U subotu, 17. septembra, održan je Tara Grab kao deseta trka ove godine organizovana u sklopu Skyrunning lige Srbije. Takmičari su mogli birati između dvije staze, odnosno dva formata: Tara Grab SkyTrail od 33 km s 1450 m kumulativnog uspona i Tara Grab Ultra SkyMarathon od 45 km s 1600 m kumulativnog uspona. Obje trke su startovale iz kampa Grab i odvijale su se obodom najdubljeg kanjona u Evropi i najlepšim dijelova Pivske planine.
Konačno jedna trka da mi je blizu
Od Sarajeva se preko Šćepan polja do Tare stiže za 2 i po sata. Sa sobom nosim šator, nešto klope i veliku želju da na dužoj stazi testiram sebe gdje sam u odnosu na april ove godine kada sam prestala s redovnim treninzima zbog obaveza prema organizaciji trke na Jahorini. Sam kamp u kojem smo boravili će se ispostaviti idealnim mjestom za sve ljubitelje prirode i aktivnosti na otvorenom. Nalazi se uz samu rijeku, na više je nivoa, nudi smještaj u sobama, apartmanima, bungalovima i šatorima. Raspolaže pristojnim restoranom i u ponudi ima širok spektar organizovanih aktivnosti kojima možete ispuniti svoj odmor. Sasvim sigurno se vraćam tamo sljedeće godine bar u dva navrata: jednom da iskoristim poklon vaučer za vikend u kampu koji sam osvojila kao trećeplasirana a drugi put na trku ako se desi novo izdanje.
Sam kanjon Tare je raj na zemlji. Rijeka je bistra i može se piti cijelim svojim tokom, iznad kanjona su prelijepi vidikovci, vrtače, četinarske šume pune životinjskog svijeta. Obje staze su vodile kroz živopisne predjele, otkrivale prelijepe poglede na Durmitor, Bioč, Volujak, kanjon Sušice i Tare, izolovana planinska sela i skrivene ljepote sjevera Crne gore.
Dva put je dva put!
Zbog nepažnje brzih trkača koji su se gubili na stazi, dva puta sam tokom trke bila vodeća u ukupnom plasmanu! Koliko god da je kratko trajalo, molim lijepo, dva put je dva put! I ja jednom da doživim da predvodim trku. I lijepo je. Dovoljno lijepo da stisnem i dam sve od sebe da potraje! Ubrzo me prestižu, ali samo muški. Četvrti kilometar je prava vertikala i tehnička staza na kojoj ne dam nikom ispred sebe! Prosto poludim kad vidim te uske staze sa stepeničastim kamenjem, korjenjem, klizavom zemljom. Još uvijek tražim idealan format trke za sebe ali ono što znam jeste da su vertikale moj teren! 
Po izlasku na ravniji i brži dio staze, prestiže me prvoplasirana Nevena Rajković iz Kruševca kojoj čak ni u leđa nisam mogla dugo gledati jer taj tempo može da drži samo top atletičarka. E već na dijelu staze na kojem me prestigla drugoplasirana Ana Milosavljević iz Beograda odlučujem zadržati bar to treće mjesto i po prvi put na trci grizem ne da stignem do cilja ili u što boljem ličnom vremenu već do pobjedničkog postolja! Inače u mojoj glavi nedostaje taj takmičarski i pobjednički čip koji pokušavam da razvijem različitim metodama. Jedna od njih je mantra koju sam preuzela od kolege, bivšeg takmičara, pa sam više od pola staze, svaki put kad bih usporila ponavljala riječi koje su me dizale i fokus vraćale na trku.Likes and dislikes
Staza je bila markirana solidno mada često gubljenje ukazuje na problem da nisu bila adekvatno obilježena mjesta na kojima je mijenjala pravac. Jednostavne strelice u lijevo ili desno bi riješile stvar. Na ostalim bitnim skretanjima su stajali pripadnici GSS-a što je davalo osjećaj sigurnosti. Okrepe su dobro raspoređene, bogate i po prvi put na stolovima s hranom nalazim krastavac i pitam se ko može jesti krastavac i trčati, nekako mi je to nespojivo. Ali nektarine i grožđe su bili pun pogodak! Lijepe majice, finišerski ručak kakav god da je uvijek prođe kad si gladan poslije trke ali najveća zamjerka se odnosi na bedževe koje su finišeri dobijali umjesto medalja.
Božiji dar
Nakon što je u okviru Jahorina Ultra Traila kao svoju prvu trku u životu istrčao Maxi Trail (80 km), javio mi se Božidar Todić iz Han Pijeska i tražio informacije o trkama na kojima bi mogao trčati ultre. Predložila sam mu da idemo zajedno na Taru ali da do tada počne trenirati ozbiljnije jer je za svoju prvu ultru istrčao svega dva treninga od po maksimalno 10 kilometara. Ovoga puta kaže da je išao čak 12 km. Božo ima 28 godina, radi u šumarstvu svaki dan od 7 do 15h, po potrebi, popodne nastavlja da radi u lokalnom kafiću u kojem konobariše nekad i do kasno u noć ili do zore. Puši k`o Turčin, jedva da trenira ali 43 km s 1600m uspona istrči za 5 sati i 19 minuta. Ne znam šta bih vam na sve ovo rekla! Pa mi se toliko ubijamo treninzima a ovi Forest Gampovi samo potrče. Nije fer!
Tara Grab je trka koja se našla u mom jesenjem kalendaru Ex-Yu Trail Running Toura:
Pohorje Trail, Slovenija
Tara Grab, Crna Gora
Krali Marko, Makedonija
Sokolov put, Srbija
Dalmacija Ultra Trail, Hrvatska.
Izvještaj s Pohorje Traila očekujte uskoro!
Foto: Grab Tara, SkyRunning Serbia
4 komentara:
Bravo Sanja :D
Hvala :-)
Krastavac :-D
Ja sam ga uzeo na poslednjoj okrepi i mogu ti reci da bas prija, u to vreme vec mi je i stomak malo trazio hranu. Mogu ti reci da krastavac radi posao, dosta je lagan sadrzi dosta vode a mene je i zasitio dao mi je malo i poleta u poslednjih 10 km. :-)
Meni je grožđe bilo sjajno! I nektarine! Nisam bila spremna za krastavac jer mi kao i lubenica smeta. Inače, okrepe su bile odlične!
Objavi komentar