Sve češće poznati svjetski brendovi
putem kampanja ili podrške koju daju
organizacijama koje se bave seksualnim manjinama otvoreno promovišu prava LGBTIQ populacije. Povodom Valentinova, odnosno
Dana zaljubljenih, adidas je, na svom nalogu na Instagramu, uz poruku „The love
you take is equal to the love you make" objavio fotografiju koja
nagovještava dvije djevojke u trenutku u kojem najvjerovatnije razmjenjuju
poljubac. Nimalo slučajno, obje akterice na fotografiji nose novi model adidas
Pure Boost X, patike za trčanje dizajnirane samo za žensko stopalo čija je
globalna promocija započeta nekoliko dana ranije. I nimalo slučajno u
poruci koja je preuzeta iz pjesme Beatlesa „The End“ stoje riječi "ljubav" i "jednakost" kojima se zapravo sažima ideja ravnopravnosti za koju se LGBTIQ agenda
zalaže. Nimalo neočekivano, objavljeni sadržaj je već do ponedeljka imao skoro
100.000 komentara među kojima je bilo onih koji su s odobravanjem podržali
akciju ali i homofobnih stavova protiv kojih se adidas borio šaljući im emotikon
s poljubcem. :-*
Pride is packed
Nije prvi put da se adidas oglašava
kao aktivan promoter i zagovornik queer agende. U okviru Mjeseca ponosa 2015.
godine, dizajnirao je Pride Pack i izbacio makeover čuvenih modela patika
i papuča iz 1970-ih i 80-ih, perioda koji je obilježilo rađanje velikih pokreta
za oslobađanje i ravnopravnost. Kultni modeli Stan Smith, Superstar 80s i adilette
Slide su zadržali prepoznatljive tri crte ali je naglasak na nemarno rasutim
duginim bojama koje simbolizuju jedinstvo u svoj raznolikosti LGBT populacije.
Dio prihoda ostvarenog prodajom ove linije doniran je zagovaračkoj grupi New Avenues for
Youth koja pruža podršku LGBTIQ tinejdžerima. Adidas je čak najavio da će
u svim svojim sponzorskim ugovorima uvesti klauzu kojom žele afirmisati prava
LGBT populacije.
Lojalnost brendu je dovedena u
pitanje. Mnogi su pohrlili da podijele svoje negativne komentare te bojkotujući
adidas najavili prelazak Nikeu. Međutim, i Nikeova korporativna politika odavno
već gleda kroz prizmu duginih boja. 2013. godine Nike je izbacio pro LGBT liniju nazvanu #BeTrue. Možda u ormaru imate
majicu s ovim natpisom ili japanke u cipelaru a da ne znate u koju svrhu i s kojom porukom su
kreirani. Treću godinu za redom Nike organizuje LGBT Sports Summit u Portlandu,
Oregon, koji okuplja sportiste, trenere, predstavnike medija i LGBT aktiviste
kako bi razgovarali o primjerima dobre prakse, problemima s kojima se susreću
ali i dogovorili saradnju koja će imati za cilj da vodi pokret prema svijetu
sporta koji će biti oslobođen od homofobije i transfobije.
UNITED COLOURS OF LGBTIQ
O pitanjima LGBTIQ populacije se čak
i u razvijenim zemljama još uvijek vode žučne polemike pa se otvorena podrška
globalnoj agendi koja promoviše prava seksualnih manjina može lako obiti o
glavu kompanijama koje žele izgraditi imidž brendova senzitiviziranih prema queer kulturi. I Levis je svoju crvenu etiketu prošarao duginim bojama, a Ford je
prema Korporativnom indeksu jednakosti koji analizira i rangira kompanije prema
njihovoj poslovnoj politici prema lezbejkama, gejevim, biseksualcima i transrodnim
osobama proglašen jednom od naj LGBT-friendly kompanija. Sturbucks, Coca-Cola,
Pepsi, Kelloggs, Apple, Microsoft, Google, Visa, American Express, Master Card odavno
ponosno mašu najšarenijom zastavom na svijetu.
Ipak, vratimo se LGBT-u u sportu kako bismo bolje razumjeli pravac kojim idemo.
Jason Paul Collins, profesionalni košarkaš koji je 13 sezona odigrao u NBA
ligi, je nakon Glenn Lawrence Burkea,
drugi vrhunski sportista koji se javno deklarisao kao homoseksualac. U aprilu
2014. godine, osvanuo je na naslovnici Time Magazinea posvećenom najuticajnijim
osobama na svijetu. Na maratonu u Los Angelosu koji je održan baš na Dan
zaljubljenih, 14.02.2016. godine, više od 50 parova je obavilo ceremoniju
vjenčanja ili obnovilo zavjete pa su se među njima našli i Loryan i Buck Jensen
koji su se na 10. milji maratonske staze, vjenčali bez bojazni da će im neko zbog homoseksualne ljubavi otresti flašu od
glavu, ili zaprijetiti „bezbolnom palicom“, ubojitim sredstvom koje samo u Bosni,
prema pravilima jednačenja po besmislenosti, mogu tako preimenovati.
All we need is love
Nisam zagovornik ničijih agendi, niti
pripadam en-dži-ou za promociju prava LGBT-a, niti imam potrebu da vam se pravdam za odabir teme koliko god da ste homofobni. Osjetila sam potrebu da
podjelim s vama zapažanja u vezi sa sportskom industrijom koja otvoreno
zagovara jednakost među svima nama bez obzira da li smo hetero, homo, bi, trans ili qeer. Ali i da preispitamo heteronormativnost koja favorizuje tradicionalno shvatanje roda i pola osuđujući bilo kakve drugačije mogućnosti polne identifikacije i orjentacije osim patrijahalno propisanih i prihvaćenih. Ne mogu ni da se ne ibretim nad tim našim praznovanjem 14. februara ili veljače: jednima je to dan ljubavi, drugi ga slave kao Svetog Trifuna i idu u vinograde, orezuju lozu i vinom zalivaju čokote. Treći ga slave kao kućnu slavu, četvrti vjeruju da ako na taj dan padaju kiša ili snijeg, biće rodna godina. A ja, u šta ja vjerujem? Ja sam u petoj grupi koja vjeruje da kada zaključno s 14. februarom u protekloj sedmici istrčiš 135 km još uvijek nisi ni blizu spreman za svojih prvih 100 milja u aprilu!
Na kraju ću svakako pozdraviti svoje prijatelje
gejeve, one s kojima se uvijek dobro provodim, ludo ismijem, koji trče, putuju
svijetom pedalajući i koji su mi bezrezervna podrška u svemu što radim. A vi shvatite kako hoćete, i što bi rek`o adidas, :-*
© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.
Nema komentara:
Objavi komentar