Dodatni sadržaji

utorak, 29. listopada 2019.

John Muir Trail: Planine zovu, moram ići




John Muir Trail (JMT) je najatraktivniji i najposjećeniji američki trail. Staza duga 350 km s 14.000 m kumulativnog uspona se proteže visokim planinama Sierra Nevade u Californiji. Prolazi kroz tri nacionalna parka – Yosemite, King's Canyon i Sequoia, divljine Ansala Adamsa i Johna Muira te dvije nacionalne šume – Inyo i Sierra. Iako je orginalni smjer od juga prema sjeveru, sve češće se pohodi težim smjerom od sjevera prema jugu, odnosno od Happy Islesa u Yosemitiju do vrha Whitney (4421 m) koji je najviši vrh Californije i bloka 48 američkih država (Alasca i Hawaii ne spadaju tu).


John Muir Trail je želja i težnja outdoor entuzijasta iz cijelog svijeta. Sama aktivnost se zove thru-hiking a podrazumjeva višednevno uzastopno kretanje nekom zvaničnom stazom u prirodi od njenog početka do kraja u toku jedne godine. Sad kad sam prošla JMT, i dok se utisci još uvijek sliježu, ne mogu da se ne pitam da li postoji nešto približno tako lijepo i impresivno još negdje u svijetu. Vijugajući kroz čuvenu Sierra Nevadu, staza prolazi najljepšim planinskim krajolicima SAD-a.

Za ilustraciju navešću da Bosna i Hercegovina ima stazu Via Dinarica dugu približno toliko (334 km, 19000 m uspona) koja počinje na graničnom prelazu Kamensko i završava na Trnovačkom jezeru, na Magliću (CG). Zamislite da se na toj dužini nalazi preko 2000 jezera i dobićete sliku raskoša kojim su okićene planine Sierra Nevade. Tokom pohoda, dobijate uvid u jedan fantastičan prirodni spektakl u kom se glečeri s planinskih vrhova tope i pune planinska jezera, u kom se voda iz jednog jezera u vidu potoka izlijeva i puni naredno a zatim u vidu slapova dalje spušta stjenovitim koritom prema kanjonu sve dok ne stigne do kotline gdje hvata mirniji tok.




John s planine

Staza je ime dobila po čuvenom prirodnjaku iz 19 vijeka, Johnu Muiru, kog još zovu ocem nacionalnih parkova jer je bio najveći zagovornik očuvanja američke divljine. Njemu u čast je nakon 23 godine izgradnje, otvorena 1938. godine povodom 100. godišnjice od njegovog rođenja.

Po dolasku u San Francisco 1868. godine, dvadesetdevetogodišnji Muir se sa skromnim prtljagom zaputio pješice u Yosemite, mjesto koje su mu preporučili kada je tražio da ga usmjere prema bilo kakvoj divljini. Očaran prirodom Yosemitea, odlučio je tu ostati i zaposlio se kao pastir. Naredne godine svog života je proveo boreći se protiv štetnog uticaja čovjeka na prirodu, sječe i uništavanja šume. Zahvaljujući njegovim zalaganjima i entuzijazmu, 1872. godine je predloženo da se Yosemite proglasi nacionalnim parkom.

1892. godine je osnovao Sierra Club i zagovarao zaštitu šuma i parkova kao i izgradnju planinarskih ruta kako bi ljudi mogli da dožive njihovu ljepotu. John s planine, kako su ga još zvali, je bez dileme najzaslužnija osoba u istoriji Sierra Nevade i njene divljine.

Koliko je ovaj čovjek poštovan i voljen pokazuje i činjenica da danas postoji i Muir Ramble Route (MRR), 310 milja dugačka staza kojom je Muir iz San Francisca stigao u Yosimete. Nju su rekreirali Donna i Peter Thomas te saznanja do kojih su došli istraživanjem i iskustveno nakon što su je prvi put prehodali 2016. godine objedinili u knjigu kako bi pomogli drugima da se otisnu na ovo svojevrsno hodočašće.  



Video reportaža “John Muir Trail: 350 km Sierra Nevadom“

Kultura thru-hikinga 

JMT je esencija svega najljepšeg što je priroda na jednom mjestu mogla stvoriti. Međutim on je samo ”malo mače” u poređenju s onim što SAD imaju da ponude thru-hikerima. Skoro cijelom dužinom, JMT se poklapa s Pacific Crest Trailom (PCT) ukupno dugim 4265 km koji počinje na kanadskoj a završava na meksičkoj granici. Osim ovog mega traila zapadnom obalom, istočnom se proteže Appalachian Trail (AT) ukupno dug 3500 km dok je Continental Divide Trail dug nevjerovatnih 4989 km. Ova tri mega-traila zajedno čine Triple Crown i za najstrastvenije thru-hikere predstavljaju jedan od životnih izazova zbog kog su spremni dati otkaz na poslu, tumarati mjesecima, odreći se komfora i udobnosti. Luda djeca, zar ne?! E sad, i među njima imaju oni najluđi koji su u svoja postignuća upisali Triple Crown tako što su ih sve prehodali u toku samo godinu dana! Da vam pomognem u sabiranju, to je 12.750 km za 364 dana (35 km dnevno) – više nego što prosječno vozilo pređe godišnje!

Među “najluđima“ je posebna podkategorija u kojoj su oni koji žele postaviti Fastest Known Time na nekoj od ovih staza pa su svakako zaslužili da ih spomenem. Nešto malo manje od dva mjeseca nakon pobjede na UTMB-u, 17.10.2017. godine Francois D'haene je otišao na JMT kako bi oborio dotadašnji rekord staze s podrškom od juga prema sjeveru od 3 dana, 7 sati, 36 minuta. Svoj JMT Francois završava za 2 dana, 19 časova, 26 minuta. (Video s ovog poduhvata možete pogledati na YouTubeu.)

Rekord staze u smjeru jug-sjever bez podrške od 3 dana 3 sata 55 minuta drži Aurelin Sanchez. Da pojasnim šta znači kad kažem bez podrške. To znači da trkač/ica nema podršku druge osobe i svu opremu, hranu i vodu nosi sa sobom te nema nikoga da mu/joj sprema i dodaje hranu. Za razliku od Francois, Aurelin je sve morao nositi sa sobom i samo je 8 sati bio sporiji od njega.


Kod žena, rekord staze s podrškom drži Darcy Piceu (3 dana, 7 sati, 57 minuta) i bez podrške Amber Monforte (4 dana, 5 sati, 6 minuta). Od sjevera prema jugu situacija je sljedeća: 4 dana 8 sati 12 minuta je bez podrške trebalo Kurtu Achtenhagenu a 6 dana 12 sati 27 minuta Jacqeline Florine




Prvo šta o JMT-u trebate znati

Samo 1500 srećnika godišnje dobije priliku da prođe stazom jer je za ovakvu avanturu potrebna propusnica za koju se aplicira još u februaru ili martu. Sistemom propusnica se garantuje da će oni koji imaju priliku planinariti ili trčati ovim planinama uživati u njihovoj ljepoti u osamljenosti i privatnosti. Osim toga, uvođenjem strogih pravila kojih se svi posjetioci moraju pridržavati, kreirani su mehanizmi kojima se priroda štiti od neželjenih uticaja čovjeka.  

Za razliku od evropske prakse, ovdje nećete vidjeti nikakve planinarske domove, hotele, naseobine, nema via-ferrata, niti gondola koje turiste dovoze do vrha planine. Čak ni staze nisu markirane crveno-bijelim krugovima kako smo mi navikli ali se održavaju besprijekorno pa ih možete pratiti bez brige da ćete se izgubiti. Svako ukrštanje s nekom bočnom stazom ili izlazom je označeno putokazom. 7 principa objedinjenih kroz politiku ”Leave no Trace” su sveto slovo kog se svi pridržavaju: 

  • Planiraj unaprijed i dobro se pripremi;
  • Kreći se i kampuj na otpornim površinama;
  • Odlaži otpad propisno;
  • Ostavi iza sebe sve kako si zatekao;
  • Minimiziraj uticaj loženja vatre na otvorenom;
  • Poštuj divlji svijet;
  • Imaj obzira prema drugim posjetiocima.  

 



Žene na JMT-u 

S posebnom pažnjom i poštovanjem sam gledala na žene koje su stazu JMT-a prelazile same. A bilo ih je svih generacija! Sve je više žena koje se u ovakvu avanturu upuštaju same jer tako žele ili jednostavno nemaju adekvatnog ili nikakvog partnera za thru-hike. Veliki podstrijek tom ženskom pustolovnom pokretu dala je Cheryl Strayed svojom knjigom ”Wild” iz 2012. godine. Cheryl se nakon životnih razočaranje i gubitaka, uprkos nedostatku iskustva, 1995. godine zaputila na dugačko putovanje divljinom. Tih 1770 km koje je prešla Pacific Crest Trailom je zapravo put njenog zacjeljenja i samospoznaje. Popularnosti zatim značajno doprinosi i istoimeni fim s Reese Witherspoon iz 2014. godine kao i mnoštvo knjiga i publikacija koje su nastale u tom periodu a koje su pisale žene. Sve skupa, ovaj svojevrsni pokret ženskog osnaživanja kroz život u divljini je rezultirao stvarnim iskustavima koja su na određeni način vodila do ženskog oslobađanja, mnoštvom sadržaja različitih žanrova koji su nastajali kroz ovu vrstu emancipacije.





Ovdje ne mogu da ne spomenem 2 žene koje su svaka na svoj način zaslužile da uđu u antologiju američkog thru-hikinga. Prva je Emma Rowena Gatewood, poznata kao Grandma Gatewood (1887-1973). Bila je ekstremna planinarka, pionirka ultra-light hikinga i prva žena koja je sama završila Appalachian Trail (3489 km). U trenutku podviga, imala je 67 godina, 11 djece i 23 unučadi. Druga je Hulga Crooks, planinarka, od milja nazvana Grandma Whitney, jer je od svoje 65. do 91. godine života, Whitney ispela 23 puta. Počela je planinariti tek nakon smrti svog muža, doktora Crooksa. Sa 70 je počela džogirati, sa 75 i višednevne pohode da bi sa 78 završila cijeli John Muir Trail. S 91 godinom je postala poznata kao najstarija žena koja je ispela Fuji u Japanu. Južno od glavnog vrha Whitney je niz manjih vrhova koji s istočne strane izgledaju kao igle. Drugi po redu je odlukom Kongresa, u čast Hulge Crooks, preimenovan u Crooks Peak.


Želite thru-hiking JMT-em?

Prosjek za JMT je 21 dan. Nama je za pohod John Muir Trailom sa svim našim izletima sa staze trebalo ukupno 14 dana. Ako mislite da je fizička kondicija sve što vam treba da biste se otisnuli u jednu ovakvu pustolovinu, varate se. Evo nekih napomena koje vam mogu pomoći u pripremama za JMT.

  • Odredite termin kad želite ići. Jun, jul, avgust i septembar su najatraktivniji mjeseci za thru-hiking JMT-em. Informišite se o prednostima ranijih ili kasnijih termina jer je npr. u junu više snijega na okolnim planinama što je jako atraktivno ali je veći vodostaj vode pa su prelasci preko potoka i rijeka rizičniji, u julu je mnogo ugodnije ali najveća gužva, u avgustu je i dalje toplo ali ima puno komaraca, u septembru je manja gužva ali su noći hladnije a možete očekivati i snijeg itd.
  • Istražujte po internetu, ako ste u prilici, nabavite knjige i vodiče o thru-hikingu ili JMT-u, pratite grupe na društvenim mrežama koje okupljaju thru-hikere i hikerke koji će rado podijeliti s vama svoje iskustvo, odgovoriti na vaša pitanja. Osim toga, oni su izvor najaktuelnijih informacija sa staze. Uglavnom svi postavljaju svježe izvjaštaje čim izađu s JMT-a pa je to najbolji način da ste blagovremeno informisani o svemu.
  • Informišite se o načinu apliciranja i dobijanja propusnica za JMT a onda se prijavite na vrijeme. Ne očajavajte ako je ne dobijete iz prve, postoje i drugi načini kao što je dobijanje propusnica za ulazak na JMT na nekoj od sekcija umjesto od samog početka. Naša propusnica je npr. važila od Tuolomne Meadow, dakle od 35. km tako da smo prvu sekciju istrčali u danu za šta nam nije trebala dozvola.
  • Upoznajte se s propisima. Počnite od politike ”Leave no Trace” biće vam lakše isplanirati i dnevne sekcije koje ćete prelaziti, izabrati mjesto za kampovanje a i izbjećete eventualne kazne koje vam rendžer može naplatiti zbog nepoštovanja propisa.
  • Informišite se o mjestima na kojima možete dopuniti zalihe hrane tako da ne nosite sve od samog početka. Mi smo hranu koju bismo pojeli dopunjavali tokom prvog dijela staze u Tuolomne Meadow, Red's Meadow, Vermilion Valley Resortu i Muir Trail Ranchu koji se nalazi tačno na pola puta JMT-a nakon čega više nije bilo nikakvih dopuna, signala, skloništa – samo potpuna divljina.  Mislim da za JMT nema potrebe slati sebi hranu poštom jer sve možete kupiti na ovim sekcijama a i ako se odlučite za ovako nešto, onda se pošiljke predaju bar 2-3 sedmice prije izlaska na stazu kako bi stigle do odredišta. Čuvanje hrane se takođe dodatno plaća pa mislim da je taj trošak nepotreban. Planirajte količinu hrane tako da uvijek imate viška za dan-2 koje ćete neplanirano ostati duže na stazi.
  • Isplanirajte dnevne sekcije, kako biste se bar okvirno mogli pridržavati nekog plana. Ostavite sebi komociju da se možda nećete moći striktno pridržavati rasporeda ili da se recimo zbog loših vremenskih uslova, povrede i sl. nećete moći kretati dan-2.   
  • Ulažite u kvalitetnu opremu. Outdoor industrija je prepoznala trend porasta interesovanja i čovjekove potrebe za boravkom u prirodi pa proizvođači izlaze na tržište s najnovijim materijalima, modelima, izumima koji olakšavaju višednevne pohode. Ako ste početnik i tek krećete prikupljati opremu za planinarenje, backpacking ili thru-hiking, nemojte štediti na opremi. Uvijek birajte nakvalitetnije pa nek je i skuplje. Trajnost, otpornost, manja gramaža su parametri koji će opravdati uloženo.
  • Važan dio obavezne opreme je Bear Canister. To je kutija u kojoj hranu čuvate od medvjeda. Ona nije hermetički zatvorena kako mnogi misle nego je jednostavno konstruisana tako da joj medo ne može ništa. Tokom noći je odlažete podalje od šatora pa ako je i pronađe, poigraće se s njom dok se ne ”smori” i odustane ili ga vi povicima ne otjerate. Nju možete iznajmiti u centrima za posjetioce gdje se preuzimaju propusnice tako da ovako glomazan komad opreme ne morate kupovati.
  • Ako na JMT dolazite iz Evrope, planirajte dodatnih 6-7 dana koje ćete potrošiti na pripreme prije polaska i povratak u civilizaciju. Iako vam se možda čini nezamislivo organizovati prevoz od vlastitog praga do Happy Islesa u dolini Yosemite, rješenje postoji. Ako ćete recimo sletjeti u San Francisco, ne isplati se rentati vozilo da biste stigli tamo. Bolja opcija je tražiti redovne linije vozom pa autobusom prema nacionalnom parku. Ako kao mi JMT završite u Whitney Portalu, trebaće vam prevoz do Lone Pinea odakle hvatate bus prema San Franciscu. Ljudi su srdačni i vjerujem da ćete naći nekoga ko će vas povesti. Mi smo tako dvoje Kanađana povezli do njihovog kombija u gradu, nas su tako iz Devil's Postpilea povezli do Mammoth Lakea, mi smo onda Savannahu iz Mammotha povezli do Red's Meadowa, uglavnom, ljudi su spremni pomoći.  
  • Malo je onih koji će poput mene imati uslove za pripremu, prepakivanje dehidrirane hrane pa je bolje da se odlučite za ruksak veće zapremine (60-75l) i preskočite ovu aktivnost. Ali ako ste u prilici, svakako je bolje da dehidriranu hranu koja dolazi u krutoj ambalaži prepakujete u zip-lock vrećice pa na taj način uštedite prostor u ruksaku i smanjite ukupnu težinu.
  • Ovo su osnovne preporuke. Za detaljnije savjete i odgovore na neka specifična pitanja, možete mi se uvijek javiti. A ako smo Bojan i ja u vrijeme vašeg pohoda JMT-em u Californiji, rado ćemo vas dočekati na aerodromu u San Franciscu, pomoći s logistikom.






Oprema

Što se tiče opreme, išli smo ultralight i nosili sljedeće:


Vreća za spavanje (Mountain Hardwear, Mountain Speed 32, 453 gr)
Sleeping pad (Therm-a-rest, NeoAir XLite, 340 gr)
Jastuk
Japanke
Kapa
Odjeća u pvc vreći
Pernata jakna 
Čeona lampa (Petzl, Arctic)
Narandžasti neseser s odjećom
Sredstva protiv komaraca (sprej, narukvice, mrežice)
Posuđe za jelo (zdjelica, šolja, spork=spoon+fork - šaljivi prevod kašvilj ili viljka)
Plava vreća s hranom
Bear Canister 
Treking štapovi 
Narandžasti neseser s kozmetikom za divljinu
Toaletne maramice
Čakija
Plinski gorionik
Ruksak (Osprey, Lumina 45, težak je 0,82 kg)
Zaštita za usne 
Boca za vodu (1 l)
Navlaka za ruksak u slučaju kiše
Patike za trail trčanje (Saucony, Everun)
Naočale
Rukavice za sunce
šator za 2 osobe (Nemo Hornet Elite 2 person, ultralight, 935 gr) 
2 vreće s hranom
powerbank
John Muir Trail Topographic Map Guide
Garmin Mini InReach
SOL vreća / astro folija
GoPro Hero 7 BLACK
RODE Go Wireless Mic set
Pasoš, dozvola za JMT, putničko osiguranje
SteriPEN (za prečišćavanje vode UV zracima)
Titanijumsko lonče za kuvanje, zapremine 1l
Peškirić
Traka 
Upaljač
Vreće za smjeće, zapremina 1 l
Mobilni telefon
Set prve pomoći (obavezno dodati tablete protiv bolova, stomačnih virusa i sl.)







 
Moj ruksak je s teretom bio težak 11,5 kg (25 lb – pounds) što ulazi u kategoriju “ultra-light”. Nosila sam sve s fotografije osim Bear Canistera, plus šator za kampovanje. 



Odjeća i kozmetika


Budite selektivni kod izbora odjeće, nosite minimalno i samo ono što vam je zaista neophodno. Sva moja odjeća stala je u manji neseser:

2 majice (adidas, treća atlet majica je za prvi dan kada prelazimo sekciju od 36 km s +1406 m, nju ću ostaviti u autu)
vuneni duks s kapuljačom (Woolona)
2 para kratkih čarapa, 1 par dužih (Smartwool)
2 para rukavica (Salomon za zaštitu od hladnoće i OR za zaštitu od sunca)
1 helanke (adidas, climacool)
2 topića (adidas)
3 donja veša, 1 dugi
donji dio kupaćeg
1 šorc (adidas)
1 pantalone za kišu (Mountain Hardwear)
1 duks dugih rukava s kapuljačom (Woolona)
1 traka za glavu (Woolona)
1 jakna za kišu i vjetar (Mountain Hardwear)
1 pernata jakna (Mountain Hardwear, Ghost Whisperer) 
 
Četkica i mini pasta za zube
Krema za lice
Krema sa zaštitinim faktorom
Krema za ruke
Šampon (biorazgradivi)
Četka za kosu

Ogledalce 







Koliko ovo sve košta?

Puno vas me već do sada pitalo koliko ovako nešto košta za ljude iz Evrope. Teško mi je dati neki precizan troškovnik jer ja nisam plaćala smještaj i prevoz u Californiji ali okvirno ću prikazati glavne troškove koji su +/- 10%. Napominjem da je ovo pod pretpostavkom da imate kompletnu opremu i da je eventualno plinska boca za kuvalo jedino što ćete dokupiti na stazi.

Avio karta – 900-1300 $ (Vjerujem da mnogi od vas koji putuju iz Zagreba, Beograda, Ljubljane mogu naći karte do San Francisca povoljnije. Ovo bi bila okvirna cijena za nas “izbosne“ kojima je sve skuplje nego ostatku svijeta.)

Hrana za JMT – Nama je za 14 dana trebalo po osobi cca 20$ po danu:
Hrana prije i poslije JMT-a30-40$ po danu
Smještaj prije i poslije - 70$ po danu
Prevoz100-200$
Propusnica za JMT5$
Putničko osiguranje15-30$
JMT Topographic Map Guide - 15$

Izleti s JMT-a
Prevoz brodicom do Vermilion Valley Resorta – 19$
Ručak/večera u VVR-u – 27$ (isplati se)
Soba / prikolica 50-90$ (po želji)
Muir Trail Ranch – 215$ - (spavanje u bungalovima, 2 obroka, kupanje u toplicama) 




Od svih puteva koje u životu izabereš, pobrini se da neki budu prašnjavi

Cilj mi je da predstavim jedan kod nas nedovoljno promovisan vid rekreacije i podstaknem one koji vole prirodu da probaju thru-hiking. Ili backpacking, odnosno višednevni boravak u prirodi bez da je cilj pohod nekom stazom. Uvjerila sam se da su ovo aktivnosti za sve generacije. Srela sam jako puno žena koje same pohode JMT, mlađe i starije bračne parove, roditelje s odraslom djecom. Nažalost, kod nas je odlazak u prirodu najčešće kratka šetnja i kafenisanje u nekom ugostiteljskom objektu a ovo je nešto potpuno drugačije. Bez luksuza, komoditeta, stresa i svakodnevnih frustracija okrenuti ste sebi, upoznajete prirodu, vraćate se suštini življenja. Svjesna sam da će trebati vremena dok ovakve stvari postanu normalna pojava i kod nas ali od nečeg moramo početi pa nek to bude promišljanje, planiranje, ulaganje u kvalitetnu opremu što će na kraju rezultirati višednevnim boravkom u prirodi.  





Veliku zahvalnost za ovo lično iskustvo i postignuće dugujem partnerima i sponzorima koji su podržali moje pripreme i odlazak u Sierra Nevadu: Olimpijskom centru Jahorina, Opštini Istočna Ilidža, Sport Visionu, Wooloni, Adriatic Hero i Red Bullu.

I mom dragom koji me poveo u ovu pustolovinu.

Medijski partneri: Radio Sarajevo, portal Buka, Oslobođenje, magazin LADIES IN, Outdoors  (HR), Moja Planeta (SRB).

Više fotografija s pohoda kao i informacija o samoj stazi i avanturi, možete pronaći u foto izvještaju na mom profilu na Facebooku. Video reportaža je dostupna na YouTube kanalu.





Foto: Bojan Šilić, Sanja Kavaz 

© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.






Nema komentara:

Objavi komentar