Ovog vikenda u subotu (i nedjelju) će se u sjevernoirskoj prijestolnici Belfastu održati 14. po redu Svjetsko prvenstvo u 24-satnom ultramaratonu. Europska prvenstva imaju nešto dužu tradiciju, lani je u francuskom Albi-u održano 21. put.
Progresivan napredak ultramaratona na globalnom nivou je ovoga puta dovukao na prvenstvo 310 ultraša iz čak 42 zemlje. Naravno, prednjači Europa s 27 država (dvije trećine), ali su zastupljeni i svi ostali kontinenti: Azija (4), Afrika (3), Sj. Amerika (3), J. Amerika (3) i Australija (2). Kao i na svim do sada održanim prvenstvima, očekuje se okršaj Japana i USA s najboljim europskim selekcijama s jako razvijenom ultraškom scenom (Njemačka, Poljska, Švedska, Velika Britanija i Francuska).
Muška konkurencija već neko vrijeme bilježi stagnaciju/pad kvalitete, koju najbolje ilustrira podatak da se na zadnjem svjetskom prvenstvu uzelo zlato s prijeđenih 263km, što je čak za 43km manje od svjetskog rekorda velikog Yiannisa Kourosa (306). Stvari se neće puno promijeniti ni ovog puta u Belfastu, samo 6 trkača ima prijavljen osobni rekord preko 260, a niti jedan preko 265! Ustvari, Brazilac Augusto ima točno 265, ni metar više. Iza njega slijede trojica s 263 (Reus GER, Ishikawa JAP, Kostelnick USA), te još dvojica s 261 (Lawson GBR, Szynal POL).
Ali zato je kod cura u toku fenomenalna rezultatska progresija i nije isključeno da se po prvi put desi da jedna žena završi u top10 muškaraca, što je za sve ostale sportove i atletske discipline nepojmljivo.
Naime, prije pola godine je Šveđanka Maria Jansson u Francuskoj postavila europski rekord (250,647km) i izgledala je nedodirljivo, božica trčanja. Međutim, sve se (i to doslovno) preko noći promijenilo početkom ove godine. Prvo je Coultney Daulwalter u Riverbanku (California) popravila rekord Amerike (250,079km), a početkom travnja je Poljakinja Patrycia Bereznowska u Lodzu postavila i novi svjetski rekord (256,246km). Osim te tri ultrašice još samo dvije žene su u povijesti prebacile 250 kilometara (Edith Berces HUN, Mami Kudo JAP), i to oba puta kada su postavljale svjetske rekorde. Što znači da ćemo u trci imati 3 od 5 najboljih ultrašica svih vremena u ovoj disciplini.
U ženskoj ekipnoj konkurenciji borbu za zlato će voditi dvije trenutno daleko najjače ekipe, Poljska i USA. Zbroj kilometara osobnih rekorda njihovih triju najboljih cura je gotovo nevjerojatan, Poljska ima 733 (prosjek 244km), a USA 735 (prosjek 245km), s time da Amerikanke imaju i dužu klupu, tek deveta, njihova najslabija predstavnica, ima rezultat ispod 220km (218,060km), dok Poljska nema pravo na loš dan ni jedne od njihovog najjačeg trojca, jer s četvrtom automatski ispadaju iz igre za zlato.
Naše cure sa zbrojem svojih osobnih rekorda (638km) zauzimaju desetu poziciju od 25 zemalja koje će imati ženski ekipni poredak (što znači da imaju 3 do maksimalno 9 atletičarki u ekipi). Tabela izgleda ovako:
1. USA – 735
2. POLJSKA – 733
3. ŠVEDSKA – 706
4. JAPAN – 682
5. GBR – 672
6. NJEMAČKA – 672
7. FRANCUSKA – 671
8. AUSTRALIJA – 668
9. IRSKA – 653
10. HRVATSKA – 638
11. FINSKA – 635
12. ITALIJA – 631
13. NIZOZEMSKA – 630
14. MAĐARSKA – 627
15-25. Sve ispod 600.
Iz ovog se vidi da bi 10. mjesto bio realan i uspješan plasman, obzirom da nam relativno puno bježe reprezentacije s višim zbrojem, a s druge strane, vrlo blizu nam za vratom pušu 4 zemlje. U ženskoj pojedinačnoj konkurenciji će nastupiti 135 ultrašica, a naše cure imaju osobne rekorde koji ih svrstavaju na sljedeće pozicija:
50. mjesto Paula Vrdoljak (204,877km);
43. mjesto Antonija Orlić (209,483km);
17. mjesto Veronika Jurišić (223,676km).
No, dobra stvar je da su našim curama osobni rekordi vrlo friški (jesen 2016) i da zasad imaju savršenu inerciju – u svakoj sljedećoj trci su poprilično popravljale svoje rekorde. Osim naravno Paule, koja ima samo jedan nastup na 24H, ali zato jedan od boljih debitantskih, čak bolji i od debitantskog rezultata trenutne aktualne svjetske rekorderke Bereznowske, koja je na svom prvom nastupu prije pet godina skupila 204,295. Maria Jansson je pak trebala 3 trke da prebaci 200, nova američka rekorderka Daulwalter je tek nakon 4 trke i 4 godine prešla tu magičnu granicu, a sve te cure su na kraju završile na 250+.
Veronika ima stabilnu progresiju svoja 3 rezultata: 202 – 218 – 223; Antonija isto tako: 161 – 185 – 209.
Uglavnom, sve tri naše ultrašice imaju za ovu disciplinu vrlo kratak staž i dovoljno malo nastupa da se mogu s pravom nadati kontinuitetu napretka. Osim toga, sve tri su u dobroj formi, ne vuku ozljede, nemaju zamor jer su cijelu godinu podredili ovoj trci i sve ostale trke su trčale u mislima na ovu.
Treba reći još par stvari o našim curama..
Veronika sa svojih 2:55 i Antonija sa svojih 2:53 u maratonu ovdje imaju status daleko najbržih cura, međutim svi znaju da im maratonska „brzina“ na ovakvoj trci skoro ništa ne predstavlja i ne stavlja ih u uži krug favorita, čak im je otežavajući faktor. Pa ni Veronikin rezultat na 100km (7:44), koji je svemir za sve ostale cure u trci, jer ni jedna nema ispod 8:00 (čak ni Bereznowska), nije dobrodošao u ovoj tzv. „pravoj ultri“, kako to kažu dobri stari iskusni poznavatelji prilika. Međutim, osim brzine, sve tri naše cure imaju iznimno čvrst karakter i dobru glavu za ovakve stvari, što je uz gumeni želudac najvažnija osobina.
Prvenstvo se održava u parku Victoria, na stazi tj. krugu dugačkom 1656 metara (da bi dobili što realniju sliku staze: lokacija, izgled i dužina kruga skoro u potpunosti odgovara zagrebačkom Bundeku). Takve su staze uobičajene za svjetska i europska prvenstva, obzirom da po pravilniku krug ne smije biti duži od 3km (zbog kontrole i svekolike logistike).
Ono što je neuobičajeno ovog puta je start i vremenske prilike. Naime, sva dosadašnja prvenstva su startala u 10 ujutro i naravno - završavala u isto vrijeme sljedećeg dana. Završnica tih trka je u pravilu izgledala tako da po noći svi ulaze u razne vrste kritičnih situacija, a kad se dan zbudi oko 6 ujutro, svi živnu i do kraja stisnu (još) jedan maraton. Ovoga puta će biti drugačije, što zbog kasnog starta/cilja, a što zbog vrlo kratke noći u Belfastu, jer će se razdaniti već oko 4 ujutro, što znači da do kraja ima još punih osam sati trke. Kako će se to odraziti na natjecatelje vidjet ćemo uskoro, iskustvo u svakom slučaju pa tako i ovom može pomoći.
Druga neobičnost su vremenski uvjeti. Na svim do sada prvenstvima na kojima smo bili smo imali veliku razliku između dnevne i noćne temperature, što je uvijek tražilo puno presvlačenja tj. prilagođavanja trenutnim situacijama. Ovog puta je drugačije.
Dnevna temperatura će biti vrlo niska za ovaj dio godine, oko 15-16 stupnjeva, pogotovo niska za naše trenutne uvjete kojima smo izloženi zadnjih 10-ak dana. Međutim, noćna će jedva pasti na 10, što je mala razlika u odnosu na dnevnu i neće biti potrebno učestalo presvlačenje. Osim ako ne padne kiša, a s obzirom da se radi o Britaniji, gotovo da je neizbježna.
Vjerojatno će na stranici trke biti i redovan apdejt rezultata.
Foto: privatna arhiva Dragan Janković
Nema komentara:
Objavi komentar