Kako do prve ultre

Nikad nisam dosledno pratila niti jedan program treninga. Za svoj prvi polumaraton sam se spremala sama i uz povremene konsultacije sa iskusnijim trkačima, trčala sam, vozila biciklo, igrala tenis. Za pripreme za prvi maraton mi je prijateljica poslala program koji sam svega jednom otvorila. Znam da uvijek predlažu 4-5 trkačkih treninga sedmično a ja bih uvijek jedva nalazila vremena za 3. Trčala bih treninge srednje dužine i duge jer volim taj meditativni „long distance running mood“ a i bili su dobar pokazatelj da bih trku mogla završiti u solidnom vremenu i bez bolnih posljedica. Međutim, za svoju prvu ultru koju ću trčati 18.04. u Istri, po prvi put pratim program treninga i na moje veliko iznenađenje, po prvi put sedmično trčim 5 puta!

U slobodno vrijeme idem na posao

Tekst iz podnaslova ne znači da imam privilegiju da po želji odem na posao kad mi se prohtije. Naprotiv, radno vrijeme mi je fiksno, od 09.00 do 17.00 i imam pravo na pauzu od 30 minuta. Tolerisaće mi ako produžim pauzu na 40 minuta maksimalno, a svaki naredni minut odbiti od narađenih sati ili godišnjeg odmora. Strogo, ali fer i pošteno. To da u slobodno vrijeme idem na posao vam govori da je moje svo preostalo vrijeme toliko organizovano da je zapravo odlazak u kancelariju i uz sve obaveze koje me tamo čekaju pravo rasterećenje jer kad nisam tamo, onda ili trčim na stazi, ili trčim u nabavku ili organizujem trku. Jedino za momcima ne trčim, to bi zaista bilo previše! Zašto vam ovo govorim? Samo iz razloga što želim po ko zna koji put da vam poručim da nema opravdanja i da uz dobru organizaciju, mnogo multitaskinga, možete stići i posao i trčanje i što šta još što vas čini srećnim!

65 je relativno

Za sve vas, a znam da vas ima mnogo koji se spremate za 65-icu u Istri, adaptirala sam program treninga za ultricu jer kako drugačije da  nazovem ovu našu u odnosu na druge dvije od 110 i 173 km koje se istog dana trče kroz Istru. Zavisi kako gledate na taj odnos ali ako po prvi put izlazite na trku od 60ak km, on može biti zaista motivirajući u slučaju da razmišljate na sljedeći način: „Pa dobro, ako će ovi drugi istrčati dva ili skoro tri puta više od mene, šta je onda 65?! Izguraću ih makar četveronoške“. (Ne doslovno, molim vas. Vidjeli smo primjer Hyvon Ngetich, nemojte to kao rekreativac sebi raditi!) Međutim, koliko god da ste svjesni da je uspjeh završiti trku od 65 km sa usponom od preko 2000 m, ipak kada trčite na događaju na kojem je to najkraća staza, sve se za nijansu relativizuje. Još ako neko dobronamjerno prokomentariše: „Aaaa, ti trčiš ovu najkraću“, zaista obeshrabruje. Možda bi bolja motivacija bilo izabrati trku na kojoj 65km iznosi najduža staza a to onda ne bi bilo to jer mjesto događaja ne bi bila Istra.

65 je dostižno

Program treninga za učešće na Istri je zapravo preuzet od Nancy Shura i sačinjen je za pripreme trkačkog kluba Ultra Ladies za nastupe na trkama od 50 milja. Kreiran je za iskusne trkače ali nije nužno da ste prethodno morali istrčati npr. maraton da biste ga pratili. Istina, jeste lakše ali uz jaku volju i disciplinu, možete ga pratiti i ako ste do sada istrčali svega nekoliko polumaratona uz napomenu da se tada posebno trebate čuvati povreda. Moja draga prijateljica Nermina Grierson je upravo primjer kako se od polumaratonke postaje ultrašica. Istinu govoreći, ona je i kontaktirala Nancy i zatražila njenu pomoć tako da nije bilo Nermine ja bih vjerovatno i ovog puta trčala intuitivno i bez nekog konkretnog programa. (U orginalnom programu jedinica mjere je milja. Preračunati su iznosi u kilometrima i prikazani u tabeli.)

I ovaj program kao i većina drugih sadrži cikluse od dvije sedmice intenzivnih i jedne sedmice laganih treninga kako bi se tijelo odmorilo i spriječile povrede do kojih može doći kada se trkač naglo optereti velikom kilometražom. Zahvaljujući ovakvim ciklusima, tijelo ima sedam dana da se odmori od teških treninga kako bi naredne dvije tokom novih intenzivnih treninga dostiglo optimalne performanse. Iz ovog slijedi da je odmor ključan za uspjeh zbog čega Nancy preporučuje dva dana odmora sedmično, tačnije, ponedeljak i petak su dani bez trčanja.

Tokom svih 20 sedmica, vikendom se trče dva sukcesivna duga treninga, tačnije jedan dugi i jedan nazovimo ga „poludugi“. Osim toga, vremenom treninzi srijedom prerastaju u još jedan trening dužine zbog čega se kumulativno i povećava ukupna sedmična kilometraža. Kao i svaki drugi program, možete ga malo korigovati i prilagođavati sebi osim kada su u pitanju dugi treninzi tokom vikenda jer njih ništa ne može zamijeniti. Takođe, idealno je ako se vikendom trči u uslovima sličnim onima na stazi zvanične trke za koju se pripremate tako da treba birati sličnu podlogu i staze sa usponom.

Treba se čuvati pretreniranosti i strogo poštovati sedmice odmora. Postepeno ćete ući u fazu kada ćete moći prepoznati napredak po pitanju snage, izdržljivosti i brzine oporavka. U slučaju povrede, zamora, prehlade ili bolesti držite se zlatnog pravila i odmorite se jer je bolje rizikovati i preskočiti par dana treninga nego na trku stići izmoren, bolestan ili s nesaniranom povredom.

Kao dobar trening poslužiće učešće na trkama koje vam daju priliku da testirate izdržljivost a ne brzinu jer je tokom pripreme za 50 milja, važnije provesti više vremena na nogama nego što brže istrčati kraću trku. Tokom posljednjih sedmica priprema svakako izbjegavati trke i treninge preko 48 km prije svega kako biste se zaštitili od povreda, kvalitetno odmorili i spremni stigli na start. Volim taj osjećaj kada se tokom sedmica taperinga doslovno uželim trčanja i jedva čekam da trka krene.

Kako izgleda 65-ica kroz Istru

Start trke je u Buzetu, 18.04.2015. godine u podne, a cilj u Umagu. Tačna dužina staze je 63,74km sa kumulativnim usponom od 2255 m. Dužinom staze vas čekaju ukupno 4 okrepne stanice a ukoliko stignete do cilja i 1 ITRA bod. Postoje različite strategije pomoću kojih ćete trku završite uspješno. Možete kombinovati hodanje i trčanje u omjeru koji vam odgovara sve dok ste u vremenskom limitu od 16 sati. Par savjeta vam je dao Alen Paliska, direktor trke, kako biste se rasteretili eventualnih dilema.

SK: Koje modele patika predlažeš za stazu kroz Istru?

Alen Paliska: 65-ica je dosta "mekana" pa se mogu koristiti i Salomon Speedcross što nikako ne bih preporučio na 100 milja i 110 km. Ja bih osobno trčao u Brooks Cascadia ili Salomon Speedcrossu.

SK: Da li su za 65-icu potrebni štapovi?

Alen Paliska: Mislim da za 65-icu nisu potrebni, samo će im smetati. Ima nekoliko uspona ali ništa spektakularno

SK: Imaš neki savjet za one koji će prvi put trčati od Buzeta do Umaga?

Alen Paliska: Ne zaletati se na startu, uspone odraditi polako i dati gas na nizbrdicama. I psihički se pripremiti na zadnjih 14 km ravnice.   

Almost feeling guilty for being treated so well

Da volim Istru, to stalno ponavljam. Ali da i Istra izgleda voli mene, to prvi put izjavljujem. Kada sam u januaru provjeravala svoju registraciju za „100 milja Istre“ kako bih startninu na vrijeme platila po prihvatljivijoj cijeni, vidjela sam uz svoje ime √, kvakicu koja je pokazivala da je moja startnina plaćena. Pomislih da je neki greškić u pitanju, a onda se kroz par dana javio Paliska i obradovao me sljedećim riječima: „Već neko vrijeme ti trebam prenijeti informaciju, uvijek zaboravim. Uglavnom, startnina za 100 milja ti je na naš račun. To ti je malo zakašnjeli božićni poklon“. 

Hvala Alenu i cijeloj ekipi! Želim im puno sreće u organizaciji trećeg izdanja 100 milja Istre! 

Foto: Denis Ruvić, Sanja Kavaz

Sva prava zadržava Trčim jer štrčim