Prenosim vam zanimljiv tekst koji je prije par dana, Washington Post objavio o Schneider Quinnu, mladom atletičaru, učeniku srednje škole u Sjevernoj Karolini, koji je učinio nešto neobično nakon što je pao snijeg i prekrio atletsku stazu na kojoj trenira. Pročitajte pažljivo a ja ću vam se ponovo javiti na kraju teksta da zajedno odgovorimo na par pitanja.
Kada se Quinn Schneider probudio prošle nedjelje i vidio da je snježno nevrijeme ostavilo dvadesetak
centimentara snijega, nije bio ni malo razočaran.
“Srećan sam svaki put
kad imamo priliku uživati u snijegu”, rekao je srednjoškolac.
Kao i svaki drugi tinejdžer, Schneider voli ovakve situacije i iz razloga što tad obično nema škole tako da ima više vremena za prijatelje ali tog dana, Schneider, kog je Charlotte Observer proglasio atletičarem godine u krosu, je imao razlog više za sreću. Situacija je pred njega stavila novi fizički izazov.
Kao i svaki drugi tinejdžer, Schneider voli ovakve situacije i iz razloga što tad obično nema škole tako da ima više vremena za prijatelje ali tog dana, Schneider, kog je Charlotte Observer proglasio atletičarem godine u krosu, je imao razlog više za sreću. Situacija je pred njega stavila novi fizički izazov.
“I prije sam trčao po
snijegu”, rekao je osamnaestogodišnjak, “ali nikad u tako dubokom.”
Schneider, koji se pridržava strogog režima
treninga, je ispričao da je zbog svega mogao uzeti slobodan dan ali je onda pomislio na to
šta bi pravi olimpijac na njegovom mjestu uradio.
“Morate zadržati
svoju rutinu [treninga], jer ako je izgubite, nije više efektivna”, objasnio je
mladić.
A zatim je uzeo lopatu i izašao vani.
“Neću dozvoliti da
snijeg bude izgovor što ne mogu trčati danas”, prisjetio se svog razmišljanja.
Schneider je konačno
stigao do školske staze i počeo čistiti snijeg.
Kaže da mu je trebalo sat vremena da lopatom očisti snijeg sa
staze jer je želio biti pažljiv kako je ne bi oštetio. Na kraju se ovaj “trening
prije treninga” ipak isplatio.
“Sav taj trud je svakako bolja opcija nego da sam morao trčati
na traci”, ispričao je Schneider
u videu koji je posvetio svojoj avanturi a koji je izmontirao s tatom.
Bolje snijeg da čistim sa staze nego noge traku da mi gaze!
Schneider
koji sedmično trči 100-110 km, je tog dana istrčao 16 km što se ispostavilo
manjim naporom za njegovo tijelo nego lopatanje.
“Sljedećeg
dana sam definitivno zbog lopate dobio upalu mišića ramena, ruka i leđa, rekao je
mladić i kroz smijeh dodao, “morate uvijek voditi računa da imate i kros
treninge.”
Schneider
se u ponedjeljak čuo sa svojim trenerom koji je bio
oduševljen jer je mladić očistio snijeg sa staze koju će i drugi takođe moći
koristiti.
“Odmah je znao da sam to ja uradio i bio je jako uzbuđen”, rekao je Schneider koji se želi na jesen takmičiti na Pomorskoj akademiji SAD-a.
Schneider
je bio sedmi razred kada je prije pet godina počeo trčati. Prema pisanju
Observera, po drugi put zaredom je prošle godine osvojio državnu titulu North Carolina Independent Schools 1A ostvarivši rezultat
od 15:40:40 na 5.000 metara. Ujedno, bio je to treći put u toku godine da je ovaj
srednjoškolac 5 km trčao ispod 16 minuta.
Schneider je rekao da je spreman da se nosi s više snježnih
padavina naredne sezone u Annapolisu ali i da za sada uživa u niskim
temperaturama u Sjevernoj Karolini.
“Zadovoljan sam vremenskim uslovima ovdje, rekao je i izvinio se
što je u telefonskom razgovoru zvučao kao bez daha. Razumljivo, jer je upravo
bio završio s trčanjem.
Izvorni tekst: Marissa Payne January 14
Foto: Quinn Schneider
O Schneider Quinnu na internetu možete pronaći još da je 2013 zajedno s bratom Eathanom pobjedio na takmičenju održanom u okviru Dana nacionalne istorije što govori da je riječ o mladiću koji je osim sportu, jednako posvećen i obrazovanju. Nadam se da vam se tekst dopao a pitanja na koja želim da odgovorimo su sljedeća:
1. Da li vi, nebitno u kojoj državi živite, znate za atletičare srednjoškolskog uzrasta koji trče 5 km ispod 16 minuta? Ako da, ko su?* (Ja imam komšu koji je sa 17-18 godina trčao 5 km ispod 16 min. Atletiku je napustio jer kako kaže, nije imao nikoga da ga "gura". Danas je difovac, porodičan čovjek i već 5 godina traži posao, opet isti problem, nema ko da "pogura". Obećao je doći i probati trail trčanje, tu bar mogu uz brdo da ga poguram ako zatreba.")
2. Znate li vi nekog srednjoškolca koji je zasukao rukave pa samoinicijativno lopatom očistio snijeg sa staze, trotoara, igrališta ili prolaza? Kad ste vi uzeli lopatu u ruke zadnji put?
3. Ako je palo 20 cm snijega i mladić je lopatom pročistio atletsku stazu dugu 400 m u širini od 50 cm, koliko je ukupno kubnih metara snijega prebacio rukama? Koliko je to tona snijega?
|
Nema komentara:
Objavi komentar