Cappadocia Ultra Trail 2017: dženet i džehenem kroz zemlju divnih konja [1]

Samo dva izdanja Cappadocia Ultra Traila su bila potrebna organizatorima da zadovolje kriterije Svjetskog kupa u ultra-trailu i uvrste svoju trku u ciklus najprestižnijih takmičenja ovog tipa koja se tokom godine organizuju na najatraktivnijim destinacijama širom svijeta. Iza cijelog projekta kao organizator stoji turistička agencija Argeus pa ne čudi što su se osim organizacije odlične trke takođe pobrinuli da učesnicima pruže i usluge koje će im učiniti putovanje do odredišta jednostavnijim a boravak u Kapadokiji ugodnijim i sadržajnijim. Evo na šta konkretno mislim.

Prilikom prijavljivanja za učešće na trci potrebno je da na web stranici Cappadocia Ultra-Traila prvo kreirate vlastiti profil. Uplatu kotizacije možete izvršiti elektronski, skinuti obrazac ljekarskog uvjerenja a zatim ovjeren uploadovati kao i potpisanu izjavu da učestvujete na sopstvenu odgovornost. Putem podsekcija na profilu, možete zatražiti od organizatora prevoz s obližnja dva aerodroma (Nersehir i Kayseri) do hotela i obrnuto na povratku (besplatna usluga), smještaj u nekom od ponuđenih hotela ili vožnju balonom što je svakako jedan od sadržaja koji ne želite propustiti tokom boravka u ovom dijelu Turske a posebno kada ga organizator trke nudi po znatno nižoj cijeni u odnosu na redovnu. Rijetko gdje imate priliku da jedan fantastičan krajolik kao što je Kapadokija upoznate trčeći a da zatim iz vazduha sagledate cijeli prostor tokom jednosatnog leta balonom.  

Sama trka se odvija u centralnoj Anadoliji, po planinama i dolinama Kapadokije koja je prepoznatljiva po svojim vilenjačkim dimnjacima i reljefu koji su kiše i vjetrovi milionima godina oblikovali da bi mu dali jedinstven izgled. U njenim stijenama su prolazi i tjesnaci a u nišama naseobine i crkve koje su uklesali prvi hrišćani. U moderno vrijeme, neke od tih struktura su pretvorene u hotele čiji apartmani i sobe su ništa drugo do drevne pećine. Kapadokija je jedna od lokacija UNESCO-ove svjetske baštine poznata ne samo po geološkim čudima kojima obiluje već i po jedinstvenoj arhitekturi podzemnih gradova i izuzetno bogatom kulturnom naslijeđu. Osim panoramskog razgledanja Kapadokije iz vazduha, treba zaviriti i u njeno podzemlje i obići višespratne gradove u kojima su se plemena koja su ovaj prostor naseljavala vijekovima prije, skrivala od najezdi novih osvajača. Ako ostajete dovoljno dugo, onda svakako možete ispeti obližnje vrhove (Argaeus - 3917 mnv, Hasan Dag – 3300 mnv), voziti brdske biciklističke ture, jahati konje ili obići slano jezero Tuz.

Najveći dio staza prolazi kroz Nacionalni park Goreme u blizini grada Urgup koji je mjesto starta i finiša svim trkama ali i tranzicije za najdužu. Cappadocia Ultra Trail je takmičenje u okviru kog se organizuju tri trke različite dužine dok drugog dana, prije ceremonije proglašenja pobjednika, ulicama Urgupa projure najmlađi trkači na dječijoj trci kojom se zatvara takmičarski dio.

Najduža trka je duga 114 km ima 3350 m kumulativnog uspona i limit za završetak od 24 sata (povećan s ranijih 22h), srednja duga 62 km ima 1850 m kumulativnog uspona i limit od 12,5 sati a najkraća duga 35 km ima 940 m kumulativnog uspona i vremenski limit za završetak od 6 sati.

Svaka okrepna stanica je i kontrolna i ima svoj vremenski limit koji se mora stizati. Prolazna vremena mjeri isti live timing sistem kao na UTMB a publika i pratioci mogu trkače pratiti u realnom vremenu putem interneta. Veče prije trke, organizator održi tehnički sastanak sa svim učesnicima na kom iznese sve bitne napomene koje se odnose na markaciju, okrepe i bezbjednost.

Staze svih trka se preklapaju pa se prvi dio najduže, odnosno cijela srednja i najkraća uglavnom trče jednostupicama (singletracks) i zemljanjim putevima. Ovaj dio staze ne samo da vam omogućava da sa predivnog platoa uživate u fantastičnim dalekim horizontima, trčite pored divljih konja po kojima je oblast dobila ime, da sagledate Dolinu ruža s visine, ili protrčite kroz Dolinu ljubavi, kroz voćnjake ili pored vinograda već takođe otvara ova čuda pred vama i vodi vas uzanim i krivudavim putićima, usjecima, pećinama ili prolazima zbog kojih se morate sageti, provući, spustiti ili popeti da biste savladali neku prirodnu prepreku. Osim toga, prvi dio je dosta lakši i trčljiviji u odnosu na drugi koji počinje od 62. km nakon tranzicije. Dosta naporniji, monotoniji i tehnički zahtjevniji dio se trči koritom rijeke, zemljanim putevima po kojima je toliko prašine da noge upadaju u nju do pola listova kao i strmim nizbrdicama po nestabilnom kamenju pokrivenom bodljikavim grmićima. Nakon što sam po drugi put završila najdužu trku kroz Kapadokiju, imala sam utisak da sam, slikovito rečeno, protrčala kroz dženet i džehenem u jednom danu.  

Koliko je težak drugi dio trke govori i podatak da sam prvu trećinu (38 km) završila za 5:14, drugu trećinu sa satom pauze na tranziciji za cca 7.5h a treću trećinu za cca 9h!

Markacija na trci je takva da se ne možete izgubiti. Na okrepnim stanicama je u izobilju vode, kole, voća, kanditorskih proizvoda, sireva, kafe, čaja i supe i imate utisak da ničega ne može nestati jer su opskrbljene kao omanji magacini. Veče prije trke za sve učesnike se organizuje večera na otvorenom, na tranziciji vas ponovo čeka topla okrjepa a po završetku trke isto. Veliki broj volontera je na usluzi na svim stanicama kao i dužinom staze posebno na mjestima gdje se ona ukršta sa saobraćajnicama i gdje zajedno s policijom zaustavljaju vozila da biste bezbjedno prešli. Svi finišeri dobijaju finišersku medalju a oni koji završe jedan od ultra formata, dobijaju poklon od organizatora. Ove godine je to bila dukserica sportskog brenda Salomon koji je ujedno i sponzor Cappadocia Ultra Traila.  

Sve u svemu, sjajna trka, izuzetno atraktivna destinacija i odlični domaćini zbog čega vrijedi kraj oktobra rezervisati za Kapadokiju.

Za Gorana

Par dana pred odlazak u Tursku, izgubila sam prijatelja koji je stradao u saobraćajnoj nesreći. Volio je trčanje, ultra trail trke, pisao je sjajne tekstove na svom blogu i brinuo o trkačkoj zajednici. Bio je tih, smiren, izuzetno pažljiv prema svima. Zbog putovanja i obaveza prema drugima, nisam se mogla prepustiti bolu zbog gubitka i proživjeti sve što se desilo. Iako sam bila prijavljena na najdužu trku, sve do pred polazak nisam bila sigurna hoću li se prebaciti na 60 km. Prvi trenuci koje sam provela sama sa sobom, dali su mi odgovor. Trčaću najdužu, za Gorana! Znala sam da me čeka agonija, ali mi je trebalo da u toj dugoj noći tokom trke, pretresem osjećanja i sagledam sav ponor koji je gubitak ostavio. 

U svojim promišljanjima i evociranju svega što je Goran bio, shvatila sam da je njegov život veći od smrti. Neko ko je ostavio takav pečat na živote mnogih pa i moj, ne može otići, umrijeti i samo tako nestati. Shvatila sam da je on u svakoj mojoj trci, da ću ga tražiti i nalaziti u svim svojim lutanjima planinama i šumama koje je toliko volio. 

Tuga će ostati vječna ali i ti, dragi prijatelju! Vječna ti slava!     

 Foto:  Mladen Mitrić, Sanja Kavaz, Adnan Bubalo, Dinko Bažulić

© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.

---

[1] Kapadokija znači zemlja divnih konja