u medijima. S obzirom na stravične posljedice i otvorenu istragu koja će rasvjetliti mnogo toga, ne želim licitirati krivicom i pripisivati je bilo kome pa je cilj ovog teksta da nas koji učestvujemo na ultra-trail trkama ili ih organizujemo, podsjetim na neke prakse koje su bitne za bezbjednost svih aktera. Takmičeći se na trkama, volontirajući ili organizujući trke stekla sam iskustvo i znanje na osnovu kojih dajem sljedeće napomene i preporuke prvo organizatorima a zatim trkačima, možda nekom pomognu. I odmah da kažem, griješila sam i ja. Učila na tuđim i svojim greškama i dobrim praksama a vi izvucite bar jednu pouku iz navedenog da svi skupa smanjimo rizik koliko god je to moguće.
ORGANIZATORIMA
Upravljanje rizikom
Vjerujem da većina organizatora trke, prilikom kreiranja koncepta događaja i navigiranja staza, unaprijed ne razmišlja o svim rizicima s kojima će se kasnije oni sami i učesnici suočiti. Biraju se atraktivni dijelovi staza, ciljaju se velike distance, traga se za velikim kumulativnim usponom jer ako je trka teža, biće više bodova, i nekom čudnom logikom, svi misle da treba učesnike dobro namučiti jer trka na 100 km nije za svakoga. Upravljanje rizikom je jako bitan segment u organizaciji bilo kog outdoor događaja koji podrazumijeva da je organizator uspostavio ispravne procedure, prakse, anticipirao sve eventualne rizike i našao rješenje za svaku realnu opasnost. I opet, nema garancije da se nešto van spektra uobičajenih prijetnji neće desiti i unijeti pometnju među trkače i organizatore. Ali što više potencijalnih prijetnji prepoznamo na koje ćemo imati spremne odgovore, biće lakše nositi se s njima ako do njih dođe ili ćemo na neke nepredviđene primijeniti rješenja koja smo ranije razradili ukoliko procijenimo da su i u novonastaloj situaciji adekvatna.
Takođe, neophodno je razraditi plan evakuacije s teško dostupnih i opasnih mjesta kojim ćemo odgovoriti na neka od pitanja: Imamo li S.O.S. broj? Kod kog člana organizacije je S.O.S. telefon jer nije dobro da je to neko ko je opterećen drugim segmentima trke, ne zna engleski jezik ako na trci ima stranih učesnika i ne poznaje stazu? Koji telefon koristimo za S.O.S. broj jer bi bilo dobro da je pametni, možda će nam trkači slati lokacije ili fotografije ukoliko se izgube? Kako dopunjavamo bateriju telefona s S.O.S. brojem? Znamo li kolika je pokrivenost staze mrežama mobilnih operatera? Koja spasilačka služba pokriva staze tokom održavanja trke? Ko izdaje nalog za hitnu evakuaciju? Imamo li radio vezu sa spasilačkom službom? Koji tim spasilaca pokriva koju sekciju? Na koju udaljenost je moguće prići vozilom u odnosu na nepristupačne dijelove staza? Koliko sanitetskih vozila je potrebno imati tokom održavanja trke? Gdje su pozicionirani saniteti? U koju bolnicu se evakuišu povrijeđeni učesnici? Da li je unaprijed obavještena određena bolnica o održavanju trke i da li su joj najavljeni eventualni hitni prijemi pacijenata? Da li je uspostavljena saradnja s helikopterskim servisom što će olakšati i ubrzati hitnu evakuaciju? Da li je helikopterski servis dobio gps zapis staza i izvršio vazdušno izviđanje terena? U kojim uslovima helikopter može sletjeti na dogovorena mjesta… samo su neka od pitanja na koja morate imati odgovor kada se upuštate u organizaciju dugih i/ili teških ultra-trail trka a kao organizator želite da minimizirate eventualne prijetnje. Ja nisam imala nikakav priručnik, niti obuku o ovome ali sam ozbiljnim promišljanjem i stalnim propitivanjem “šta ako” identifikovala rizike a zatim kroz saradnju sa stručnjacima iz spasilačkih službi, civilne zaštite i oružanih snaga definisala procedure.
Opasni dijelovi staze
Koliko god adrenalina i ljepote da će priuštiti učesnicima, izuzetno opasne dijelove treba izbjegavati ako niste u prilici osigurati ih na način da ćete postaviti sajle ili sigurnosnu užad, na tom mjestu postaviti ekipu gorske službe spašavanja koja će nadgledati i asistirati u prelasku rizične dionice, istaći svjetlosno reflektujuće oznake koje će upozoriti na usku klizavu stazu, rizičnu sekciju, provaliju i sl.
Voda i okrepa
Najčešće, najljepši dijelovi staza su u zabačenim planinskim prostranstvima na kom je teren nepristupačan za dostavu okrepe, uspostavljanje kontrolne tačke, spašavanje. Čak i ako obavijestite učesnike da ih čeka sekcija od 16 km teškog terena na kom nemaju okrepu, postoji velika vjerovatnoća da neće svi moći procijeniti koliko im tačno vode treba u spremnicima te da će ostati bez nje mnogo ranije (vidjela na Sutjeska Trailu). Rizik je utoliko veći ako se trka održava u ljetnim mjesecima, posebno na eksponiranom terenu gdje posljedice mogu biti fatalne. Ako niste provjerili da li su aktivni, ne najavljujte prirodne izvore vode kao alternativnu okrepu, posebno tokom ljeta kad često presuše. Ili, uvedite u pravila trke da se s određene kontrolne stanice prije duge/teže dionice ne može izaći bez recimo 2 litra vode (vidjela na MIUT-u), te da će kontrolu vršiti volonteri.
Vremenski uslovi
Osim prognoze koju ste kao organizator dužni pratiti prije samog događaja, preporučujem da se nadležnom meteorološkom zavodu obratite sa zahtjevom da vam daju presjek prosječne temperature i količine padavina za period održavanja trke. Mi smo to uradili tokom pripreme prvog izdanja JUT-a. Nakon što su nam dostavili traženu statistiku, shvatili smo da se na Jahorini tokom jula temperatura može spustiti i do nule na osnovu čega smo s više opreza definisali obaveznu opremu za sve trke (14, 34, 69 i 100 km). ”Ali naša trka (34 km) startuje u 9 časova iz Sarajeva, moramo li da nosimo astro foliju i čeonu lampu kad će biti toplo i završićemo prije mraka”, pitali su me jedne godine na Midi Trailu. ”A šta ako se izgubiš na Trebeviću ili zanoćiš na Jahorini”, odgovorila sam pitanjem.
Tokom drugog izdanja Jahorina Ultra Traila, koje se, napominjem, dešava u sred ljeta, na Sjemećkoj visoravni, u ponoć je bila takva magla da je vidljivost spala na svega par metara. Obilazila sam stazu i provjeravala da li se sve odvija kako treba, a onda shvatila da trkači ne vide od jedne markacije narednu iako su bile intenzivno roze s odličnom reflektujućom folijom. Izletila sam van vozila i krenula ispred trkača postavljati dodatne markacije jer se logika koja kaže da na stazi koja ide poljem, prati put ugažen vučnim kolima markacije mogu biti rjeđe pokazala potpuno pogrešnom kad se u noći nakon ljetnog pljuska spustila magla.
Obavezna oprema
Obaveznu opremu propisuje organizator i kontroliše je uglavnom prilikom preuzimanja startnih paketa. Neki organizatori traže na pokaz svu propisanu opremu (100 milja Istre) a neki će nasumično prekontrolisati samo 3-4 stavke (UTMB). Nakon što je učesnik potpisao izjavu da je svjestan rizika koji učešće na trail trci nosi, organizator je sa sebe skinuo odgovornost bar u tom segmentu. To što će se sutradan neko napraviti pametan pa na start trke doći bez kompletne opreme, pa će se u slučaju povrede ili nesreće morati angažovati i opasnosti izložiti pripadnici spasilačke službe, je problem koji se na dušu prebacuje takvom trkaču/trkačici. Neki organizatori (Vučko Trail) obaveznu opremu kontrolišu prilikom ulaska trkača u cilj. Ovo rješenje je najpravednije prema učesnicima ali ne i najsigurnije jer nekima od njih set prve pomoći ili astro folija mogu zatrebati mnogo ranije a ako nema kontrole na startu, odoše oni često i bez elementarne opreme. Najbolje rješenje sam vidjela kod organizatora UTH (Ultra Trail Hungary) koji obaveznu opremu kontroliše prilikom preuzimanja startnog paketa a zatim ponovo prilikom ulaska u startnu zonu što znači da su svi na stazi s punom opremom koju moraju nositi do kraja. Organizator dužinom staze takođe može postaviti najavljene ili nenajavljene kontrole koje će provjeriti sadržaj ruksaka i diskvalifikovati trkače kojima nešto nedostaje ili im dodijeliti kazneno vrijeme.
CCC, UTMB |
TRKAČIMA
Obavezna oprema
Ako je organizator propisao da su pištaljka, čeona, vjetrovka… dijelovi obavezne opreme, onda ste dužni sve to imati kod sebe tokom cijele trke. Možda vam se učini suludo da sve teglite na leđima ali bolje je ne mudrovati previše i ne kositi se s pravilima organizatora. On je svakako bolje upoznat s uslovima na stazi, s prijašnjim situacijama zbog kojih je odredio šta je obavezno i na kraju krajeva, sve to ne nosite zbog tamo nekog direktora ili direktorice trke već zbog vlastite bezbjednosti. Trke su uglavnom polu-autonomne, što znači da između okrepnih stanica zavisite samo o vlastitim fizičkim, mentalnim i intelektualnim sposobnostima i naravno, opremi koju nosite.
Zato, ne izlažite se dodatnom riziku tako što ćete zbog manje gramaže izostaviti bitan dio opreme. Ulažite u kvalitetnu opremu. Veličina ruksaka za ultra-trail trku će zavisiti od dužine staze, težine terena, vremenskih uslova ili godišnjeg doba, odnosno količine opreme koja vam je neophodna. U svakom slučaju, obratite pažnju na funkcionalnost, izdržljivost, težinu. Proizvođači nude funkcionalna rješenja do kojih su došli u saradnji s iskusnim trail trkačima a zahvaljujući savremenoj tehnologiji, u izradi koriste ultra lagane i izuzetno izdržljive materijale pa ćete tako najbolje napraviti kompromis između lične bezbjednosti i težine opreme. Naravno, na štetu budžeta.
Međutim, ne zaboravite, u slučaju velike kiše koja je najavljena tokom trke na kojoj učestvujete i koja će konstantno padati 6 sati kao što je bio slučaj na mom prvom ultra-trailu, a niste elitni trkač/ica već ćete satima guzeljati na stazi, najbolja zaštita će vam biti jeftina vreća za smeće odgovarajuće veličine, na kojoj ćete iskrojiti otvore za glavu i ruke. I najsavremenija i najkvalitetnija jakna će se namočiti već poslije 2-3 sata kiše, ako ponesete deblju biće pretopla, a vreća za smeće će zaštiti ne samo leđa i prsa, već i guzu i butine i pri tom se nećete znojiti jer ćete imati savršeno ventiliranje. A i ruksak sa stvarima će stati ispod nje i ostati suv.
Potražite i nabavite kvalitetne SOL vreće za spašavanje. Malo su teže od obične astro folije ali su adekvatna zaštita u slučaju odustajanja i da ste zbog povrede primorani čekati spasioce a prijeti vam pothlađivanje. Koristiće vam takođe i na kampovanju pa će se uloženo višestruko vratiti. Prema izjavi jednog od preživjelih trkača s trke koja je povod pisanju ove objave, astro folije koje su trkači koristili nisu bile adekvatne jer ih je snažan vjetar doslovno pokidao.
Hrana i voda
Uvijek nosite vode dovoljno da imate bar do naredne okrepe i hrane dovoljno da višak unesete u cilj. Dešava se, posebno ako ste vodeći na trci da na okrepnu stanicu stignete prije volontera i iznošenja hrane i vode. S druge strane, ako ste među sporijim trkačima koji u okrepne stanice stižu zadnji, može se desiti da su izbor i količina hrane već reducirani dok ne stigne dopuna ili se stvarno sve pojelo i popilo prije vas. Ili u onom najlošijem scenariju, povrijeđeni ste i odustajete od trke, trebate imati dovoljno zaliha do stanice na kojoj je predviđen prihvat i organizovan transport do cilja. Ili ste skrenuli sa staze, trebate vode i hrane dovoljno da se vratite ponovo na stazu i nastavite dalje. Hrana, hrana, uvijek imati rezerve hrane!
Telefon
Mobilni telefon je dio obavezne opreme pa zato napunite bateriju, pogasite aplikacije i Internet i prebacite se na mrežu mobilnog operatera koji signalom najbolje pokriva teritoriju kojom se odvija trka. Ako ste u stranoj državi i kupujete SIM karticu, vodite računa da broj koji ste organizatoru prijavili kao kontakt mora biti aktivan pa nova kartica dolazi u obzir samo ako uređaj ima opciju Dual SIM ili nosite dva uređaja. Znam da su neki trkači zbog izdržljivosti baterije skloni korištenju starih modela mobilnih telefona što može biti prednost ali je nedostatak što će recimo trkaču s takvim telefonom, u slučaju da se izgubi na stazi ili mu treba pomoć, biti teže dati instrukciju organizatoru gdje se tačno nalazi jer neće moći poslati lokaciju ili fotografiju. Mobilni telefon ne nosite samo da bi mogli pozvati organizatora u slučaju da vam treba pomoć. I organizator će nekad biti u situaciji da mora stupiti u kontakt s vama. Nakon što nas je tokom drugog izdanja JUT-a, dvoje trkača obavijestilo da su 5-6 km prije cilja naišli na volove koji su se na dugom polju spremali na počinak, a zbog kojih su se popeli na drvo i čekali da ih izbavimo, pokušali smo sve ostale učesnike upozoriti da nailaze na bučno krdo i da im damo instrukciju kako da bezbjedno prođu. Po evidenciji, navedenom mjestu se približavalo 15-ak trail trkača i krenuli smo ih pozivati sve redom. Znate koliko njih je odgovorilo na poziv? Niko. Bili su ili nedostupni, ili je telefon zvoni ali ko zna gdje jer se niko nije javljao. Na svu sreću, svi su bezbjedno stigli do cilja ali mi je ovo iskustvo kao organizatorici i trkačici otvorilo oči da o ovim situacijama trebam govoriti na tehničkom sastanku prije trke te pisati u objavama na društvenim mrežama i informativno-edukativnim tekstovima poput ovog.
S obzirom da na većini trka nećete imati mobilni signal, topla preporuka da sebi nabavite uređaj poput Garminovog mini InReach-a koji funkcioniše putem satelitske veze. S njim ćete moći poslati S.O.S. poruku, publika s kojom podijelite link će vas moći pratiti, u slučaju nesreće spasilačke službe će vas lakše locirati.
GPS zapis
I na trke s najbolje markiranim stazama, za svaki slučaj, idite s GPS zapisom. Skinite ga na pametni sat ali i na telefon, da imate rezervnu opciju. Trek ne morate otvarati na telefonu, da ne trošite bateriju, ali dobro ga je imati kao back up ukoliko se recimo isprazni baterija na satu a vi skrenuli sa staze. Ako ste na trkama dugog formata (100 km +), onda je najbolje bateriju telefona ili sata dopuniti na tranziciji pa u tranzicijsku vreću spakujte punjače ili još bolje, nosite sa sobom powerbank. Važno je da na trkama s ovim uređajima rukujete s lakoćom pa se potrudite da rutinu rukovanja steknete tokom treninga i priprema.
Preporučena oprema
Ako je organizator preporučio pokrivalo za glavu, zaštitnu kremu, zvonce koje ćete zakačiti na ruksak kako bi rastjerali medvjede u šumi - onda ih ponesite. Čak i uz svo iskustvo, blagovremeno informisanje o uslovima na stazi i vremenskoj prognozi, može se desiti da vas malo jači vjetar ili neobično niže temperature iznenade. Jedan od omiljenih dijelova opreme za trail trke su mi navlake za ruke koje mogu da nosim navučene ako je hladno, spuštene do šaka pa da s njima brišem znoj i sline a lagane su, ne zauzimaju puno prostora pa mogu da ih nosim i u ruksaku. Ako očekujete kišu na trci, telefon spakujte u posebnu futrolu ili najlonsku vrećicu koja će ga zaštiti od vlage. Jedne prilike sam se s iskusnim planinarima i alpinistima, na trenutak izgubila na poznatoj stazi jer se magla nakon ljetnog pljuska momentalno spustila i posakrivala markacije. Telefoni su se toliko skvasili da ih nismo mogli upaliti ni da otvorimo google maps.
Snalaženje u prirodi
Gomilajte kilometre tokom priprema za trke ali vježbajte i svoju samostalnost u prirodi. Proširujete znanja i usvajajte vještine koje vam mogu pomoći u slučaju opasnosti. Savladajte korištenje mapa, aplikacija i gps uređaja, osnove orijentacije i preživljavanja.
Negdje u Švici, CCC, UTMB |
Gdje je granica izdržljivosti
Trenirali smo u teškim uslovima, takmičili se na zahtjevnim trkama i izdržljivost nam je jača strana ali treba postaviti razumnu granicu kad ostajemo na stazi i idemo do kraja a kad je besmisleno nastavljati trku bilo da su pogoršani vremenski uslovi, da je navigiranje stazama pretjeranja patnja ili smo povrijeđeni. “Samo nebo je granica” je opasna krilatica koje se treba čuvati jer smo ranjivi, krhki a vrhovi su visoko pa tek iznad njih nebo a nekad ni do vrhova nam se ne da. Bolje se držati one “nikad dosta opreza ”.
Ako čitate sad ovu rečenicu, hvala vam što ste istrajali do kraja teksta. Sigurna sam da ima i drugih stvari koje je vrijedno spomenuti pa ako ih želite podijeliti u komentaru, rado ću dopuniti tekst s vašim sugestijama koje su bitne organizatorima i učesnicima trail trka.
Nema komentara:
Objavi komentar