Moja pripravnička trail trka je
došla iznenada, ali u pravo vrijeme. Već duži period sam bila u tranziciji sa
cestovnog na brdsko trčanje, upoznavala staze i puteve po planinama oko
Sarajeva, vozila biciklističke brdske ture i vrebala dobru priliku za prvo
učešće na trail trci. Na poziv Ultrasporta iz Pule, prijatelja bloga Trčim jer
štrčim, odlučila sam se prijaviti na planinsku trku na Risnjaku gdje je 19.07.2014.
godine održano 2. pojedinačno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju na duge staze. U ponudi su
bile dvije dužine, 17,5 i 29,5km. Učešće i dobar rezultat na novosadskom noćnom
maratonu su mi pomogli da bolje procjenim svoju trenutnu trkačku kondiciju i da
se odlučim prijaviti na dužu trku. Međutim, vrlo lako se moglo desiti i da se
precjenim, odnosno da podcjenim samu stazu jer dužina i kumulativna visinska
razlika od 1775m o trail stazi govore jedno a tu su i drugi faktori koji su mi u
trenutku prijavljivanja bili nepoznati. Izuzetno zahtjevni teren i podloga su iscrpili
taman toliko snage koliko je trebalo da trku završim s osmjehom i uživanjem. Da
je bilo još dva kilometra uspona, pripravnički trail bih možda završila
četveronoške.
Nacionalni park Risnjak
Risnjak je jedan od osam
nacionalnih parkova Hrvatske. Nalazi se u Gorskom Kotaru, između panonskog i
mediteranskog dijela hrvatskog kopna što ga čini idealnom lokacijom za odmor,
pogotovo ako podjednako volite more i planine kao ja, blizu vam je i jedno i
drugo. Istina, volim more i bacati pogled prema pučini ali nakon par dana
primjetim da su svi na plaži i dalje okrenuti prema njemu a da ja gledam kontra
prema brdu i pogledom istražujem šta po njemu raste, ima li kakva staza kojom
se stiže do vrha ili divokoza da pase. Upravo iz tog razloga, odluka da
godišnji odmor provedem u Istarskoj i Kvarnerskoj regiji koje su spoj ljepota Mediterana
i Dinarskog gorja je definitivno bila pun pogodak.
Administrativni i turistički
centar Risnjka je Crni Lug odakle je trka startovala a od kog su učesnici
Horvatovom stazom dalje trčali prema dolini Lazac pa se ponovo peli na otvoreni
greben Međuvrha i Snježnika. Zatim se
trčalo preko Cajtiga i Risnjaka a preko Medvjeđih vrata je išao spust u Crni
Lug gdje je ujedno bio i cilj.
Gorskokotarska friškeca
Možda je malo suludo ove godine
pričati o ljetnim vrućinama ali je zaista bilo dana tokom jula kada je spas
trebalo tražiti u planinama. Risnjak trail je pod vedrim i sunčanim nebom
startovao u 10 časova. Već je bilo toplo a onda se zbog uspona i trčanja sa
svom trail opremom temperatura podigla za par stepeni tako da sam u jednom
trenutku htjela pobacati i štapove i kompresione čarape i kompresione helanke i
ruksak s leđa. Međutim, nakon par kilometara penjanja, ugodna gorskokotarska
friškeca mi je rashadila i tijelo i glavu i pomogla da se adaptiram na uslove
ali i da sačuvam opremu i odjeću na sebi (a boga mi i čast). Sjenoviti šumski
predjeli kojima vijuga staza pružaju ugođaj zbog kojeg je bilo lakše preći
trail prepun kamenjara i krša koji je karakterističan za Gorski Kotar.
Naučene lekcije
S obzirom da je Risnjak Trail
prva zvanična planinska trka na kojoj učestvujem i da sam izabrala težu stazu
koja mi je bila apsolutno nepoznata, odlučila sam ne zapinjati kako znam već
lagano stići do kraja. Na trci su bile četiri okrepne stanice na kojima sam ostajala
vjerovatno duže od prosjeka zadržavanja ostalih trkača a ponajviše zbog sira i
krekera kojima nisam mogla odoliti. Stajanja na stazi i uživanje u krajoliku su
bili obavezni kao i fotkanje sa ostalima trkačima. Sad nakon uspješno završenog
traila na Risnjaku, prenosim vam svoje iskustvo koje vam može pomoći prilikom
prijave i učešća na vašoj prvoj trail trci.
Šta ponijeti na trku
Organizatori trail trka u raspisu
će vas informisati o dužini staze, kumulativnom usponu, najvjerovatnije će
ponuditi mapu terena kao i vertikalni prikaz staze kako biste se unaprijed
upoznali sa njenom konfiguracijom te na osnovu svega navedenog, rasporedili
snagu da biste trku završili što uspješnije. U raspisu će navesti i standarni
paket obavezne opreme koji uključuje:
- set prve pomoći
- mobitel
- pojas ili ruksak camelbag
- bidon ili čašu za vodu na okrepnim stanicama
- hranu, energitski gel ili pločicu.
Veoma često, posebno ako je riječ
o ultrama ili trkama koje se održavaju u posebnim vremenskim uslovima, biće
traženi i:
- jakna za zaštitu od kiše ili vjetra
- astrofolija
- čeona lampa
- zviždaljka
- kapa.
Dodatna oprema
Osim navedene opreme, preporučujem
nošenje štapova za penjanje koji će vam olakšati kretanje na usponima kojima je
nemoguće trčati. Istina, na nekim dionicama ćete proklinjati što ste ih
ponijeli jer će vam se učiniti suvišnim ali ćete na prvoj kozijoj stazi kojom
bude išao trail biti srećni jer ste ipak donijeli pravu odluku. Izaberite
karbonske jer su lakši a na dijelovima staze na kojim trčite i ne koristite ih, nosite
po jedan u svakoj ruci ili oba pridržavajte objema rukama ispred sebe kako
biste teret (koliko god on mali bio) raspodjelili i jednako opteretili obje
strane. Ako su sklopivi, skratite ih i odložite u ruksak.
Dobro je imati zaštitnu kremu
protiv sunca i vjetra, repilent, rezervnu odjeću. Ponesite magnezijum ili bar
šaku morske ili kuhinjske soli kako biste spriječili dehidriranost ili
grčeve. Čim osjetite da bi se mogli
pojaviti grčevi u nogama, biće dovoljno da uzmete prstohvat soli. (Na osnovu iskustva mnogih trkača, pokazalo
se da je NaCl najbolje pomaže prilikom grčeva u nogama.) Ako ne znate tačno
šta će biti na okrepnim stanicama, ponesite vlastitu okrepu u vidu energetskih
pločica, gelova, izotoničnih napitaka i vode. Nekad se desi da organizatori u
ovom segmentu škrtare. Zlu ne trebalo, ponesite toalet papira. Ja sam još
nosila bivacin sprej, tablete protiv bolova i ruž za usne (nikad se ne zna koga na stazi možete sresti).
Iako vam možda većina nabrojanih
stvari zapravo neće ni zatrebati, u planini ćete se osjećati sigurnije ukoliko
nešto krene kako ne treba. Važno je da budeti svjesni rizika koje trčanje u
prirodi nosi: korjenje, stijene, kamenje, sipar, kosine, usponi, voda, grane su
prirodne prepreke preko kojih trebate preći i ostati neozlijeđeni. Međutim,
ukoliko se desi da se ogrebete, padnete, uganete nogu važno je da kod sebe
imate osnovni set prve pomoći.
Nabrojana oprema predstavlja
dodatni teret koji trebate prvo uredno spakovati u ruksak kako biste u svakom
trenutku znali gdje vam je šta i kako bi vam na dohvat ruke bile najpotrebnije
stvari. Ukoliko trčite u paru ili sa ekipom i dogovorili ste se ići zajedno do
kraja, teret možete rasporediti između sebe tako da ne nosite svi iste stvari.
Međutim, dobro razmislite da li ćete koristiti ovu strategiju jer se može
desiti da se druga osoba povrijedi ili odustane od trke i kod sebe zadrži dio
opreme koja vam kasnije može zatrebati kao što su flasteri, magnezijum ili
energetski gel.
Šta ako se povrijedim?
Ukoliko se desi da se
povrijedite, staće vam bilo ko i pružiti pomoć, podijeliti sa vama okrjepu ili
pozvati gorsku službu spašavnja. Prilikom preuzimanja startnog paketa, dobićete
kontakt brojeve osoba koje su zadužene za pružanje pomoći povrijeđenim učesnicima.
Kao primjer dobre prakse sa Risnjaka istakla bih to da je na startnim brojevima
bila kontakt lista s.o.s. ekipe, i to štampana tako da su, kad je zakačite na
grudi, podaci okrenuti prema vama kako biste ih mogli lakše pročitati. Osim
toga, na okrepnim stanicama takođe možete dobiti pomoć ili vas mogu autom
prebaciti do starta/cilja ako ste odustali od daljeg trčanja. Preporuka je da
ukoliko na bilo kojem dijelu staze odlučite odustati od daljeg takmičenja ipak
pozovete organizatora i saopštite mu svoju odluku kako bi u svakom trenutku
organizator znao koliko je još trkača na stazi te preduzeo neophodne korake ako
do kraja vremena predviđenog za završetak trke ne prođete kroz ciljnu kapiju.
Zbog toga je jako važno nositi ispravan mobilni telefon sa sobom sa napunjenom
baterijom koju je bolje prištediti i ne koristiti trkačke aplikacije već stazu
i vrijeme bilježiti satom sa GPS-om.
Trail nije za njanjave
Dame koje žele trčati na trail
trkama trebaju znati da planinska staza nije mjesto za dokazivanje
džentlmenskih manira. Niko, pa najvjerovatnije ni partner, vam neće pružiti
ruku uz neki uspon ili pomoći da siđete, osim ako ste se povrijedile.
Trkačice koje sam vidjela na Risnjaku su samostalne, dosta njih je tešku stazu
od 30 km trčalo bez društva i što me posebno iznenadilo, bilo je jako puno
mladih djevojaka. Ukratko, trail trka nije za razmažene trkačice i trkače
kojima odgovaraju samo optimalni uslovi za trčanje po ravnom ili na određenoj
temperaturi. Ako niste jedan/jedna od njih, onda se uskoro vidimo na stazi!
Powered by Ultrasport Pula,
ovlašteni diler outdoor opreme Berg iz Portugala
Za dodatne informacije,
e-mail: ultra.sport.pula@gmail.com
Uskoro na blogu vodič za početnike u trail trčanju...
