Ulazak u svijet ultra-traila mi je donio mnogo novih saznanja i iskustava, vještina, odvažnosti, discipliniranost, sistematičnost. Spremajući se za trke na 100 km ili milja, morala sam naučiti da unaprijed planiram sve aktivnosti tokom sedmice a kalendar mnogo mjeseci prije. Ranije se dešavalo da do samog godišnjeg odmora nemam konkretan plan gdje ću ići; sada već u novembru znam koje su ključne trke na koje idem naredne godine. Ne samo na koje trke idem, već i koji su moji trkački ciljevi. U početku sam željela na trkama finiširati. Sada su moji ciljevi da određene formate završavam brže, da svoje slabe strane popravim dok ne postanu moja snaga pa su u skladu s tim bile koncipirane pripreme tokom proteklih zimskih mjeseci.
Samo stotka
Za razliku od prošle godine kada sam radila jako puno dužina spremajući se za 100 milja Istre, ove zime sam na nagovor prijatelja uvela treninge intenziteta i snage. Kombinacija crossfita, cross treninga i intervala s treninzima dužine rezultirala je solidnim nastupom na trci na 108 km koju sam završila za 17:34 kao 9. u ženskoj konkurenciji. Kažem solidno, jer to može mnogo bolje. Početak je sezone a mene čekaju još dvije stotke, jedna na ljeto i jedna na jesen kada očekujem to „mnogo bolje“ i da se desi.
„Kako to da ove godine nisi na 100 milja, što si samo 100 km izabrala“, pitali su me više puta. Ne znam kad i odkud je stotka postala „samo“. Poštujem ambicije trkača da finiširaju na trkama na 200, 300 ili više kilometara ali takođe ne treba zaboraviti da je jednako izazovno spuštati svoje vrijeme na stotki koja je po meni, kraljica ultraških formata.
Oprema
Dok traju pripreme, obično se nabavlja i testira oprema za nastup. Postoji obavezna oprema koju propisuje organizator trke i koja se prilikom preuzimanja startnog paketa daje na uvid. To su najčešće set prve pomoći, astro folija, čeona lampa, ruksak, nepromočiva jakna, negdje i duge nogavice. U ekstremnim uslovima se propisuje posebna oprema ali će ovdje biti govora samo o onim stvarima koje nam trebaju na trkama u umjerenim vremenskim uslovima.
Na trku u aprilu se prijavljujete mjesecima prije njenog održavanja. Pripremate se i opremate za sve moguće vremenske uslove: može biti jako toplo, duvati jak vjetar, može biti jako hladno ili padati kiša a može se dogoditi da se dužinom 100 km i tokom 20-30 časova koliko može iznositi vremenski limit, smijene sve navedene pojave i vremenski uslovi. Dakle, svakako vam treba brdo opreme i pametna odluka pred start šta ćete od toga ponijeti na sebi, sa sobom ili šta ćete spakovati u vreću koju će organizator dopremiti do tranzicijske stanice gdje ćete se presvući. Za to su vam ključni ruksak koji nosite sa sobom i tranzicijska vreća.
Ruksak koji nosite na trku pun teži cca. 2-4 kg i sadrži tekućinu i hranu koja vam treba na stazi između okrepnih stanica. Bez obzira koliko su okrepe dobre, uvijek ćete nositi nešto što vam prija na trkama, dodatnu hranu za svaki slučaj, aminokiseline, bcaa ili proteine, presvlaku. Ako trka startuje u noći, trebaće vam jakna, možda čak i rukavice. Može se desiti da trku ne završite u planiranom vremenu pa ćete umjesto jedne noći, ući u dvije, mislite i o tome.
Tranzicija
Na tranziciji ćete možda poželjeti oprati zube, prijaće vam jer ste sate proveli na stazi valjajući po ustima jednoličnu hranu što na okrepnim stanicama, što u trku. Možda će vam trebati da dopunite mobilni telefon ili neki od uređaja koje nosite sa sobom pa spakujte punjač. Čista presvlaka svakao dobro dođe ali obavezno i samo ono što ste ranije testirali na dugim treninzima. Ako vas čeka topao i sunčan dan, spakujte zaštitnu kremu, vizir ili kačket, vazelin, kremu ili sprej za opuštanje mišića. Spakujte malo komotnije patike za drugi dio trke jer će vam noge biti otečene. Spremite naočale koje su osim na UV zrake, otporne na udare i nisu osjetljive. Možete ubaciti i nešto od hrane što volite da jedete a što će vas dobro okrijepiti prije nego nastavite dalje. Možda pivo?
Ne radite ovo kod kuće
Treći put za redom, u Istri trčim ultru u potpuno novim, nerazgaženim patikama koje nisu vidjele niti jednog kilometra treninga. Trenutak kada su sreća, znanje i intuicija u sinergiji i pomažu mi da donesem ispravnu odluku mi se desio prošle godine kada sam na polumaratonu Hendrix u Zagrebu probala a zatim i pazarila Brooks Cascadiu 10 u kojoj sam 5 dana kasnije trčala prvih 90 od ukupno 173 km. Ono što je po meni Ultra Boost na cesti, Cascadia je na trailu. Stabilna, dovoljno čvrstog đona, fleksibilna. Za moje stopalo, savršena.
S ozirom na dobro iskustvo koje sam imala s njom, odlučila sam u Istri ponovo trčati u Cascadiji, ovog puta u novom modelu, dakle dvanaestici. Pošto se Brooksice ne mogu nabaviti u Bosni, kontaktirala sam Sport Janus iz Hrvatske, glavnog distributera i zamolila da mi pomognu nabaviti novi par patika. Priželjkivala sam i tražila popust koji obično daju na trkama, da se razumijemo, nisu baš jeftinoća, a oni su, osim što su se potrudili da nađu model koji tražim, u broju koji trebam, sve to poslali kao poklon uz želju da što bolje prođem na trci! Kakav gest! Veliko hvala!
Štreberske pripreme
Ne idite na trku bez da ste štreberski pročitali pravila trke, vodič ako ima, uputstva, napomene organizatora. Skinite trek na telefon, za svaki slučaj. Obavezno ga prebacite na sportski sat ako ga nosite. Ozbiljno prostudirajte konfiguraciju i raspored uspona na stazi, vremenske limite, od trkača koji su već trčali tu trku saznajte kakva je podloga po kojoj ćete trčati. U telefon unesite SOS broj, možda zatreba. Sve do trke redovno provjeravajte objave organizatora jer se može desiti da su u zadnjem trenutku stazu na nekom mjestu mijenjali pa je gps promjenjen i objavljen novi. Ako organizator ima tehnički sastanak pred trku, dođite na vrijeme i prisustvujte jer ćete dobiti korisne informacije koje će vam kasnije trebati.
Salonske pripreme
Dani pred trku su ludnica: gdje spavati, kad je polazak, s kim se putuje, provjera dokumenata, putničko osiguranje, osiguranje od povreda, nabavka hrane, uzimanje slobodnih dana ako je put dugačak. Uz sve to, treba se i srediti, ofarbati kosu, ošišati se, srediti nokte, depilirati ruke, noge i ostalo. Salonske pripreme ne daju nikakvo trkačko samopuzdanje ali smanjuje nervozu pred trku, bavimo se stvarima koje opuštaju i skreću misli od neizvjesnosti, nelagode pri pomisli na noć u šumi, gubljenje, životinje, povrede, odustajanje i sve one loše stvari koje nam se motaju po gavi tih dana.
Vezani tekstovi: Trail trčanje za početnike, Peglanje asfalta vs trail trčanje
Foto: TjŠ, 100 milja Istre, Barbara Nežmahen, Elza Božić
Nema komentara:
Objavi komentar